Knjiga otkrivenja i Knjiga o Danielu

The Biblical book of Daniel is believed to have been written in a similar manner to the book of Revelation. Indeed, in many places, it clearly resonates with it. However, according to historians, the book of Daniel was created much earlier than the book of Revelation, according to the new chronology [reconstruction of historical events established by Fomenko and Nosovsky], the scenario is reversed. as we have seen, the Revelation was written not earlier than 1486 [see more about it here] ​since the horoscope [zodiak] of 1486 was included in it. On the other hand, the book of the prophet Daniel was likely created significantly later. The biblical book of Daniel probably first emerged in the second half of the 16th century. And the version that has come down to us likely dates back even to a later time, to the beginning of the 17th century. This clarifies why the interconnection between the Revelation and the book of Daniel points to the fact that it was Daniel who drew his imagery from the Revelation, not the other way around. Let’s provide a few examples of clear similarities between the book of Daniel and the book of Revelation.

The Revelation says:

„The beast which I saw was like unto a leopard, and his feet were as the feet of a bear, and his mouth as the mouth of a lion: and the dragon gave him his power, and his seat, and great authority. ” Revelation 13:2

The book of Daniel retells this passage with these words:

„After this I beheld, and lo another, like leopard which had upon the back of it four wings of a fowl; the beast had also four heads; and dominon was given to it. ” Daniel 7:6

The Revelation says:

„And I stood upon the sand of the sea, and saw a beast rise up out of the sea, having seven heads and ten horns… And there was given unto him a mouth speaking great things and blasphemies.” Revelation 13:1,5

The book of Daniel echoes the Revelation:

„And behold a fourth beast, dreadfull and terrible, and strong exceedingly… and his ten horns… in this horn were… a mouth speaking great things.” Daniel 7:7-8

And so on and so forth, The close kinship between the book of Daniel and the book of Revelation is well known. In the Scaliger chronology, it lacks a satisfactory explanation. In the new chronology, everything falls into place. The book of Revelation was written around 1486 A.D. the book of Daniel, however, is later work, dating back to the 16th and 17th centuries. Moreover, it turns out that there are other clearly late medieval books attributed to the prophet Daniel. A prominent example is the so-called The Daniel’s Final Vision.

The Daniel’s Final Vision did not make it into any modern biblical canons and had never been published until recently. The reason is that it clearly contradicts the contemporary chronology in many places. After all, Daniel is considered an Old Testament prophet who supposedly lived long before the birth of Christ. But how can we understand the fact that the geographical names used in his prophecy are purely medieval? The rite of baptism is even mentioned. All of this unequivocally places Daniel’s Old Testament prophecy in the medieval Christian era. However, the Scaligerian chronology is incapable of accommodating such a shift. It crumbles under its weight.

The following excerpt from The Daniel’s Final Vision is quoted from a Church Slavonic manuscript held in the manuscript department of the Russian State Library.

When Fomenko and Nosovsky attempted to access this manuscript in the State Library in 1992, they encountered significant difficulties. This is how it unfolded. One of the authors, Gleb Nosovsky, was registered in the manuscript department at the time. With a library card from the manuscript department, Nosovsky requested to be given the aforementioned manuscript. In response, he was told that this was not possible. In the manuscript department, there is a rule that if a manuscript is taken by someone and left on the storage shelf, it will remain there for four months during which it will not be given to anyone else. Fortunately, at that time, an acquaintance of Nosovsky, Maria Borisova, worked at the lending desk. She kindly agreed to provide the manuscript for a brif examination. When the manuscript was finally handed over, and Nosovsky saw its book card, he was astonished. It turned out that over the last 20 years, it had been handed to one and the same person exclusively. This individual only needed to come to the library once every four months to secure possession of the manuscript for a lifetime. Before that, the manuscript had been secured by another historian for approximately the same amount of time. And so on. An extraordinary pattern emerged. It appears that historians have the ability to make any inconvenient manuscript completely inaccessible to the public. Formally, it remains in the library, supposedly available to the public, but it will not be given to anyone. This is because it is associated with a particular historian, in this case, for the past 20 years. The fact that this historian has not bothered to publish the manuscript over the course of 20 years is inconsequential. The manuscript will still not be released. Such a procedure, which existed in the manuscript department of the State Library prior to 1992 and likely continues to exist there, effectively amounts to an unofficial prohibition an outsiders accessing various ancient sources. This prohibition is not accidental at all. It us simply necessary for historians who are wary of allowing outsiders access to unpublished ancient manuscripts because they understand that such manuscript might contain information that sharply contradicts Scaligerian version of history. Some historians, regardless of whether this version is true or not, may see the defense of it as meaningful to their existence.

The Daniel’s final vision was transcribed by hand by Gleb Nosovsky in the reading room of the manuscript department in 1992. in this Old Testament prophecy, medieval European nations are directly named Russians, Tatars, and Ishmaelites. The Ishmaelites and the Ethiopians are refered to as Tatars. Furthermore, there is explicit mention of the Christian rite of baptism. The well-known medieval city of Thessaloniki, or Salonika, is also refered to. Towards the end of the prophesy, distinctly Christian expression are used, including a mention of the Antichrist. On other hand, it’s worth reiterating that this text is attributed to the Old Testament prophet Daniel, who supposedly lived in a Pre-Christian era, long before the beginning of the Common Era [a calendar system that begins in the year 1, which is traditionally considered the year of the birth of Jesus Christ].

The Final Vision of the Holy Prophet Daniel

Thus says the Lord Almighty: woe to you, earth, when the angelic scepter reigns within you. Then the Lord Almighty commanded one of His angels, saying to him: descend to the earth and take from it truth and peace, and cause people to consume one another. And He sent other angels and commanded one of them: go to the northern islands: let your number be 1144, for two parts must be overthrown there, and the third part taken. And to another, He said: go to the western lands and let your number be 1200, for two parts must be overthrown there, and the third part taken. And to the third angel, He said: go to Asia and Phrygia [ancient kingdom in west-central Anatolia, modern Turkey], and Galatia [ancient area in central Anatolia, modern Turkey], and Cappadocia [modern Turkey], and Syria, and to the very Mother of cities, and let your number be 1360, for two parts must be overthrown there, and the third part taken.

Woe to you, earth, from torment, for the Lord Almighty will send upon you a wild locust and bloodless ones. Eight plagues will be sent upon you, and neither animal nor tree will be left. The wrath of God is upon those who have not repented for their many iniquities and injusties. For eighteen months, wounds will be inflicted upon them, until those who remain alive will envy the dead, saying: blessed are dead, for they have not experienced these present days.

And by God’s command, fire will emerge from the sea and burn the living on land and sea, and it will reach the Seven-Hilled City and turn westward. Woe to you, Seven-Hilled City, from such wrath! You will surround your yourself with a multitude of warriors and resist as if victory were near. Your beautiful walls will fall like fig leaves, and a youth will enter you. He will place a diminished scepter within you, but he will not retain it. He will lay hands upon the holy sacrificial offering and consume the holy one and give it to the offspring of destruction.

And the slumbering serpent will rise and strike the youth, and he will take his diadem for himself and exalt his name briefly. And the offspring of destruction, having established themselves, will turn towards the West. And thus, the slumbering serpent will deliver the venerable one to death.

And the RUSSIANS will hold the Seven-Hilled City. The sixth and fifth people will sow their poison within it, and many will consume it in vengeance for the saints.

And the East will be rule by three rules. Yet, someone in the West will govern the East.

And after this, the lawless one will arise, and the other with him. The other will be great and wild in appearance. They will defeat the ISHMAELITES and annihilate them to the root. The peoples living in the North will be troubled, and all the northern will march with fierce under and reach the great river, dividing into fourth parts. The first part will take its portion in Ephesus [modern Turkey], the second in Melagina [ancient city of Lagina, modern Turkey] , the third on the edge of the field, which is Pergamum [Pergamon, modern Turkey], and the forth in Betania [?]. They will gather many trees [weapons?] and enter Syria itself.

