Verzija Biblije iz 1775. godine (ovdje, od 18 minute) nije zanimljiva samo zbog kalendara po kojemu godina započinje hebrejskim mjesecem nisanom (ožujak / travanj), već i u kontekstu pojave nove verzije Biblije na talijanskome jeziku s vrlo znakovitim predgovorom i tumačenjem unesenih izmjena u Bibliju koje se može čuti u ovom videu. Svaka izmjena Biblije ima svoju agendu. U Velikoj Britaniji, primjerice, sve se verzije Biblije Kralja Jamesa, tiskane 1600-tih do kasnih 1800-tih, međusobno razlikuju, a suvremena verzija zapanjujuće je različita od prethodnih.

Ilustracije radi, s obzirom da su danas oči svijeta usmjerene na Gazu, pogledajmo usporedbu stihova Sudci 1,18-19 u novim verzijama Biblije, uključujući Verziju Kralja Jamesa (KJV). Sve verzije citirane na ovoj stranici, osim verzije MSG, kažu da je Juda osvojio Gazu. Nova internacionalna verzija (NIV) također kaže da je Juda osvojio Gazu, ali u napomeni navodi, kao što se vidi na slici, da Hebrejska Biblija i Septuaginta (u značenju prijevod sedamdesetorice) kažu da „Juda nije zauzeo“ (Juda did not take). Hrvatska verzija Biblije iz 1969. (izdanje Stvarnost, Zagreb, str. 193) sukladna je Hebrejskoj i Septuaginti pa kaže: „Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim područjem …“.

Vratimo se Bibliji iz 1775. godine.

Biblijski kalendar iz 1775. otkriva da je prvi mjesec u godini ožujak, a nedjelja prvi dan u tjednu što je u suprotnosti sa suvremenim kalendarom. I upravo je to otkriće izazov za razumijevanje koliko su se ljudi udaljili od prirodnih ciklusa i duhovnosti. I ne samo da je godina započinjala židovskim mjesecem nisanom koji pokriva dio ožujka i dio travnja, već je i godina imala 13 mjeseci. I onda je „netko“ donio odluku da 13-mjesečni kalendar, koji je bio prirodno usklađen s mjesečevim ciklusima, baci u zaborav. Također, nekome je smetala podudarnost početka nove godine s proljećem i buđenjem novog života u prirodi. Upravo zato što su 13.-ti mjesec integrirali u 12-mjesečni kalendar, naš suvremeni kalendar ne samo da nije usklađen s lunarnim ciklusima za gotovo jedan dan svakog mjeseca, već je utjecao na udaljavanje ljudi od prirodnih obrazaca koji utječu na poljoprivredu, zdravlje i duhovnost.

Međutim, ako se broj 52, toliko u godini ima tjedana, podijeli s brojem 4, toliko u mjesecu ima tjedana, dobije se broj 13.

Krenimo redom, otkrijmo značenja imena dana u tjednu, značenja imena mjeseci i ponešto o kalendarima.

Imena dana u tjednu

Nordijska imena dana u tjednu inspirirana su rimskim imenima prema Suncu i Mjesecu i pet planeta koji su ujedno bili i bogovi i planeti. U nordijskim zemljama sunčev i mjesečev dan postali su prva dva dana u tjednu. Rimski su bogovi zamijenjeni nordijskim srodnicima pa je tako Mars postao Tyr (Tuesday), Merkur je postao Woden (Wednesday), Jupiter je postao Thor (Thursday) itd.

Rimski car Konstantin prihvatio je sedmodnevni tjedan za službenu upotrebu 321. godine, čime je Sunčev dan ili Dan sunca, lat. dies Solis, eng. Sunday, postao zakonskim praznikom. Iako zaslužan da kršćanska religija postane zakonitom i jednakom s drugim religijama, pokrstio se tek na samrti. Ovdje moramo učiniti malu digresiju jer obožavanje sunca nije počelo tada i ima dublje značenje od onog što se uobičajeno misli.

Obožavanje sunca ide duboko u prošlost – 5.000 godina unatrag, toliko se može ustanoviti prema dostupnim zapisima. Na slici lijevo artefakt star oko 4.500 godina pronađen je u Engleskoj. Drevni narodi, vidjevši da izlazeće sunce stvara 4 zrake u obliku križa (slika u sredini), crtali su diljem svijeta na kamenu, stijeni ili u pećini simbole sunca u obliku kruga i jednakostraničnog križa unutar kruga. Usporedite prve dvije slike s onim što nosi Papa i zaključite sami ima li povezanosti.

