Danas, oni koji istražuju svima nam znanu povijest, znaju da ne znaju kako izgleda prava povijesna kronologija. Ono do čega se istraživanjem može doći samo su fragmenti pomoću kojih se može odrediti što nije istina, dok potpuna slika istine ostaje skrivena. Tekst pod naslovom Izgubljeno tisućeljeće, fantomsko vrijeme, kronološki skok od tisuću godina – ili teorija zavjere? ilustrira nekoliko fragmenata spašenih od zaborava koji ukazuju na mogućnost proširenja kronološkog okvira za tisuću godina. Onaj koga znatiželja privuče takvim fragmentima ne može a da se ne upita jesu li duge vremenske crte “drevnog” Egipta, “drevne” Mezopotamije, “drevne antike” možda kraće od prikazanih i bliže našoj vremenskoj crti nego što to možemo zamisliti?

Do kasnih 1500-tih nije postojala univerzalna linearna globalna povijesna kronologija.

Proboj se dogodio 1583. godine – piše Florin Diacu, profesor matematike pri Pacifičkom institutu za matematičke znanosti i Sveučilištu Viktoria, Kanada, u članku Matematičke metode u proučavanju povijesne kronologije, objavljenom u Notices of the American Mathematical Society (AMS), Vol. 60, No 4, 441-449 – kada je francuski znanstvenik Joseph Justus Scaliger objavio djelo u sedam svezaka pod nazivom De Emendatione Temporum, koje je pružilo datume za glavne povijesne događaje čovječanstva. …

Scaliger je svoju metodu temeljio na astronomskim i kalendarskim informacijama koje je prikupio iz drevnih izvora… Budući da su se potpune pomrčine Sunca, na primjer, mogle izračunati s razumnom točnošću, interpretirao je drevne opise takvih nebeskih pojava kako bi ih smjestio u vrijeme. …

,,, još jedan problem s kojim se Scaliger morao suočiti bila je vrsta kalendara koju je pokušavao dešifrirati: lunarni, solarni, lunisolarni ili neke proizvoljne vrste, od kojih je većina zahtijevala ne samo solidno znanje astronomije, već i određenu algoritamsku sofisticiranost. Računalne poteškoće danas je lako prevladati, …, ali Scaliger im je morao pristupiti bez odgovarajuće matematičke obuke, imajući na raspolaganju samo neke rudimentarne alate. …

Horoskop prikazuje položaje Sunca, Mjeseca i planeta Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna među standardnih dvanaest zodijačkih zviježđa u određenom trenutku. Osim Merkura i Venere, koji nikada nisu predaleko od Sunca, s rasponom od tri zviježđa za prvo i pet za drugo, ostali planeti mogu se pojaviti bilo gdje. Kao rezultat toga, postoji 3.732.480 mogućih konfiguracija za ova nebeska tijela. Zbog brzog kretanja planeta, horoskopi se mijenjaju gotovo svakodnevno. Mogu se ponoviti nakon stotina tisuća godina ili već unutar nekoliko desetljeća. Zamorni izračuni za pronalaženje mogućih datuma određenog horoskopa danas se lako izvode računalima.

Ako se zamorni izračuni za pronalaženje mogućih datuma određenog horskopa danas lako izvode računalima, kako je bilo moguće u drugoj polovici 16. stoljeća pronaći moguće datume da oni budu točni bez odgovarajuće matematičke obuke, imajući na raspolaganju neke rudimentarne alate?

Pod pretpostavkom, da je Scaligeru bila dostupna ista ili približno slična verzija knjige o Ezekielu koju danas poznajemo, kako ju je mogao datirati u 6. st. pr. Kr., ako je za razliku od Apokalipse, Ezekielov horoskop izuzetno nejasno opisan, i ovaj dvosmislen i delfski opis teško je primjenjiv na astronomsko datiranje?, mišljenja je Anatolij Fomenko, ruski akademik i matematičar, u knjizi Povijest – Fikcija ili znanost, sv. 1, u 4. poglavlju Astronomija u Starom zavjetu, str. 167.