The peoples living in the South will be troubled. The great Philip will rise with eighteen nations, and they will gather in the Seven-Hilled City. There will be a battle like none before. Then Vus will cry out, and Skeralaf will weep, Stalorin will say, „Rise up, peace be upon you, and vengeance upon the disobedient. Got to the right side of the Seven-Hilled City and find a man standing between two columns, his hair white with righteous age, giving aims to the poor, with a piercing gaze and gentle wisdom. He is of medium height, and on his right leg, inn the middle of his shim, there is a scar. Take four-life-giving angels and crown this man as king.”

They will bring him into the holy Sophia and crown him as king, placing a weapon in his right hand, saying, „Be courageous and conquer your enemies.” Taking the weapon from angel, he will strike the ISMAELITES, the ETHIOPIANS. And all the other TARTARS. He will divide the ISHMAELITES into three parts. With weaponry, he will destroy the first part. BAPTIZE [Sic!] the second, and with great fury, drive the third towards the Sinle Oak. Upon his return, earthly treasure will be revealed, and will become rich, and there will be no poverty. The land will yield its fruits sevenfold, and weapons will be transformed into sickles.

He will reign 32 years, and after him, another will come, distinct from him. Anticipating his death, he will come to Jerusalem to surrender the kingdom to God. after this, four of his sons will take the throne. The first will reign in Rome, the second in Alexandria, the third in the Sevene-Hilled City, and the fourth in THESSALONIKI. They will wage war among themselves. Priests and monks will be turned into warriors and clash in battle. None of the will be spared, for there will be no worthy man among them.

And after this, another will rule in THESSALONIKI for a short time. Immediately, Smirna [modern Turkey] and Cyprus will sink into the sea from the breath of the wind. And thus. The ANTICHRIST will reign, performing deceitful miracles. He will exalt the Jews and restore the fallen city. There will be famine and earthquakes everywhere. Water will dry up, and rain will not fall upon the earth. The the heavens will fold, and the angels of God will sound the trumpet, and all those who died before will rise. The Lord will suddenly come to judge the living and the dead. To Him be glory forever. Amen.

The post What is the “Final Vision of the Holy Prophet Daniel” about in the Church Slavonic text from the early 17th century? – transcript appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Knjiga otkrivenja i Knjiga o Danielu

Vjeruje se da je biblijska Knjiga o Danielu napisana na sličan način kao i Knjiga otkrivenja. Doista, na mnogim mjestima jasno odjekuje s njom. Međutim, prema povjesničarima, Knjiga o Danielu nastala je mnogo ranije od Knjige otkrivenja, a prema novoj kronologiji [rekonstrukcija povijesnih događaja koju su ustanovili Fomenko i Nosovski] scenarij je obrnut. Kao što smo vidjeli, Otkrivenje je napisano tek 1486. godine [više o tome vidi ovdje] ​​jer je u njega uključen horoskop [zodijak] iz 1486. ​​godine. S druge strane, knjiga proroka Daniela vjerojatno je nastala znatno kasnije. Biblijska Knjiga o Danielu vjerojatno se prvi put pojavila u drugoj polovici 16. stoljeća. A verzija koja nam je došla do danas vjerojatno datira još iz kasnijeg vremena, s početka 17. stoljeća.

To pojašnjava zašto međusobna povezanost između Otkrivenja i Knjige o Danielu ukazuje na činjenicu da je Daniel crpio svoju simboliku iz Otkrivenja, a ne obrnuto. Navedimo nekoliko primjera jasnih sličnosti između knjige o Danielu i knjige Otkrivenja.

Knjiga otkrivenja kaže:

„Ta „Zvijer” koju sam vidio „sličila je na leoparda”;noge su joj bile „kao u medvjeda”, a usta kao „u lava”. Zmaj joj predade svoju moć, svoje prijestolje i veliku vlast.” Otkrivenje 13,3

Knjiga o Danielu prepričava ovaj stih ovim riječima:

„Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri krila: imaše četiri glave, i dana joj moć.” Daniel 7,6

Knjiga otkrivenja kaže:

„Potom opazih „gdje izlazi iz mora Zvijer” sa „deset rogova” i „sedam glava”. … I bila
su joj dana „usta” koja „su govorila ohole riječi” i psovke…” Otkrivenje 13,1,5

Knjiga proroka Daniela odražava Otkrivenje:

„Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna … i imaše deset rogova,” Daniel 7, 7-8

I tako dalje i tako dalje. Bliska povezanost između Knjige Daniela i Otkrivenja dobro je poznata. U Scaligerovoj kronologiji [Joseph Justus Scaliger, 1540.-1609., osnivač moderne kronoligije] nedostaje zadovoljavajuće objašnjenje. U novoj kronologiji sve dolazi na svoje mjesto. Knjiga otkrivenja napisana je oko 1486. ​​godine. Knjiga Daniela, međutim, kasnije je djelo, koje datira iz 16. i 17. stoljeća. Štoviše, ispada da postoje i druge jasno kasnosrednjovjekovne knjige koje se pripisuju proroku Danielu. Istaknuti primjer je takozvano Danielovo posljednje viđenje.

Danielovo posljednje viđenje nije uvršteno ni u jedan moderni biblijski kanon i nikada nije objavljeno do nedavno. Razlog tome je što na mnogim mjestima očito proturječi suvremenoj kronologiji. Uostalom, Daniel se smatra starozavjetnim prorokom koji je navodno živio mnogo prije Kristova rođenja. Ali kako možemo razumjeti činjenicu da su geografska imena korištena u njegovom proročanstvu isključivo srednjovjekovna? ​​Spominje se čak i obred krštenja. Sve to nedvosmisleno smješta Danielovo starozavjetno proročanstvo u srednjovjekovno kršćansko doba. Međutim, skaligerijanska kronologija nije sposobna prilagoditi se takvom pomaku. Ona se raspada pod njegovom težinom.

Sljedeći odlomak iz Danijelove posljednje vizije citiran je iz crkvenoslavenskog rukopisa koji se čuva u odjelu za rukopise Ruske državne knjižnice.

Kada su Fomenko i Nosovski pokušali pristupiti ovom rukopisu u Ruskoj državnoj knjižnici 1992. godine, naišli su na značajne poteškoće. Evo kako se to odvijalo. Jedan od autora, Gleb Nosovski, u to je vrijeme bio registriran u odjelu za rukopise. S članskom iskaznicom odjela za rukopise, Nosovski je zatražio da mu se dadne spomenuti rukopis. Kao odgovor, rečeno mu je da to nije moguće. U odjelu za rukopise postoji pravilo da ako netko uzme rukopis i ostavi ga na polici, on će tamo ostati četiri mjeseca tijekom kojih se neće dati nikome drugome. Srećom, u to vrijeme, poznanica Nosovskog, Maria Borisova, radila je na šalteru za posudbu. Ljubazno je pristala dati rukopis na kratak pregled. Kada je rukopis konačno predan i Nosovski vidio opis njegove posudbe, bio je zapanjen. Pokazalo se da je u posljednjih 20 godina bio predan isključivo jednoj te istoj osobi. Ta je osoba trebala dolaziti u knjižnicu samo jednom svaka četiri mjeseca kako bi osigurala posjed rukopisa doživotno. Prije toga, rukopis je otprilike isto vrijeme bio osiguran od strane drugog povjesničara. I tako dalje. Pojavio se izvanredan obrazac. Čini se da povjesničari imaju sposobnost učiniti bilo koji „nezgodni” rukopis potpuno nedostupnim javnosti. Formalno, on ostaje u knjižnici, navodno dostupan javnosti, ali neće biti dan nikome. To je zato što je povezan s određenim povjesničarem, u ovom slučaju, posljednjih 20 godina. Činjenica da se ovaj povjesničar nije potrudio objaviti rukopis tijekom 20 godina je nevažna. Rukopis i dalje neće biti objavljen. Takav postupak, koji je postojao u odjelu za rukopise Ruske državne knjižnice prije 1992. i vjerojatno i dalje tamo postoji, zapravo se svodi na neslužbenu zabranu pristupa raznim drevnim izvorima od strane vanjskih osoba. Ova zabrana uopće nije slučajna. To je jednostavno nužno za povjesničare koji su oprezni u dopuštanju vanjskim osobama da imaju pristup neobjavljenim drevnim rukopisima jer razumiju da takvi rukopisi mogu sadržavati informacije koje oštro proturječe scaligerijanskoj verziji povijesti. Neki povjesničari, bez obzira je li ta verzija istinita ili ne, mogu smatrati njezinu obranu značajnom za svoj opstanak.