Sljedeće slike pokazuju zanimljivu usporedbu: drevnog petroglifa simbola sunca na kamenu i 80. obljetnice Paneuropa-Unije (80 Jahre Paneuropa-Union in der Wiener Hofburg, 14.04.2002.)

Kako u drevna vremena, tako i danas. Ali, vratimo se imenima dana …

Iako su Slaveni imali svoja božanstva, neki slavenski bogovi imaju svoje srodnike kod nordijskih, rimskih, grčkih i keltskih bogova. Primjer tome je Perun, bog groma i munje, gromovnik, vrhovno božanstvo u panteonu slavenskih bogova. U dijalektu se obodritskih Slavena u Njemačkoj četvrtak naziva Perundan, prema njemačkom Donnerstag, engleskom Thursday od nordijskog Thora, latinskom dies Iovis (Jupiter), grčkom Zeusu ili keltskom Taranisu,  svi u značenju „Gromovnikov dan“.

Slavenski narodi nisu davali imena danima u tjednu prema bogovima ili planetima. Dan je dobio ime po mjestu u tjednu u odnosu na nedjelju: po nedjelji ili poslije nedjelje, drugi dan, sredina, četvrti dan, peti dan, s iznimkom subote koja potječe od hebr. Sabbat i koju će Slaveni dodati tjednu prelaskom na kršćanstvo. Možda je to povezano s hebrejskim brojanjem dana: Jom Rišon – pvi dan, Jom Šeni – drugi dan, Jom Šliši – treći dan pa sve tako do Jom Šabata koji nije sedmi dan, već dan odmora.

Promatrajući imena dana u tjednu vidi se da sam jezik daje dokaz da je nekoć u Slavena nedjelja bila prvim danom tjedna. Rusija je, primjerice, prihvatila gregorijanski kalendar tek 1918. godine (ne i pravoslavna crkva), ali je nedjelja bila prvim danom tjedna čak i u prvim godinama Sovjetskog saveza.

Pretpostavlja se da su Slaveni poznavali mjesec koji sadrži pet tjedana po šest dana, ukupno 30 dana, što se dobro slagalo s razdobljem izmjena svih četiriju mjesečevih mijena koje traje 29,53 dana.

Kao što je slučaj s imenima dana u tjednu, jednako je tako i sa starim nazivima mjeseci u slavenskim jezicima koji su se zadržali do danas. Slavenska imena mjeseci slikovito opisuju događaje u prirodi potvrđujući na taj način da su stari Slaveni bili usklađeni s prirodnim obrascima. Iz priložene tablice vidljivo je da je u nekim jezicima određeni mjesec pomaknut prije/kasnije, primjerice lipanj, mjesec cvjetanja lipe, jer zbog klimatskih uvjeta lipa cvjeta ranije na jugu (Hrvatska), a kasnije na sjeveru (Poljska).

Stara imena mjeseci u slavenskim jezicima koja su se i danas zadržala

Imena mjeseci po kalendarima

Drugi stupac pokazuje da je starorimski kalendar prije reforme započinjao s ožujkom (martom) i da je godina imala 10 mjeseci. Također, vidljiva je usklađenost mjeseci, s izuzetkom 13.-og mjeseca, između starorimskog i biblijskog kalendara (usporedi stupac 2 i 4) koji navodi hebrejska imena, a ovi posljednji imaju svoje babilonske analoge, navodi wikipedia.

Prema Juliji Neuhoffer, “Mjesec u kojem su Izraelci izašli iz Egipta određen je za prvi mjesec godine. Nazvan je abib, “mjesec klasanja” žita. Bio je to proljetni mjesec u kojem je počinjala žetva u Palestini. Kasnije je nazvan nisan, kako je poznat i do današnjeg dana (Izl 23,15; 34,18; Pon 16,1; Est 3,7)” . Zanimljivo, iako je nisan prvi mjesec, židovska nova godina započinje u rujnu.

Uvidjevši da mu nedostaje 60 dana stari je Rim kalendaru naknadno dodao dva mjeseca: januar, prema rimskome bogu Janusu, bogu početka i kraja, i februar, prema starorimskom festivalu čišćenja Februa. Mart je dobio ime po Marsu, rimskome bogu rata. April potječe od lat. Aprilis, Aprilis pak od lat. aperire u značenju “otvoriti” (cvjetove u proljeće). Maj potječe od imena grčke božice Maia; Jun je dobio ime po rimskoj božici Juno, božici braka i rođenja. Od petog do desetog mjeseca imena su davana prema latinskim rednim brojevima: quintilis u značenju “peti”, sextilis u značenju “šesti”, septem u značenju “sedmi”, octo u značenju “osmi”, novem u značenju “deveti” i decem u značenju “deseti”. Godine 44. p. n. e. quintilis će postati julius po rimskom državniku Juliju Cezaru, a godine 8. p. n. e. sextilis će postati augustus prema rimskome caru Augustusu. Zanimljivo, februar je dodan na kraj godine jer se kao “mjesec čišćenja” činio dobrim načinom da se kaže zbogom starom i najavi novo.

