Malobrojnima je poznat, jer o tome ne govore glavnostrujaški mediji, Veliki projekt ljudskom rukom stvorene rijeke’ (GMMR Great Man-Made River) koji su Libijci nazvali osmim čudom u svijetu, a zapadni svijet ‘projektom za ljubimce’ (pet project) i ‘snom bijesnog psa’ (dream of mad dog). Taj je ‘bijesni pas’ 1991. godine, 20 godina prije ubojstva, proročanski izjavio: „Nakon ovog postignuća američke će se prijetnje Libiji podvostručiti. SAD će pronaći izgovore, ali stvarni razlog da se zaustavi ovo postignuće bit će da se narod Libije drži u potlačenom stanju.“

Muammar Gaddafi – ‘diktator’ koji je svom narodu dao besplatno zdravstvo, obrazovanje i struju, majkama 5.000 dolara za rođeno dijete, kredite bez kamata – stvorio je plan o opskrbi vodom za sve Libijce i uspostavi samodostatne proizvodnje hrane.

Istraživanje novih polja nafte 1950-tih u Libiji je dovelo ne samo do otkrića znakovitih rezervi nafte, već i do ogromne količine svježe fosilne vode u podzemnim slojevima pustinje koja je tamo uskladištena tisućama godina. Najveće bogatstvo Libije nije u nafti, već u vodi.

Godine 1984. Gaddafi je položio kamen-temeljac. Plan je bio bušiti 1.350 izvora u četirima bazenima s količinom između 4.800-20.000 km³ vode. Većina ih dopire više od 500 metara u dubinu. 4.000 km cjevovoda od betonskih cijevi promjera 4 m domaćih proizvođača isporučivalo je dnevno 6 milijuna kubičnih metara vode. Dodatnih 2.000 km bilo je planirano. Projekt je izgrađen bez pomoći ijedne države, kredita i bez troška stanovništva! 1999. godine UNESCO je nagradio Libiju za znanstveno istraživanje korištenja vode u pustinjskim područjima. Do 2007. završene su tri od pet faza Projekta. Zahvaljujući velikim količinama vode GMMR je omogućio razvoj poljoprivrede, širenje zelenih područja i zaštitu od daljnje dezertifikacije. Svima onima koji su bili zainteresirani baviti se organskom poljoprivredom u pustinji (slika lijevo: zeleni krugovi organskih farmi) dano je besplatno zemljište, kuće, voda, sjeme, traktori i stoka.

Četvrtu su fazu zaustavili ubojstvo Gaddafija i NATO-ovo bombardiranje ne samo cjevovoda već i tvornica za proizvodnju cijevi pod izgovorom da su to ‘vojna postrojenja’ iz kojih se ‘ispaljuju rakete’.

Nakon NATO-ova uvođenja ‘demokracije’ zdravstveni je sustav kolapsirao, životni se standard strmoglavo srozao i, 11 godina nakon rušenja i ubojstva Gaddafija 2011. godine, Libija ne samo da nema djelatnu centralnu vladu, ona i dalje leži na vodi, esencijalnoj tvari važnoj za sve oblike života. Unatoč tome što leži na vodi, Libija je žedna više no ikad!

Prema The Nationalovoj vijesti iz veljače 2021. godine, UNICEF, UN-ova agencija za djecu, kaže da je više od 4 milijuna ljudi, uključujući 1,5 milijun djece, izloženo kritičnoj nestašici vode…

Rat za vodu

UN-ov Progran za okoliš (The United Nations Environment Program 2007) opisao je tzv. ‘shemu vode za profit’ (water profit scheme) koji promovira privatizaciju i monopolizaciju vode od strane multinacionalnih korporacija. Svjetska banka (World Bank) je usvojila politiku privatizacije vode, a jedan od njezinih prijašnjih direktora Ismail Serageldin izjavio je da će se ‘ratovi 21. stoljeća voditi zbog vode‘ (the wars of 21st century will be fought over water). To znači da su UN i Svjetska banka stvorili plan totalne kontrole vode koju će davati porobljenim nacijama uz visoku cijenu.

Kad već postoji takav plan, propituju li građani Hrvatske, vodom bogate, u čijim su rukama njezine vode?

Što je Gaddafijev najveći ‘grijeh’?

2009. godine Gaddafi je predložio afričkim narodima da prihvate jedinstvenu zajedničku valutu – zlatni dinar. Libijska centralna banka imala je rezerve od 144 tone zlata koje je on namjeravao koristiti u tu svrhu. To bi afričkim državama omogućilo udaljavanje od američkog dolara i francuskog franka, kolonijalne valute u 14 zemalja koje kontrolira Francuska. Bio je to Gaddafijev najveći grijeh. Dovoljno je pogledati emailove tadašnje državne tajnice H. Clinton, koje je objavio Wikileaks, da se shvati kako Zapad nije htio dopustiti da mu izmakne kontrola nad Afrikom. Danas svjedočimo trenutku kad ‘Zapad’, ukoliko ga se više uopće tako može nazivati, ne želi dopustiti da mu izmakne kontrola niti nad ostatkom svijeta.

Slučaj Libije otvara još jedno pitanje – je li Hrvatska narodna banka stvarno u rukama naroda? Je li izmjenom Ustava RH od 12.12. 1997. godine u nazivu Narodna banka Hrvatske vlastita imenica u genitivu izgubila punoznačnost posjednika prerastajući u pridjev (Hrvatska narodna banka)?

Uz vodu i zlatni dinar, što je još Gaddafijev ‘grijeh’?

U svom govoru u UN-u 2009. godine Gaddafi je izjavio sljedeće:

… Danas je tu svinjska gripa. Sutra će tu možda biti riblja gripa, jer ponekad mi proizvodimo viruse kontrolirajući ih. To je trgovački posao. Kapitalističke kompanije proizvode viruse tako da mogu stvarati i prodavati cjepiva. To je sramna i loša politika. Cjepljenje i medicina ne smiju biti na prodaju … ili predmetom trgovanja. Medicina ne smije imati cijenu i cijepljenje treba biti besplatno za djecu, ali kapitalističke kompanije proizvode viruse i cjepiva i žele zarađivati. …