Danielovo posljednje viđenje rukom je prepisao Gleb Nosovski u čitaonici odjela za rukopise 1992. godine. U ovom starozavjetnom proročanstvu, srednjovjekovni europski narodi izravno se nazivaju Rusima, Tatarima i Izmaelcima. Izmaelci i Etiopljani nazivaju se Tatarima. Nadalje, izričito se spominje kršćanski obred krštenja. Spominje se i poznati srednjovjekovni grad Solun, ili Salonika. Pred kraj proročanstva koriste se izrazito kršćanski izrazi, uključujući spominjanje Antikrista. S druge strane, vrijedi ponoviti da se ovaj tekst pripisuje starozavjetnom proroku Danijelu, koji je navodno živio u predkršćanskom dobu, mnogo prije početka obične ere [kalendarski sustav koji počinje od 1. godine, koja se tradicionalno smatra godinom rođenja Isusa Krista].

Posljednja vizija svetoga proroka Daniela

Ovako govori Gospodin Svemogući: teško tebi, zemljo, kad anđeosko žezlo vlada u tebi! Tada Gospodin Svemogući zapovjedi jednom od svojih anđela govoreći mu: siđi na zemlju i uzmi s nje istinu i mir i učini da se ljudi međusobno proždiru. I posla druge anđele i zapovjedi jednom od njih: idi na sjeverne otoke: neka tvoj broj bude 1144, jer ondje moraju biti srušena dva dijela, a treći dio uzet. A drugome reče: idi u zapadne zemlje i neka tvoj broj bude 1200, jer ondje moraju biti srušena dva dijela, a treći dio uzet. A trećemu anđelu reče: idi u Aziju i Frigiju [zapadno-središnji dio Anadolije, moderna Turska], i Galaciju [drevna regija na području današnje Turske] , i Kapadokiju [moderna Turska], i Siriju, i do same Majke gradova, i neka tvoj broj bude 1360, jer ondje moraju biti srušena dva dijela, a treći dio uzet.

Teško tebi, zemljo, od muke, jer će Gospodin Svemogući poslati na tebe divlje skakavce i one bez krvi. Osam će pošasti biti poslano na tebe, i neće ostati ni životinja ni drvo. Gnjev Božji je na one koji se nisu pokajali za svoja brojna bezakonja i nepravde. Osamnaest mjeseci bit će im nanošene rane, dok oni koji ostanu živi ne budu zavidjeli mrtvima govoreći: blago mrtvima, jer nisu iskusili ove sadašnje dane.

I po Božjoj zapovijedi, oganj će izaći iz mora i spaliti žive na kopnu i moru, i dosegnut će Grad na sedam brda i okrenuti se prema zapadu. Teško tebi, Grade na sedam brda, od takvog gnjeva! Okružit ćeš se mnoštvom ratnika i oduprijeti se kao da je pobjeda blizu. Tvoji će prekrasni zidovi pasti poput smokvinog lišća, a mladić će ući u tebe. Stavit će u tebe smanjeno žezlo, ali ga neće zadržati. Stavit će ruke na svetu žrtvenu žrtvu i proždrijet će sveto biće i dati ga potomstvu uništenja.

I usnula će se zmija podići i udariti mladića, a on će uzeti njezinu dijademu za sebe i nakratko uzvisiti svoje ime. I potomstvo uništenja, nakon što se utvrdi, okrenut će se prema Zapadu. I tako će usnula zmija predati časnog smrti.

I RUSI će držati Grad na sedam brda. Šesti i peti narod će posijati svoj otrov u njemu, i mnogi će ga konzumirati u osveti za svece.

I Istokom će vladati tri pravila. Pa ipak, netko na Zapadu će vladati Istokom.

A nakon toga, bezakonik će se pojaviti, i drugi s njim. Drugi će biti velik i divlji po izgledu. Porazit će ISMAELCE i istrijebiti ih do korijena. Narodi koji žive na sjeveru bit će uznemireni, i svi sjevernjaci će marširati žestokim putem i doći do velike rijeke, dijeleći se na četiri dijela. Prvi dio će uzeti svoj dio u Efezu [moderna Turska], drugi u Melagini [drevni grad Lagina, moderna Turska] , treći na rubu polja, što je Pergamon [moderna Turska], a četvrti u Betaniji [?]. Sakupit će mnogo drveća [oružja?] i ući u samu Siriju.

Narodi koji žive na Jugu bit će uznemireni. Veliki Filip će se uzdići s osamnaest naroda i okupit će se u Gradu na sedam brda. Bit će bitke kakve prije nije bilo. Tada će Vus vikati, a Skeralaf će plakati, Stalorin će reći: „Ustanite, mir neka je s vama i osveta nad neposlušnima.“ Stigli smo na desnu stranu Grada na sedam brda i pronašli čovjeka kako stoji između dva stupa, kose bijele od pravedničkih godina, daje ciljeve siromašnima, s prodornim pogledom i blagom mudrošću. Srednje je visine, a na desnoj nozi, u sredini pojasa, ima ožiljak. Uzmite četiri anđela koji daju život i okrunite ovog čovjeka za kralja.

Uvest će ga u svetu Sofiju [Aja Sofija?] i okruniti ga za kralja, stavljajući mu oružje u desnu ruku govoreći: „Budi hrabar i pobijedi svoje neprijatelje.“ Uzimajući oružje od anđela, udarit će IZMAELCE, ETIOPLJANE. I sve ostale TARTARE. Podijelit će IZMAELCE na tri dijela. Oružjem će uništiti prvi dio. POKRSTITI [Sic!] drugi, a treći s velikim bijesom potjerati prema hrastu Sinle. Po njegovom povratku, otkrit će se zemaljsko blago i postat će bogat, i neće biti siromaštva. Zemlja će dati svoje plodove sedmerostruko, a oružje će se pretvoriti u srpove.

Vladat će 32 godine, a nakon njega doći će drugi, drugačiji od njega. Predviđajući njegovu smrt, doći će u Jeruzalem kako bi predao kraljevstvo Bogu. Nakon toga, četiri njegova sina preuzet će prijestolje. Prvi će vladati u Rimu, drugi u Aleksandriji, treći u Gradu na sedam brda, a četvrti u Solunu. Ratovat će među sobom. Svećenici i redovnici bit će pretvoreni u ratnike i sukobljavat će se u bitkama. Nitko od njih neće biti pošteđen, jer među njima neće biti dostojnog čovjeka.

I nakon ovoga, drugi će vladati u SOLUNU kratko vrijeme. Odmah će Smirna [grad na egejskoj obali Anadolije, Turska] i Cipar potonuti u more od daha vjetra. I tako će ANTIKRIST vladati, čineći prijevarna čuda. Uzvisit će Židove i obnoviti pali grad. Bit će gladi i potresa posvuda. Voda će presušiti i kiša neće padati na zemlju. Nebesa će se saviti i anđeli Božji će zatrubiti i svi koji su prije umrli uskrsnut će. Gospodin će iznenada doći suditi žive i mrtve. Njemu neka je slava zauvijek. Amen.

The post O čemu govori “Posljednje viđenje svetog proroka Daniela” u crkvenoslavenskom tekstu s početka 17. stoljeća? – transkript appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Uvod

Početkom 20. stoljeća, ruski znanstvenik-enciklopedist i počasni akademik Nikolaj Aleksandrovič Morozov objavio je svoju senzacionalnu knjigu „Otkrivenje u grmljavini i oluji“. U toj knjizi prvi je put predložio astronomsko tumačenje posljednje knjige Biblije, „Knjige otkrivenja“, poznate i kao „Apokalipsa“.