Anthony Thomas Grafton, američki povjesničar ranovjekovovne Europe i profesor na Sveučilištu Princeton. napisao je knjigu Krivotvoritelji i kritičari: Kreativnost i dvoličnost u zapadnoj znanosti (1990) o kojoj Julija Gaisser piše u svojoj recenziji:

Iako Kritičari i krivotvoritelji nije najvećom ili najvažnijom knjigom u skupini ... [ona] predstavlja ne samo sočne informacije (npr. da su možda polovica pravnih dokumenata iz merovinškog razdoblja i dvije trećine dokumenata izdanih crkvenim službenicima prije 1100. krivotvorine, str. 24), već i više nego dovoljno zanimljivih teza (poput kontinuiteta svrhe i metode koji Grafton vidi između drevnih i modernih krivotvoritelja [Poglavlje 2] …

Poglavlje 4 („Krivotvorenje u kritiku: Tehnike metamorfoze, metamorfoza tehnika“) između ostalog skicira stavove Scaligera, Casaubona i drugih prema jednom od najutjecajnijih renesansnih krivotvoritelja, Anniju iz Viterba (Giovanni Nanni), koji se pretvarao da zna čitati etruščanski, izrađivao je „drevne natpise“ i u svojim neobičnim Antiquitates  (1498.) na temelju svjedočanstva svojih krivotvorenih tekstova Berosa i Manetona tvrdio da su Etruščani, a posebno njegov vlastiti grad Viterbo, pravi nasljednici kaldejske i hebrejske kulture koju su Grci nepravedno prisvojili. …

Međutim, iako je u knjizi iz 1990. skicirao stavove Scaligera prema jednom od najutjecajnijih renesansnih krivotovritelja, Grafton je počeo shvaćati 2024. godine da je Scaliger bio i krivotvoriteljem dokumenata o podrijetlu njegova oca od della Scala, talijanskih prinčeva koji su vladali Veronom u 13. i 14. stoljeću, o čemu se može pročitati i ovdje.

U ovom predavanju [održanom 4. prosinca 2024. u Knjižnici Sveučilišta Princeton], Grafton će ukratko opisati Scaligerov život i rad, a zatim će raspravljati o njegovim krivotvorinama, predstavljajući dokaze koji se kreću od divne knjige u Princetonovim Posebnim zbirkama do njegovih vlastitih spisa. Zašto se ovaj briljantni lovočuvar [najveći europski stručnjak za krivotvorine] na kraju života pretvorio u krivolovca, koji traži poniženje? I kako je njegova verzija prošlosti njegove obitelji na kraju pobijedila?

U knjizi Joseph Scaliger: Studija iz povijesti klasične znanosti, u sažetku poglavlja 2.13 Kronolog i Biblija Grafton piše:

“Kao i većina njegovih prethodnika, Scaliger je započeo stvaranjem svijeta (18. travnja 3949. pr. Kr. ) i utvrdio epohe za velike događaje biblijske, kao i klasične povijesti. Potop, Izlazak, epoha subotnjih godina i uništenje Salomonovog hrama privukli su njegovu pozornost.“

Ako Scaligerova kronologija počinje 3949. godine, znači li to da ona proizlazi iz biblijskog kronološkog okvira od 6000 godina (6 dana stvaranja x 1000 = 6000)? Međutim, postavlja se pitanje ima li dokaza u arheologiji za kronologiju koja pretpostavlja da je svijet stvoren 4000. godine prije Krista, da traje ukupno 6000 godina i da je jedan božanski dan = 1000 ljudskih godina (Psalam 90,4, Petrova 3,8). Je li biblijski kronološki okvir stvoren temeljem doslovnog čitanja, uz pretvaranje (ili odbacivanje) da ne postoji metaforičko značenja stihova?