Zašto je prema Biblijskom kalendaru iz 1775. godine godina započinjala s mjesecem March / April (ožujak / travanj) i zašto je primjerice September (rujan) dobio ime po rimskom rednom broju “septem” (seventh / sedmi)? Pogledajmo.

Prvi znak u Zodijaku je Aries / Ovan. S njim sve započinje. Ako slijedite brojeve u unutarnjem krugu u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, vidjet ćete da je sedmi po redu znak Libra / Vaga koji započinje s mjesecem September / Rujan.

Godine 46. pr. Kr. Julije Cezar je odredio da se ispravi nastala razlika dodavanjem dvaju umetaka: nakon 23. veljače dodana su 23 dana, a između studenog i prosinca dodano je 67 dana. Julijanski kalendar trajao je do uvođenja novog gregorijanskog kalendara prema odluci pape Grgura XIII. bulom Inter gravissimas 1582. godine. Nisu sve države prihvatile novi, gotovo čisto solarni gregorijanski kalendar (za razliku od lunisolarnog hebrejskog kalendara koji mjesece definira prema mjesečevim, a godine prema sunčevim ciklusima). Sve su ga katoličke države gotovo odmah prihvatile, protestantske su ga zemlje počele uvoditi početkom 1700-tih, a druge zemlje kako slijedi: Japan 1873., Egipat 1875., Kina 1912., Turska 1924.

Govoreći o gregorijanskom kalendaru po kojem danas živimo važno je istaknuti neke njegove karakteristike. Prvo, on je ugovoran. Drugo, osim što ima nejednaki broj dana u mjesecu (30, 31, 28, 29), on je mehanički jer funkcionira poput mehanizma na ruci ili zidu. Svaki dan u godini, svaki sat i svaka minuta u danu determinirani su. Ukratko, kalendar po kojemu živimo ne može pratiti prirodne ritmove jer je prediktivno programiran.

Zanimljivo, 25 godina nakon što su Velika Britanija i njezini posjedi (uključujući dijelove onoga što su danas Sjedinjene Države) usvojili gregorijanski kalendar 1752. godine, tj. 170 godina poslije bule Grgura XIII., verzija Biblije Kralja Jamesa iz 1775. godine navodi da godina počinje sa židovskim mjesecem nisanom, odnosno ožujkom/travnjem (martom/aprilom).

S obzirom da smo spomenuli da hebrejski nazivi mjeseci imaju svoje babilonske analoge, pogledajmo imena mjeseci (akad. arah mjesec) u babilonskom kalendaru u usporedbi s hebrejskim i arapskim s područja Iraka, Sirije, Palestine, Libanona, Jordana:

Babilonski kalendar

Ponešto o podrijetlu imena Babilon

Wikipedija kaže da je Babilon latinski prikaz grčkog Babylon izveden iz izvornog, babilonskog Babilim, što znači “vrata bogova”. U hebrejskoj Bibliji ime se pojavljuje kao Babel, u klasičnom sirijskom Babel, njemačkom Babel, turskom Babil …

Pogledajmo što o tome kažu stare karte.

Karta Kaira iz 1599. godine, dvojice autora Georgea Bruna i Fransa Hogenberga, dostupnoj ovdje, prikazuje umjesto 3, prema službenom narativu, 12 piramida i nosi znakovit naslov na latinskom jeziku “Cairus, quae olim Babylon; Aegypti Maxima Urbs” koji u prijevodu znači “Kairo, raniji Babilon, bio je vrlo velik grad u Egiptu”.

Stare karte prikazuju Babiloniju i u Iraku i u Kairu. Službeni narativ o ovoj drugoj Babiloniji šuti. Više o tome možete pročitati ovdje.

Karta Kaira iz 1600. godine sadrži opis na njemačkom jeziku koji završava rečenicom „Das gewaltige Reich von Babylonia“ ili „Moćno kraljevstvo Babilonije“,

Karta Kaira iz 1890. godine još uvijek pokazuje Babilon naspram Gize, a poslije nestaje s karata.

Karta iz 1170. godine, nastala u vrijeme Saladina, egipatskog i sirijskog sultana, koju se može pronaći na wikipedijinoj stranici, sadrži arapske uz suvremene engleske nazive koji su očito naknadno umetnuti.