Ispunjena sumornim predviđanjima za svijet, knjiga Apokalipse imala je dubok utjecaj na umove ljudi tog vremena. U ovoj se knjizi prvi put spominje poznati „broj zvijeri“ 666, koji je, prema tumačima, navodno skrivao duboko proročko značenje o vremenu dolaska Antikrista i kraju svijeta.

Nagađanja i pretpostavke o ovoj temi bile su posebno brojne u 17. stoljeću. U stvarnosti je to mnogo jednostavnije. Datiranje Knjige otkrivenja pokazalo se drugačijim od onoga na što smo danas navikli, to jest – srednjovjekovnim. Stoga Otkrivenje nije mogao napisati evanđelist Ivan, Kristov suvremenik, kako tvrde povjesničari. Glavni motiv Otkrivenja točno odgovara vremenu u kojem je napisano, napetom iščekivanju skorog kraja svijeta.

Metoda datiranja Knjige otkrivenja – Astronomska metoda

Knjiga otkrivenja, kao i neki drugi drevni tekstovi koji opisuju nebeske pojave i duboko su ispunjeni astronomskim slikama, može se datirati na sljedeći način.

Apokalipsu ćemo čitati sekvencijalno, redak po redak. Svaki put kada naiđemo na odlomak koji dopušta astronomsko tumačenje, pokušat ćemo ga čitati prema poznatim zakonima srednjovjekovne astronomske simbolike. Usporedit ćemo njegov tekst s odgovarajućim srednjovjekovnim tekstom koji sadrži i astronomsku simboliku i objašnjenja u razumljivim astronomskim terminima.

Ovu metodu nepristranog astronomskog datiranja prvi je primijenio Nikolaj Morozov početkom 20. stoljeća. Morozov je očito bio prvi znanstvenik koji je sugerirao da autor biblijske Knjige otkrivenja nije namjerno ništa šifrirao, već je jednostavno opisao, koristeći astronomski jezik svog vremena, što je zapravo vidio na noćnom nebu.

Kad je Otkrivenje napisano? Opće informacije

Knjiga otkrivenja, poznata i kao Ivanova Apokalipsa, dvadeset sedma je i posljednja knjiga Novog zavjeta te stoga i posljednja knjiga cijelog modernog kanona kršćanske Biblije. Sama Apokalipsa ne sadrži jasne kronološke naznake razdoblja u kojem je napisana. Ne spominju se konkretne povijesne ličnosti koje su definitivno živjele tijekom razdoblja stvaranja Apokalipse. Nema apsolutnih datuma.

Neki komentatori primjećuju da je autor Apokalipse dobro upoznat s astronomijom: slike koje koristi, poput zmajeva, zvijeri, konja i tako dalje, predstavljaju zviježđa prikazana na sličan način na srednjovjekovnim zvjezdanim kartama.

Sva ta razmatranja prvi je izrazio Morozov početkom 20. stoljeća. Očito je Morozovljev argument ostavio snažan dojam na mnoge autore. Oni su u biti ponovili Morozovljevu tvrdnju bez da su ga naveli, što je uobičajena praksa među povjesničarima. Oni mogu s pouzdanjem kritizirati prezrene nove kronologe u jednom članku, a zatim koristiti njihov rezultat bez citata u drugom, predstavljajući ih kao svoje. To je bio slučaj u Morozovljevo vrijeme i nastavlja se do danas. Konačno, posvetimo se samoj Knjizi otkrivenja.

Njezina astronomska priroda je doista zapanjujuća, posebno u usporedbi s drevnim nebeskim kartama koje su doslovno ispunjene apokaliptičnim slikama. Očito je da je, nakon nekog vremena nakon pisanja Otkrivenja, početno astronomsko značenje njezinih slika bilo zaboravljeno. Čak i ako je neki profesionalni astronom primijetio sličnosti između crteža na drevnim kartama i opisa u Otkrivenju, vjerojatno ih je doživljavao kao puku slučajnost i nije se mogao odvojiti od utjecaja skaligerijanskih [Joseph Justus Scaliger, 1540-1609., francusko-talijanski kalvinistički vjerski vođa i znanstvenik, poznat po proširenju pojma klasične povijesti s grčke i starorimske povijesti na perzijsku, babilonsku, židovsku i staroegipatsku povijest] koncepcija koje su im nametnute. Suvremene biblijske studije ne prepoznaju nikakve astronomske motive u biblijskim tekstovima. To može biti zbog podsvjesnog straha od mogućnosti astronomskog datiranja. Kao što ćemo vidjeti kasnije i kao što vjerojatno sumnjaju i sami povjesničari, razumijevajući neutemeljenost skaligerijanske kronologije, nepristrano astronomsko datiranje doista daje datume koji su potpuno drugačiji od Scaligerovih.

Astronomsko značenje Otkrivenja

“Ivan sedmerim crkvama u Aziji: Milost vam i mir od onoga “koji jest”, koji bijaše i koji će
doći. I OD SEDAM DUHOVA KOJI SU PRED NJEGOVIM PRIJESTOLJEM.” Otkrivenje 1,4

Zviježđe Veliki medvjed [Ursa Major, zviježđe na sjevernom nebu] se u Francuskoj još uvijek pokatkad naziva “Kočijom duhova”. Slike ovog zviježđa kao Kočije duhova mogu se naći u srednjovjekovnim knjigama. Prijestolje je poznato zviježđe koje se nalazi neposredno ispred Velikog medvjeda.

“I iz prijestolja “izlaze munje, grmljavine” i “gromovi”. Pred prijestoljem gori sedam zubalja, to jest sedam zubalja, to jest sedam Duhova Božjih. Ispred prijestolja se pruža nešto kao stakleno more slično kristalu.“ Otkrivenje 4,5-6

Dakle, sedam vatrenih svjetiljki postavljeno je pred Prijestoljem gdje Bog sjedi. Stakleno more, slično kristalu, vjerojatno je nebo koje je vidio autor Otkrivenja.

“Ja, Ivan, … bijah na otoku zvanom Patmos.” Otkrivenje 1,9

Mjesto promatranja jasno je naznačeno kao otok Patmos u Sredozemnom moru. Nadalje, kroz cijelu knjigu se više puta naglašava da je zvjezdano nebo glavna pozornica za opisane događaje.

“Potom sam imao ovo viđenje: … U NEBU JE STAJALO PRIJESTOLJE, i “NA PRIJESTOLJU JE SJEDIO NETKO”. Onaj koji je sjedio bijaše na pogled kao KAMEN JASPIS I SARD.” Otkrivenje 4,1-3

Onaj koji sjedi na Prijestolju može se vidjeti na gotovo svakoj srednjovjekovnoj zvjezdanoj karti. Na svim tim kartama Kasiopeja je prikazana kako sjedi na Prijestolju.

Usporedba zviježđa Kasiopeje s Kristom, kako Otkrivenje u biti sugerira, ponekad je bila eksplicitno prikazana na srednjovjekovnim zvjezdanim kartama.

Prijestolje je prikazano s raspetom Kasiopejom na njemu. Stražnja strana Prijestolja služi kao križ, a ruke Kasiopeje vezane su za poprečnu gredu križa. Ovo je očita referenca na kršćansko raspeće. U Otkrivenju se čini da je opisano zviježđe Kasiopeja, koje se u srednjem vijeku doživljavalo kao zvjezdana slika Kralja Krista na prijestolju.

“A “oko prijestolja bio sjajan krug”, sličan dugi, na pogled kao smaragd.” Otkrivenje 4,3

Smaragd je plavkastozeleni dragi kamen, a duga oko Prijestolja može se vidjeti na bilo kojoj srednjovjekovnoj i modernoj zvjezdanoj karti. Zviježđe Prijestolja s onim koji sjedi na njemu uvijek je okruženo zakrivljenom sjajnom trakom Mliječnog puta.