U hrvatskoj verziji Biblije iz 1969. godine (Stvarnost, Zagreb), u poglavlju “Uvod i napomene – Novi Zavjet, str. 1267, piše:

“Apokaliptička literatura općenito, a Ivanovo otkrivenje napose, voli simboličke brojeve: 3 je Božji broj; 4 je broj svijeta (četiri strane svijeta, četiri vjetra); 7 (3+4) broj savršenstva, potpunosti; … Broj 1000 označuje neizmjernost. …”

Ako je u Boga jedan dan neizmjernost, onda je Bog suveren nad vremenom, kako to piše u sljedećem komentaru:

„Iako se ovaj odlomak [2. Petrova 3,8] – i Psalam 90:4 na kojem se temelji – ponekad neuvjerljivo navodi u prilog teoriji da se kada se u biblijskom proročanstvu spominje “dan”, misli na doslovno tisuću godina, Petrova poanta je ustvrditi da je Bog suveren nad vremenom…”

Kako to da Scaliger (1540.-1609.), kalvinistički vjerski vođa i znanstvenik, i Petavius (Denis Pétau (1583.-1652.), isusovački teolog, nisu poznavali značenje simboličkih brojeva i općenito značenja skrivena u biblijskim alegorijama i metaforama? Ili jesu?

“Biblija. Nema dokaza na terenu”

„Danas, 18 godina kasnije” – nakon što je 1999. godine, prestižni izraelski časopis Haaretz objavo članak Ze’eva Herzoga „Biblija: Nema dokaza na terenu” (Bible: No evidence) – piše Nir Hasson u istom časopisu 2017. godine, “naoružani najsuvremenijim tehnologijama datiranja i molekularnim tehnologijama, arheolozi se sve više slažu s Herzogom da Biblija općenito ne odražava povijesne istine“. …

Među arheolozima, tabori su se podijelili prema akademskoj instituciji: U Jeruzalemu dominira biblijski (maksimalistički) tabor, na primjer tvrdeći da je impresivna palača pronađena u Davidovom gradu praktički morala pripadati Davidu. U Tel Avivu prevladava kritički (minimalistički) tabor, tvrdeći da nema dokaza koji bi potkrijepili Bibliju i da palača u Jeruzalemu očito ne datira iz Davidovog doba. …

Osnivači izraelske arheologije izričito su krenuli s Biblijom u jednoj ruci i krampom u drugoj, tražeći nalaze iz biblijskih razdoblja, kao dio cionističkog projekta. No, kako su iskapanja napredovala 1970-ih i 1980-ih, umjesto dokaza, ono što se počelo gomilati bile su proturječnosti. …

A sad pogledajmo tekst Ze’eva Herzoga, arheologa i profesora arheologije na Odsjeku za arheologiju i drevne bliskoistočne kulture na Sveučilištu u Tel Avivu koji djelomično prenosimo, a cijeli je tekst dostupan ovdje i izvorno ovdje.

Nakon 70 godina mukotrpnog iskapanja u zemlji Izrael, arheolozi dolaze do zastrašujućeg zaključka: stvari nikada nisu postojale. Djela predaka su narodne legende, mi nismo sišli u Egipat i nismo se odande uzdigli, nismo osvojili zemlju i nema ni traga od carstva Davida i Solomona. …

Teško je to prihvatiti, ali istraživačima je danas jasno da izraelski narod nije ostao u Egiptu, nije lutao pustinjom, nije osvojio zemlju u vojnom pohodu i nije dodijeljeno dvanaest plemena Izraelu. Još je teže probavljiva činjenica da je ujedinjeno kraljevstvo Davida i Solomona, opisano u Bibliji kao regionalna sila, bilo u najboljem slučaju malo plemensko kraljevstvo. …

Kao pripadnik židovskog naroda i učenik biblijske škole, svjestan sam veličine frustracije koja proizlazi iz jaza između očekivanja da se Biblija dokaže kao povijesni izvor i činjenica otkrivenih na terenu. …

Arheološki nalazi jasno proturiječe biblijskoj slici: kanaanski gradovi nisu bili moćni i utvrđeni, niti im je glava bila na nebu. Herojstvo osvajača, malobrojnih protiv mnogih, i spasenje Boga koji se bori za svoj narod teološka su rekonstrukcija bez činjenične osnove. …

Ako nema dokaza o izlasku iz Egipta, o putovanju kroz pustinju, i ako je arheologija opovrgla priču o vojnoj okupaciji gradova u pustinji, tko su bili ti Izraelićani? ...