Karta prikazuje grad unutar čijih se zidina nalaze palače, džamija, turska četvrt, grčka četvrt … Zidina ima 11 gradskih vrata, svaka od njih ima svoje ime koje se sastoji od Bab (vrata) + el (od) + „ime“: Bab-el Futuh, Bab-el Faraj, Bab-el Katara … Na dnu karte vidimo „dvorac Babilon“ (Castle of Babylon / Kasr esh-Shema’) …

Ima li povezanosti između kalendara i suvremenih događaja?

U članku Washington Posta od 22. kolovoza 2004. godine pod naslovom “Je li 11. rujna trebao biti 18. rujna?” (“Was 9/11 supposed to be 9/18?”) autora Kennetha M. Quinna piše:

„U duhu poziva Komisije za 11. rujna na veću “maštovitost” u analizi obavještajnih podataka, postoji jak argument da izvorni plan Al Qaide nije bio napad na New York i Washington u utorak, 11. rujna, već tjedan dana kasnije, u utorak, 18. rujna — na dan kada je 2001. godine pala Rosh Hashanah, židovska Nova godina.“

Onaj tko je pogledao izlaganje dr. Judy Wood u ovom videu pod naslovom “Gdje su nestali tornjevi?” (“Where did the towers go?”) ili pročitao njezinu knjigu pod istoimenim naslovom, taj je shvatio da je “11. rujna” bio čisti “posao iznutra”. Dr. Wood je iznijela dokaze da su se još u zraku djelovanjem “prodorne” ili “usmjerene energije” tornjevi doslovce pretvorili u prašinu. Jedan milijun i dvjesto tisuća tona građevnog materijala uništeno je na taj način da na tlu nije bilo nikakvih ruševina, niti ostataka ljudskih tijela, samo prašina. Proces prašinizacije (eng. dustification) nije mogao biti uzrokovan udarom zrakoplova.

U ovom videu prikazane su prediktivno programirane poruke o “11. rujna”, kroz dugo razdoblje od 52 godine, na više od 60 mjesta, u filmovima, crtićima, posterima, naslovnicama knjiga, časopisa, albuma, i to u razdoblju od 1949. godine, 19 godina prije no što će se tornjevi početi graditi (1968.), pa do 2001. godine kad će jednostavno “nestati” u 33. godini postojanja. Od tih 60 primjera, izdvojit ćemo dva: (1) govor (13:41) iz filma “Dugi poljubac za laku noć” (1996): „Nemam ideju kako lažirati ubijanje 4.000 ljudi. Tako da, hoćemo li to morati učiniti za stvarno? Krivnju svaliti na muslimane, naravno…“; (2) na naslovnici (20:09) New York Magazina iz 2001., kratko vrijeme prije događaja, gdje piše: „Nekretnine 2001, Ima li života poslije buma [eksplozije]?“ sa simbolizmom jednog oka.

Vratimo se ponovo kalendaru.

Prema hebrejskom kalendaru Nova godina ili Roš Hašana pada u mjesecu Elulu, odnosno rujnu (septembru). Pogledajmo kako za taj mjesec izgleda kalendar 2023.-2024. Nova godina 2024. ili Roš Hašana 5784. pala je na 15. rujna (septembra).

Etiopski kalendar zasnovan je na aleksandrijskom, odnosno koptskom kalendaru koji potiče od starog egipatskog kalendara. Prvi dan etiopske godine pada na 11. rujna, odnosno 12. rujna pred julijansku prestupnu godinu.

Hebrejska Nova godina 2026. godine ili Roš Hašana 5787. pada na 11 rujna (septembra). Neobično, zar ne?

U knjizi Mitovi, laži i ratovi za naftu William Engdahl je zapisao:

„U rujnu 2001. godine nakon rušenja tornjeva … predsjednik George W. Bush objavio je rat Sjedinjenih Američkih Država protiv terorizma nazvavši ga ‘novim križarskim ratom‘ …“ (Zagreb, Profil knjiga, 2012., str. 8)

Ako je stari Rim stavio na kraj godine veljaču, “mjesec čišćenja, kao dobar način za reći zbogom starom i najaviti novo”, je li predsjednik Bush, odnosno u pozadini nevidljivi arhitekt svih psiholoških operacija, kojeg ne poznajemo ni likom niti imenom, odabrao rujan kao prikladan mjesec za reći zbogom starom i najaviti novo razdoblje u kojem će se događaji usmjereni protiv čovjeka ubrzano multiplicirati?