“Oko prijestolja” još (vidjeh) DVADESET I ČETIRI na kojima su sjedila DVADESET I ČETIRI Starca, obučena u bijele haljine sa zlatnim KRUNAMA na svojim glavama.” Otkrivenje 4,4

U bilo kojem sveobuhvatnom udžbeniku astronomije možete pročitati da je u davna vremena nebo bilo podijeljeno na 24 sektora koji su se konvergirali na nebeskim polovima.

Ti se sektori nazivaju jednim satom rektascenzije. Dakle, svaki Starac [starješina] u Otkrivenju je, očito, sat rektascenzije u ekvatorijalnom koordinatnom sustavu. Bijele haljine ili odjeća Staraca vjerojatno se odnosi na bijelu boju zvijezda na nebu. A zlatne krune? Ovdje se čini da opisuje zviježđe Corona Borealis, smješteno blizu zenita, točno iznad glava svih Staraca 24-satnog sektora.

“Ispred prijestolja se pruža nešto kao stakleno more slično kristalu. “Između prijestolja” i onih “oko prijestolja četiri Bića”, sprijeda i straga “puna očiju”.” Otkrivenje 4,6

Opis obuhvaća zvjezdano nebo koje okružuje zviježđe Prijestolja i nebo posuto zvijezdama, odnosno “očima”. Naizgled čudan izraz u Otkrivenju, usred Prijestolja, postaje jasan i odnosi se na zvijezde koje ispunjavaju Prijestolje kao pozadinu. Što su „četiri Bića puna očiju“? Odgovor postaje jasan na prvi pogled na zvjezdanu kartu. Nadalje, u sljedećem odjeljku Otkrivenja izričito je navedeno:

“Prvo” je Biće slično “LAVU”; “drugo” je biće slično “JUNCU”; “treče” Biće “IMA LICE” kao “U ČOVJEKA”, a “četvrto” Biće sliči “ORLU” u letu.” Otkrivenje 4,7

Lav je poznato zodijačko zviježđe u kojem se Sunce nalazi prije početka jeseni. Junac je Bik, poznato zodijačko zviježđe u kojem se Sunce nalazi prije početka ljeta. Biće s ljudskim licem, Kentaur, predstavlja zodijačko zviježđe Strijelca, gdje se Sunce nalazi na početku zime. Biće „poput orla u letu “ nije orao, iako takvo zviježđe postoji na nebu. Najvjerojatnije se odnosi na poznatog Pegaza, krilato biće koje upotpunjuje niz zviježđa spomenutih u Otkrivenju. U zviježđu Pegaza, Sunce se nalazi prije početka proljeća. Formalno, Pegaz nije zodijačko zviježđe. Međutim, vrlo je blizu zodijačkog pojasa i čak ulazi u njega, gotovo dodirujući ekliptiku između zodijačkih zviježđa Riba i Vodenjaka. Stoga je Otkrivenje jasno navelo četiri zviježđa duž ekliptike: zodijačka zviježđa Lava, Bika, Strijelca i najzodijačkijeg Pegaza. Ova četiri zviježđa, označavajući godišnja doba, tvore kvadrat ili križ. Budući da postoji točno 24 sat-sektora ili krila koja potječu s pola, svako od ovih bića-zviježđa ima točno 6 krilnih sektora rektascenzije [određivanje položaja zvijezde na nebeskoj sferi], što znači da imaju 6 krila oko sebe. Izvanredno je da je sve to točno opisano u Otkrivenju.

“Četiri Bića, “svako od njih sa po šest krila”, “puna” su “očiju okolo” i iznutra.” Otkrivenje 4,8

Ovdje su „oči“ zvijezde. Bića “puna očiju iznutra” su zviježđa. Uostalom, upravo su tako prikazana na mnogim srednjovjekovnim nebeskim kartama. U sjevernom srednjem geografskom pojasu Zemljine kugle, gornji dijelovi sektora krila nikada ne zalaze ispod horizonta. Donja koljena sektora Staraca ili tonu ispod horizonta ili se uzdižu iznad njega. Zbog toga se čini da svaki sektor sata uzdiže s koljena na istočnoj strani horizonta, a zatim pada na koljena na zapadnoj strani. Pritom se čini da obožavaju središte svoje rotacije, sjeverni nebeski pol i zviježđe Prijestolja u njegovoj blizini. Opet, sve je to točno opisano u Otkrivenju. Doista, Knjiga kaže:

“padala bi dvadeset i četiri Starca pred onim “koji sjedi na prijestolju”, I poklanjali bi se onome “koji živi” u vijeke vjekova, i odlagali bi svoje krune pred prijestoljem” Otkrivenje 4,10

Tijekom dnevne rotacije na geografskoj širini Sredozemnog mora, zviježđe Corona Borealis uzdiže se do zenita ili se spušta na sjeverni dio horizonta. To se odnosi na lokalni zenit, na geografskoj širini otoka Patmosa. Nećemo nastaviti nabrajati druga zviježđa i zvijezde spomenute u Otkrivenju, jer je cjelokupna slika već jasna.

Simbolizam – Planeti kao konji u srednjevjekovnoj astronomiji

A sada, najvažniji aspekt datiranja. Drevni astronomi posebnu su pozornost posvećivali brzom kretanju planeta. Kretanje planeta po nebu je vrlo nepravilno za promatrača sa Zemlje. Planeti povremeno prate petlje na ekliptici, poput petlji Saturna, Jupitera i Marsa. Kada formiraju petlju, planeti prvo izgledaju kao da se zaustavljaju, zatim se povlače, a potom se čini da ponovno jure naprijed. Ovo ponašanje vjerojatno je dovelo do njihove usporedbe s konjima koji galopiraju preko nebeskog svoda u davna vremena. Nije iznenađujuće da je drevna astronomija koristila ovu živopisnu sliku u svom simboličkom jeziku.

Stari galski novčići prikazuju planete kao konje.

Na lijevom novčiću, konj s jahačem u obliku slova S preskače vrč za vodu zviježđa Vodenjaka. Ovo zviježđe često je prikazivano kao vrč za vodu ili kao osoba s vrčem koji iz njega toči vodu. Desni novčić prikazuje planet-konja sa zviježđem Raka na leđima. Konj preskače zviježđe Jarca. Ovi drevni novčići jasno ukazuju na tradiciju srednjovjekovnih astronoma, barem nekih od njih, da povezuju planete s konjima.

Daljnji razvoj ove simbolike prirodno je doveo do prikaza planeta kao konja upregnutih u kočije.

Na primjer, takva slika Sunca, koje je prethodno bilo uvršteno među sedam planeta, bila je široko korištena u srednjem vijeku. Koncepti su se razvijali i ponekad su konji nosili čitava zviježđa.

Ovdje konji nose zviježđe Auriga [lat. “kočijaš”, zviježđe na sjevernoj nebeskoj hemisferi].

Značaj koji je astronom pripisao planetarnim skokovima vidljiv je iz činjenice da je za trenutak kada su planeti zastali između izravnog i retrogradnog kretanja, izmišljen poseban simbol, zaustavljena kočija. Naprimjer, ovdje su zaustavljena kola svih planeta: Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna (slika lijevo). Ponekad su umjesto konja u kočije upregnuta fantastična stvorenja poput grifona, orlova i drugih (slika desno).

“I najedanput se pred mojim očima pokaza “bijel konj”, a onaj što je jahao na njemu držao je lùk. Bijaše mu dan vijenac te on, pobjednik, ode da i dalje pobjeđuje.” Otkrivenje 6,2

Navodno je ovdje opisan svijetli planet-konj na kojem sjedi jahač-zviježđe s lukom. Među zodijačkim zviježđima postoji samo jedno takvo zviježđe, a to je Strijelac. Konj je opisan kao bijel. U kombinaciji s karakteristikom “osvajanja” i činjenicom da je ovaj konj prvi spomenut, vjerojatno se odnosi na Jupiter. Stoga je Jupiter naznačen u Strijelcu.