“Tko su bili ti Izraelićani?”

Tijekom 19. i 20. stoljeća do otprilike 1930-ih, pisale su se i tiskale knjige koje dekodiraju skrivena značenja unutar biblijskih alegorija, metafora, parabola i simbolizma brojeva. I onda su se najednom knjige takvog sadržaja prestale pisati…

Jedna od njih je knjiga tiskana u Londonu 1862. godine, prije više od 160 godina, koja svojim naslovom i podnaslovom navješćuje da govori o Zodijaku ili zviježđima u Bibliji – Mazzaroth; or the Constellations. „Canst thou bring forth Mazzaroth in his season!” – Job xxxviii.32. Na 7. stranici pdf-a, ili na 1. stranici knjige piše: „Mazzarot, iako se u modernim leksikonima ponekad drugačije tumači, ovdje se koristi u značenju zviježđa. U Jobu xxxviii. 32, u tekstu engleske Biblije stoji nepreveden: na margini je preveden kao ‘dvanaest znakova’.” Kad naslov knjige sukladno verziji Biblije Kralja Jamesa prevedemo na hrvatski jezik to znači: „Mazzaroth [Zodijak]; ili zviježđa. „Možeš li iznjedriti [stvoriti] Mazzaroth [Zodijak] u njegovo vrijeme”, ili u skladu s hrvatskom verzijom Biblije iz 1969. godine, koja ne spominje Mazzaroth, ali kaže: „u pravo vrijeme izvesti Danicu [Jutarnju zvijezdu ili Veneru], voditi Medvjeda s njegovim mladima [Veliki medvjed, lat. Ursa Major, zviježđe na sjevernom nebu]?”

Na stranici 48. knjige ili 82. stranici pdf-a, kao što je vidljivo na slici desno, u poglavlju „Dvanaest znakova na koje aludira Jakov u Postanku 49 i Mojsije u Ponovljenom zakonu 33”, vidljivi su atributi zviježđa pripisani Jakovljevim sinovima. Evo objašnjenja za prva tri:

Aquarius / Vodonoša (zodijačno zviježđe na južnom nebu) – Ruben – „⁴ no, poput vode nabujao” / „Poured out as water” – značenje: sin prvorođenac koji je zbog grijeha izgubio prvorodstvo, a karakter mu je da je nestabilan kao voda.

Pisces / Ribe (zodijačno zviježđe na sjevernom nebu) – „⁵Šimun i Levi braća su prava!” / „Simeon and Levi are brethren” – (eng. brethren, dva brata koji žive u jedinstvu); značenje: braća po rođenju i po okrutnim djelima.

Leo / Lav (zodijačno zviježđe na sjevernom nebu) – Juda – „⁹Judo, laviću mali!” / „Judah is a lion’s whelp.” – značenje: hrabar kao lav, onaj koji pobjeđuje.

Ili, uzmimo ovaj stih za primjer, kad smo Lava već spomenuli referirajući se na objašnjenje iz knjige:

“pobijedio je “Lav” iz Judina plemena, Davidov “izdanak”, tako da može, otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata!” (Otk 5,5)

“Lava” su urednici hrvatske verzije Biblije iz 1969. godine stavili pod navodnike jer je simboličkog značenja. Peti je znak zodijaka koji odgovara zviježđu Lava. Nalazi se na sjevernoj nebeskoj hemisferi. Lav je jedno od 88 modernih zviježđa i jedno od najprepoznatljivijih zbog mnogih sjajnih zvijezda i prepoznatljivog oblika koji podsjeća na lava koji čuči. Jesu li uz “Lava” koji simbolizira zviježđe i Judino pleme i Davidov “izdanak” također simboličkog značenja, sami prosudite.

U knjizi Postanka piše: ²⁴ Došlo vrijeme da rodi, kad gle – blizanci u njezinoj utrobi. ²⁵ Pojavi se prvi. Bio je sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. ²⁶ Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov.

Ime Jakov, koje će se kasnije promijeniti u Izrael, znači “hvatač pete” (eng. heel-catcher). Što je “hvatač pete” u Zodijaku i čini li čovjek na sljedećoj slici krug?

U knjizi Bog-Čovjek: Riječ postade tijelom (God-Man: The Word Made Flesh) iz 1920. godine, na str. 81, autori George W. Carey i Inez Eudora Perry pišu:

Jakov znači “hvatač pete”, otuda krug. Ime Jakov, ili Jakovljeve ljestve, primjenjuje se na dvanaest znakova Zodijaka [u korelaciji s dijelovima tijela i unutarnjim organima], a znak Ovan, glava, i Ribe, stopala, predstavljaju točku dodira, mjesto gdje se krug spaja [i gdje ciklus započinje i završava i traje dvanaest mjeseci].

Lyman E. Stowe u knjizi Stowova biblijska astrologija: Biblija utemeljena na Astrologiji (Stowe’s Bible Astrology: The Bible Founded on Astrology) iz 1907. godine na str. 35 piše: „U 49. poglavlju Postanka, Jakov bi trebao blagoslivljati svojih dvanaest sinova, ali u stvarnosti daje utjecaj dvanaest znakova Zodijaka.”

Što simbolizira Solomonov hram?

Iz stihova u 2. Ljetopisa 2,1, 1. Kraljevima 6,2 i 1. Ljetopisa 22,14, doznajemo da je na gradnji Solomonova hrama sudjelovalo „sedamdeset tisuća nosača, osamdeset tisuća kamenolomaca u gori i tri tisuće i šest stotina poslovođa”, da je hram „bio dug šezdeset lakata, širok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata” i da je za optočenje hrama zlatom bilo pribavljeno „100.000 talenata zlata”.

Ako pretvorimo sadržaj prvog stiha u zbroj i druga dva u suvremene mjerne jedinice, hoćemo li u tom slučaju vjerovati da je 153.600 radnika sudjelovalo u gradnji i s 3.000 tona ili 3,000.000 kg (1 talent = 30 kg) zlata optočilo hram dimenzija 27 x 9 m ( 1 lakat = 0,4572 m) koje dimenzije približno odgovaraju onima teniskog terena 24 x 8 m, a da se “za gradnje nije čuo ni čekić ni dlijeto, ni ikakvo željezno oruđe” (1. Kraljevima 6,7)? Je li hram doslovan? Ne. On je simbol. Solomonov hram je savršeni hram ljudskog tijela. Sveti Pavao kaže u 1. Korinćanima 6, 19: “Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga?”

Geometrijske proporcije Solomonova hrama – opisane u knjigama 1. Kraljevima 6 i 7, 2. Ljetopisa 3 i 4 – nalazimo u čovjeku, prirodi i u arhitekturi. Knjiga izlaska 25 opisuje dimenzije Kovčega saveza u Solomonovu hramu: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok.” Omjer 2,5 prema 1,5 prema 1,5 (ili: 130 cm prema 78 prema 78 cm) je 1,666666 što je najbliže phi (φ = 1,618033), ili je isto (1,6) ako uzmemo u obzir jednu decimalu, što znači da se Kovčeg saveza približio ili poistovjetio sa zlatnim rezom ili božanskom proporcijom. Drugi su primjer dimenzije trijema: 12 lakata sa 20 lakata, što kad se podijeli jedno s drugim opet daje 1,666666 ili približan zlatni rez. Na savršenom ljudskom tijelu sve je u odnosu 1:1,618033. Noga: udaljenost od kuka do koljena i od koljena do gležnja; lice: udaljenost od vrha glave do nosa i od nosa do brade; ruka: udaljenost od ramenog zgloba do lakta i od lakta do vrhova prstiju (ili podlaktice što je u drevno vrijeme bila mjera – lakat) … Kao što je Protagora iz Abdere, predsokratovski grčki filozof, rekao: “Čovjek je mjera svih stvari“.