“Tada se pojavi drugi “konj riđan”. A onome koji je jahao na njemu bijaše dopušteno da digne mir sa zemlje, da se ljudi ubijaju međusobno. I bijaše mu dan veliki mač.” Otkrivenje 6,4

Ovdje je opisan crveni planet-konj. Postoji samo jedan planet takve vrste, a to je Mars. Također postoji samo jedno zviježđe s mačem, a to je Perzej. Stoga je Perzej u Otkrivenju opisan kao jahač na Marsu. Vjerojatnije je da se odnosi na zodijačka zviježđa koja se nalaze ispod Perzejevih nogu. To su Bik ili Blizanci. Stoga se Mars nalazi u zodijačkom znaku Blizanaca ili Bika, iznad kojih je Perzej pozicioniran. Ne može biti Ovan jer se čini da Perzej stoji na njima, dok bi u Ovnu ležao na leđima s podignutim nogama.

“I najednom se pred mojim očima pokaza “vranac”, a onaj koji je jahao na njemu držao je vagu u svojoj ruci. I čuh nešto kao glas što dolazi ispred četiri Bića I najavljuje: “Mjera pšenice za denar! Tri mjere pšenice za denar! A ulju i vinu ne nanesi štetu!” Otkrivenje, 6,5-6

Merkur se naziva nevidljivim planetom. Budući da je blizu Sunca, Merkur je rijetko vidljiv jer ga sunčeva svjetlost obično zasjenjuje. Stoga je položaj Merkura u davna vremena često bio netočno određivan. Cijeli 6. stih jasno govori o trgovini. Štoviše, spominju se čak i cijene pšenice i ječma. Međutim, Merkur se smatrao zaštitnikom trgovine, razmjene i trgovaca. Stoga je Merkur naznačen u Vagi.

“I najedanput se pred mojim očima pokaza “konj” zelenko, a onomu što je jahao na njemu bilo je ime “Smrt”, a pratio ga je “podzemni svijet”. Njima bijaše dana vlast nad četvrtinom zemlje, “da ubijaju mačem, glađu, kugom” i zemaljskom “zvjeradi”.” Otkrivenje 6,8

Najvjerojatnije je ovdje opisan zlokobni planet Saturn. Jahač “koji je sjedio na njemu i bilo mu je ime Smrt” vjerojatno je Škorpion. Prisutnost Saturna u Škorpionu smatrala se izuzetno zlokobnim znakom u srednjem vijeku.

“Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.” Otkrivenje 12,1

Očito ovdje imamo prikaz zvjezdanog neba u njegovom tipičnom srednjovjekovnom prikazu. Sunce se navodi kao u zviježđu Djevice. Vrijedi napomenuti da je Djevica jedino žensko zviježđe na ekliptici. Mjesec je u podnožju Djevice. Izravno iznad glave Djevice, prema zenitu, nalazi se poznato zviježđe Berenikina kosa [Coma Berenices], kruna od dvanaest zvijezda. Zanimljivo je da na bilo kojoj zvjezdanoj karti možete vidjeti poznati kuglasti skup u zviježđu Berenikina kosa, koji tvori dijadem ili krunu. Otkrivenje spominje „krunu od dvanaest zvijezda“. Dakle, Sunce je bilo u Djevici, a Mjesec u podnožju Djevice.

“Pobjedniku, … I dat ću mu zvijezdu Danicu.” Otkrivenje 2,26; 2,28

Venera se u srednjem vijeku nazivala Jutarnjom zvijezdom ili Danicom. Među zodijačkim zviježđima, najpobjedničkije, ono koje pobjeđuje, je Lav. Činjenica da se Lav posebno spominje kao onaj koji pobjeđuje izravno je naznačena u Otkrivenju:

“pobijedio je “Lav” iz Judina plemena, Davidov “izdanak”, tako da može, otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata!” Otkrivenje 5,5

Iz teksta Apokalipse jasno je da je ovaj Lav onaj koji pobjeđuje, koji je na kraju pobijedio.

Astronomija – Astronomsko datiranje Otkrivenja

Stoga, Otkrivenje sadrži opis zvjezdanog neba, iz kojeg se nedvosmisleno može zaključiti sljedeći horoskop: Jupiter je u Strijelcu, Saturn u Škorpionu, Merkur u Vagi, Sunce u Djevici, Mjesec u podnožju Djevice, Venera u Lavu, Mars u Blizancima ili Biku.

Za približan astronomski izračun dovoljna su samo tri glavna planeta: Jupiter, Mars i Saturn.

Sunce se brzo kreće, završivši puni krug oko nebeskog zodijaka u godini. Stoga je njegov položaj relevantan samo za određivanje mjeseca. Merkur često nestaje iz vidokruga i uvijek je u blizini Sunca. Stoga nije značajan ni za grubo datiranje s točnošću od godinu dana.

Morozov (na slici) je tvrdio sljedeće: samo tri glavna planeta, Jupiter, Mars i Saturn, dovoljna su za datiranje Knjige otkrivenja ne ranije od 4. stoljeća. Spomenuti horoskop dogodio se na stvarnom nebu samo u sljedećim godinama: 395., 632., 1249. i 1486.

Morozov je vjerovao da je najbolje rješenje godina 395. godine. Bio je zadovoljan tim odgovorom, s obzirom na to da Knjiga otkrivenja nije mogla biti napisana nakon 4. stoljeća. Međutim, u rješenju iz 395. godine, Mars je bio u Ovnu, što nije idealno.

Sada, nakon istraživanja Fomenka i Nosovskog o kronologiji antike, postaje jasno da se Morozov nije trebao ograničiti na prva četiri stoljeća naše ere prilikom datiranja Otkrivenja. Preko tih granica potrebno je razmotriti još dva moguća rješenja: 1249. i 1486. Rješenje iz 1249. je gore zbog Merkura, koji je bio u Djevici, bliže Lavu.

Glavni zaključak je sljedeći: rješenje od 1. listopada 1486. savršeno zadovoljava sve uvjete navedene u Otkrivenju. Očito je da se svi planeti nalaze upravo u zviježđu naznačenom u Otkrivenju. Ovaj astronomski rezultat može se lako provjeriti korištenjem bilo kojeg modernog astronomskog softvera koji prikazuje položaje planeta u prošlosti.

U noći s 1. na 2. listopada 1486. godine provjereni su uvjeti vidljivosti planeta u noći s 1. na 2. listopada 1486. godine za istočno Sredozemlje. Bosporski tjesnac uzet je kao točka promatranja. Ispostavilo se da je 1. listopada 1486. godine Sunce zašlo nad Bosporom u 17:30 sati po lokalnom vremenu, što je 15:30 sati po GMT-u [Greenwich Mean Time – srednje vrijeme po Greenwichu] . Polumjesec mladog Mjeseca bio je vidljiv nakon zalaska sunca do 19:00 sati po lokalnom vremenu, nakon čega se Mjesec spustio ispod lokalnog horizonta. Saturn je bio vidljiv do 20:00 sati po lokalnom vremenu. Jupiter je bio vidljiv do 21:45 sati po lokalnom vremenu. Mars je postao vidljiv kasnije jer je još uvijek bio ispod horizonta. Izašao je u 21:05 sati po lokalnom vremenu i ostao je vidljiv tijekom preostale noći. Merkur je u to vrijeme bio na maksimalnoj udaljenosti od Sunca, što znači da je bio gotovo u optimalnim uvjetima vidljivosti. Doista, Merkur je bio vidljiv do 18:10 sati po lokalnom vremenu, nakon čega se spustio ispod lokalnog horizonta. Venera je te noći izašla u 3:00 sati po lokalnom vremenu i bila je jasno vidljiva do izlaska sunca.

Jasno je da je srednjovjekovni promatrač ispravno primijetio da Perzej sjedi na Marsu.

“a onome koji je jahao na njemu bijaše dopušteno da digne mir sa zemlje, da se ljudi ubijaju međusobno. I bijaše mu dan veliki mač.” Otkrivenje 6,4

Mars se u to vrijeme doista nalazio točno u podnožju Perzeja. Postavlja se pitanje: zašto je promatrač za Mars naznačio ne-zodijačko zviježđe Perzej, umjesto zodijačkog znaka Blizanaca? Vjerojatno je to zato što je autor Otkrivenja opisivao nadolazeći kraj svijeta, vrlo dramatični događaj. Stoga je odabrao slike koje odgovaraju duhu zastrašujuće slike koju je slikao. Prvi glavni planet, Jupiter, bio je u Strijelcu, ratobornom zviježđu prikazanom lukom i strijelama. Drugi glavni planet, Saturn, bio je u Škorpionu, zastrašujućem i smrtonosnom zviježđu. Međutim, treći glavni planet, Mars, bio je u Blizancima, relativno mirnom zviježđu. Ali, točno iznad Marsa u tom trenutku bio je Perzej, ratničko zviježđe s mačem, koji je držao odrubljenu glavu strašne Gorgone s raspuštenom kosom, čiji pogled pretvara sve živo u kamen. Nadalje, sam Mars je bog rata. Jasno je da je autor Otkrivenja posebno odabrao Perzeja kao zviježđe koje savršeno odgovara atmosferi kraja svijeta.

The post Kad je Knjiga otkrivenja napisana. Prvi dio. – Transkript video ilustracije knjige appeared first on Blog Đurđice Antolić.

According to Barnes’ Notes on the Bible:

“The common representation is, that the heavens are stretched out as a curtain or tent, or sometimes as a solid concave sphere in which the heavenly bodies are fixed (see the notes at Isaiah 34:4), and that the earth is an immense plain, surrounded by water, which reached the concave heavens in which the stars were fixed. Occasionally, the earth is represented as supported by pillars, or as resting on a solid foundation; and once we meet with an intimation that it is globular, and suspended in space.”

The Earth is both, flat and round, the Vedas say

Michael Cremo – American independent researcher and alternative archaeologist, author of the books “Forbidden Archaeology: The Hidden History of Humankind” and “Human Devolution: The Vedic Alternative to Darwin’s Theory” – (you can listen to the full presentation here at 1:22:15) says:

According to the Jyotish Shastras – Vedic astronomical texts – the picture of the night sky and the Earth is very similar to the picture of modern science. Our observation of the sky is based on our own senses or aids such as telescopes. But the ability to perceive things as they are depends on our sensory capacities. At such a level of perception, the Jyotish Shastra describes the Earth as a sphere with dimensions similar to those calculated by modern science. But this is not a complete picture of reality.

With expanded perception, the same thing described as a sphere could also appear as a series of ring-shaped islands and oceans, as described in the fifth canto of the Shrimad Bhagavatam. The purpose of this description is to help us understand our place in the universe based on consciousness. However, the level of perception required to directly perceive this reality is not available to our current senses. Shrimad Bhagavatam gives this description from a source that has the ability to perceive this reality and convey it to us.

According to the flat representation, the Earth is the central island among 9 ring-shaped islands called Jambudvipa. The difference between the flat representation of the Earth given in Shrimad Bhagavatam, and the sphere, described in the Jyotish Shastras, can be seen as a mutual projection from different dimensional levels.

If we wanted to imagine a flat representation of the Earth, could that representation look something like this (image taken from here):

But let’s go back to the world we are told we know.

Flat Earth messages in movies

Many people do not know that the parallelism of the two Earth models comes from one and the same source. The first model, generally accepted by the vast majority of people, promotes the round and rotating Earth model in education and the media. Another model, the opposite of this first one, can be found in subliminal messages in movies, music, TV, and in government documents.

This link contains a video of flat Earth subliminal messages that have been shown for 57 years through 51 movies, music and TV shows, from 1960-2017 year.

In the movie Bone Tomahawk (2015), cowboys ride across a flat prairie. One of them says to the other:

“I know that the world’s supposed to be round but I’m not too sure about this part.”

In 2003, the Annals of Improbable Research published a shocking study that Kansas was flatter than a pancake. Geography professor Mark Fonstad from the University of Southwestern Texas is responsible for this . University of Kansas geography professor Jerome Dobson and his colleague Joshua Campbell from the State Department’s Bureau of Geography conducted a “geomorphometric analysis” and published the results in the article ” Flatness of American States ” in Geographical Review , a peer-reviewed journal of the American Geographical Society. The results showed that there are states flatter than Kansas. They ranked them according to flat, flatter and flattest marks and got a list of the 10 flattest states in the USA led by Florida (Florida, Illinois, North Dakota, Louisiana, Minnesota, Delaware, Kansas, Texas, Nevada, Indiana).

Salar de Uyuni in Bolivia is the largest salt flat in the world. According to wikipedia, its diameter is 129 km and the area is 10,582 kilometers or 4,086 square miles, and according to NASA it is approximately (!) 8,000 square kilometers or 3,100 square miles. The salt flat is so perfectly flat that if you stand at one end of it, you will see the other 160 km away, which is not possible according to Google’s curvature calculator. When 2.5 cm of rain falls, it becomes the largest natural mirror in the world.

How many perfect plains of 10,000 (or 8,000, as you prefer) square kilometers and America’s flattest states can fit on a globe? If all the plains that there are, except those listed, elsewhere in the world, were drawn on Google Earth’s perfect sphere, what would that sphere look like?

A clip from the movie The Giver (2014) shows a map on which a circle is drawn with broken lines, within which Community A, B and C live. The land that extends beyond the circle is visible. Along the dotted line on the outside it says “the outer edge” and “boundary of memory”.

In a clip from the movie A Few Good Men (1992), a heated conversation takes place between a military lawyer (Tom Cruise) and a colonel (Jack Nicholson). The colonel responds to the lawyer’s insistence on the truth:

“You can’t handle the truth. We live in a world that has walls and those walls must be guarded by men with guns.”

Where do “walls” begin and end? Let’s imagine that there is a possibility to freely explore what we are told is Antarctica. Its image on Google Earth gives the impression that it can be moved from one end to the other, but there is nowhere to go from it. If so, why does a military destroyer appear in front of you when you approach the 60th parallel without permission, as shown in the video at the end of this text ? What are researched by scientific communities that are “supported” by the military? That what is inside or outside the restricted zones, or both?

Let’s also imagine that we jumped over one of the thousands of kilometers of dog and rabbit fences in Australia, that the “system” didn’t locate us, we move freely in the opposite direction, away from the fence. Where could we meet at some point? On what is called Antarctica, or on the land unknown to us shown on the cartographer Urbano Monti’s map from 1587, on which there are cities in North America that should not be there at that time, and there is neither Antarctica nor Australia that should be there ?

If beyond the forbidden zones, the North and South Poles, the imaginary points of East and West, there is nothing to go to and nothing to come to us from, do “walls guarded by men with guns” make sense on a round Earth?

The book Worlds Beyond Poles (1959) by F. Amadeo Giannini – a summary of the most important parts of which can be viewed here , read in full here , or purchased here – describes the land routes from Earth to every land area of the universe about us which is all land . … Such routes extend from beyond the North and South Pole, so-called “ends” of the Earth, as decreed by theory. There is no northern or southern border of the Earth.

If Giannini is right when he says that behind the so-called “ends” of the Earth is a land full of human, animal and plant life, then “walls” make sense from the perspective of those who built them. If Giannini is right when he says that behind the so-called “ends” of the Earth there is land, ice, water, then again land, ice, water…, would we be able to find out what the Earth looks like in that case?

In the film Man in Black (1997) , there is a dialogue between Edwards (Will Smith) and Kay (Tommy Lee Jones):

Edwards: Why the big secret? People are smart. They can handle that.

Kay: The person is smart. People are dumb, panicky dangerous animals and you know it. 1500 years ago, everybody knew that the Earth was the center of the universe. 500 years ago everybody knew the Earth was flat, and 15 minutes ago, you knew humans were alone on this planet. Imagine what you will know tomorrow. “

From the layers of meaning hidden in the dialogue, which does not mention the globe, the last sentence stands out – “Imagine what you will know tomorrow .” What does the message of this sentence refer to – a paradigm shift?

Something else is interesting here. Under each video that the algorithm recognizes as the so-called “flat Earth” Wikipedia puts the following warning:

“Flat Earth / Wikipedia – Flat Earth is an archaic and scientifically disproved conception of the Earth’s shape as a plane or disk. Many ancient cultures subscribed to a flat Earth cosmography, notably including ancient Near Eastern cosmology. The model has undergone a recent resurgence as a conspiracy theory.”