153.600 radnika – nije li to ekstremno velik broj? Pogledajmo ga iz ove perspektive – 153 [600]. Kad zanemarimo znamenke unutar uglate zagrade, ima li možda povezanosti između ovog broja 153 i broja u čudesnom ulovu 153 ribe?

O značenju broja 153 u Bibliji postoji više tumačenja. Evo nekih od njih.

Jeronim je u svom komentaru na Ezekiela 47, povezao čudo o 153 ribe s prorokovom vizijom rijeke života koja teče iz Hrama, ulijevat će se u Mrtvo more, pretvarajući slanu vodu u svježu, sugerirajući da mreža koja sadrži ukupan broj od 153 vrste ribe „može predstavljati svjetski opseg misije Crkve”(vidi Matej 28,19-20 : „Zato idite i učinite mojim učenicima sve narode…“). Augustin je primjetio da je broj 153 trokutasti broj, trokut od 17. Trokutasti broj je zbroj točaka u jednakostraničnom trokutu koji tvore i ispunjavaju jednako razmaknute točke. Trokutasti broj je također zbroj svih prirodnih brojeva od 1 do trokuta tog broja: 1+2+3…+17=153 … Prema Wikipediji, postoje barem dva slučaja pojavljivanja gematrije u Novom zavjetu. Spominjanje čudesnog ulova 153 ribe u Ivanu 21:11 uglavnom se smatra primjenom gematrije izvedene iz Ezekiela 47. Ali ni jedno objašnjenje ne daje odgovor na pitanje zašto baš broj 153? Što ako se radi o ovome: 1+5+3=9 → viša svijest?

Priča o čudesnom ulovu 153 ribe ide ovako: čovjek na obali (nisu znali da je to Isus) pita učenike „ima li ribe?”. „Ne”, odgovaraju. Zatim im Isus kaže: „Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete je”. Na obali, Petar je u mreži izbrojao ukupno 153 “velike ribe”. Zašto se čudesni ulov dogodio „na desnoj strani lađe”, zar na lijevoj strani nema ribe?

Čovjeka se namjerno i planski usmjerava na detalje. Detalji ne stvaraju pravu sliku stvarnosti, već pozornost čovjeka odvlače u suprotnom smjeru. Lijeva strana mozga voli detalje, desna, zanemarena, u kojoj se nalazi centar za intuiciju (put do znanja) i duhovnost, stvara cjelovitu sliku stvarnosti. Čovjek je danas upravo zbog zanemarenosti korištenja desne strane, zarobljenikom lijeve strane mozga. „Bacite mrežu na desnu stranu lađe” znači koristite desnu stranu mozga i „naći ćete je” znači višu, duhovnu razinu svijesti.

Osim ekstremno velikog broja radnika, Solomonov hram je optočen ogromnom količinom zlata. Ako zlato simbolizira božanstvo, mudrost (znanje), prosvijetljenost, višu svijet – krucijalno pitanje jest:

Je li čovjek kojeg poznajemo i čijim djelima svjedočimo – čovjek koji je duboko potonuo u materijalni svijet, čovjek u kojem je aktivirano zlo da želi ili uništiti drugog čovjeka ili ga staviti u kavez pod policijskim nadzorom „umjetne pameti” – povezan s božanstvom, mudrošću i višom svijesti? Jednom, u budućnosti kad čovjek počne transformirati zlo u dobro, kad stekne mudrost (znanje) i uzdigne se na višu razinu svijest, tad će postati ono što simbolizira Solomonov hram.