When someone makes a video with clips from 51 movies (there are more than that number), made by “their” Hollywood, then under that video “their” Wikipedia puts a warning about flat Earth as a conspiracy theory. What is the “catch”? Can we recognize a similar or the same pattern elsewhere?

What do experts say about NASA’s use of a flat, non-rotating Earth model in the equations?

Along with other documents using the flat, non-rotating Earth model, NASA‘s 1988 Reference Publication 1207 – which refers to “… an aircraft of constant mass flying in a stationary atmosphere above a flat and non-rotating Earth ” – has been shared the most on the Internet and caused violent reaction.

In the article Flat Earth in Russian, military, CIA’s and NASA’s documents, which this article continues, 18 documents from the period 1948-2010 are presented, of which 13 are from NASA, 2 from the CIA, i.e. Russian, and 3 from Army Research Laboratories. All documents use a flat, non-rotating Earth model. The mentioned NASA Reference Publication 1207 can be seen under serial number 11, and the image of the cover and the page from which the quote is taken are also transferred here.

In regards to the internet backlash, here’s a question posed on physics.stackexchange.com : Why would NASA even model anything that references a flat Earth, if the Earth isn’t flat? Why would NASA even allow this to be published if it was false? Just because it says ‘Model’, doesn’t mean ‘Not for consumption’.  The following is the answer, dated December 8, 2022, which is partially transmitted:

Let’s be clear: The Earth is not flat (and it does rotate) and everyone at NASA is very much on board with that fact. But this report was written in 1988, when there weren’t any public-communications concerns about people who misinterpreting technical language, because the nonscientific flat-Earth theory was not a thing at the time. If the report was written now, the authors would likely take due care not to write in language that can give rise to misunderstandings if it is attacked by people intentionally looking for things to misinterpret. But it wasn’t written now: it is historical literature, and should be understood in its context.

However, the 18 years younger NASA’s document (serial number 17) from 2006 uses the same technical language and says that “… the flight trajectory is strictly confined in a vertical plane on a non-rotating, flat earth “. If we take into account the document (serial number 2) of Russian astrophysicists from 1957, which also uses the term ” flat Earth“, it follows that American (and Russian) scientists have been using the same technical language for more than half a century.

USA TODAY in a January 10, 2023 article titled “Fact check: NASA says Earth is a globe, uses ‘flat, non-rotating’ model in equations” also discusses the disputed NASA’s document. Experts say that ” the model of a flat, non-rotating Earth is a common technique for generalizing mathematical equations”, the text says.

The reports in  the post are real and use the term “flat, non-rotating earth.” They are not, however, evidence NASA believes in the flat Earth theory, said Robert Margetta, NASA’s public affairs officer. “These models are widely used, not only for computer applications but also for quick approximations.”

Hank Pernicka, director of Missouri Science and Technology’s Space Systems Engineering Laboratory, said this is common practice for aerospace engineers . It makes our modeling equations much easier to manage,” he said in an email to USA TODAY. If so, what does the harder way of managing equations look like?

Don Durston, an aerospace engineer at NASA’s Ames Research Center, explained that the NASA’s document is also “focused on short-range trajectories and motions”.“(The authors) don’t care what the Earth is doing below the plane and there is no need to include terms of the Earth’s rotation.“ If so, what kind of “trajectories and motions” are the two documents aimed at, one from 1997, the other from 2002 (serial number 13 and 16), about the SR-71 high-flying aircraft, which for its career flew at a speed of 3.2 Mach/h, i.e. at a speed greater than 3,675 km/h (1 Mach = 1,225 km/h ), also known as Blackbird, which was also used for “to film with an ultraviolet video camera, celestial objects in wavelenghts that are blocked to ground-based astronomers”?

Of the 13 NASA’s documents in the article cited above, 7 of them use the verb/noun assume/assumption in a context like this: “ the equation is based on the assumption of a flat, non-rotating Earth“. The other 6 documents talk about “an aircraft flying over a flat, non-rotating Earth “. In connection with the use of the verb/noun assume/assumption , the Cambridge Dictionary defines assume as “to accept something to be true without question or proof “; Oxfod Dictionary as “to think or accept that something is true but without having proof of it”. In that case, does the statement that “the expressions ‘flat, non-rotating earth’ … are not evidence that NASA believes in the flat earth theory ” contradict the meaning of the word assume?

When experts’ answers are highlighted such as: historical literature, common practice for engineers, generalization of mathematical equations, fast approximation, easier management of equations, unimportant what the Earth is doing under a flying airplane … what impression do you get? That these answers are actually answers in abstractions?

Do we know what we don’t know?

A document by Russian astrophysicists from 1948 (serial number 1, CIA-RPD80-00809A000600231031, declassified in 2011) in which it is said that “the shape of the Earth is unknown” is a real challenge to think.

If the conclusion from this document is compared with two contradictory statements:

ALBERT EINSTEIN (1922) – “The motion of the Earth cannot be detected by any optical experiment, though the Earth is revolving around the Sun. ” (How I Created the Theory of Relativity , Physics Today, Aug 1982)

USA TODAY (2023)- “Earth is a globe, NASA uses ‘flat and non-rotating model’ in equations .”

– will we come to the conclusion that ” the false science of our day takes for granted that we know what we cannot know, and that we cannot know the only thing we really know. “ – so writes the great Russian Leo Nikolayevich Tolstoy in his essay On Life (here , p. 67), interpreting what Confucius said that “true knowledge consists in knowing what we know and not knowing what we do not know “ .

Now let’s try to use Tolstoy’s interpretation for the topic of this article and see what we get:

WE KNOW (that the Earth is a globe) WHAT WE CANNOT KNOW (what shape the Earth is) AND WE CANNOT KNOW THE ONLY THING WE REALLY KNOW (that the world we live in and over which NASA aircrafts fly is flat).

The post Are there “worlds beyond the poles” and is the shape of the Earth known? appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Prema Barnesovim bilješkama o Bibliji:

„Uobičajeni prikaz je da su nebesa protegnuta poput zavjese ili šatora, ili ponekad kao čvrsta konkavna sfera u kojoj su nebeska tijela učvršćena (vidi bilješke u Izaiji 34:4), i da je zemlja golema ravnica, okružena vodom, koja je dosezala do konkavnih nebesa u kojima su zvijezde učvršćene. Povremeno se Zemlja prikazuje kao da je poduprta stupovima ili da počiva na čvrstom temelju; a jednom susrećemo nagovještaj da je kuglasta i da lebdi u prostoru.”

Zemlja je oboje, i ravna i okrugla, kažu Vede

Michael Cremo – američki nezavisni istraživač i alternativni arheolog, autor knjiga „Zabranjena arheologija: Skrivena povijest ljudske vrste” i „Ljudska devolocija: Vedska alternativa Darwinovoj teoriji” – (cijelo izlaganje možete poslušati ovdje u 1:22:15) kaže:

Prema Jyotish Shastrama – vedskim astronomskim tekstovima – slika noćnog neba i Zemlje vrlo je slična slici moderne znanosti. Naše se promatranje neba temelji na vlastitim osjetilima ili pomagalima poput teleskopa. Ali sposobnost da percipiramo stvari onakvima kakvima jesu ovisi o našim osjetilnim kapacitetima. Na takvoj razini percepcije Jyotish Shastra opisuje Zemlju kao kuglu s dimenzijama sličnim onima koje je izračunala moderna znanost. Ali to nije potpuna slika stvarnosti.

S proširenom percepcijom, ista stvar opisana kao kugla mogla bi se također pojaviti kao niz prstenastih otoka i oceana, kako je opisano u petom pjevanju Shrimad Bhagavatama. Svrha ovog opisa je pomoći nam da razumijemo svoje mjesto u svemiru temeljenom na svijesti. Međutim, razina percepcije potrebna za izravno opažanje ove stvarnosti nije dostupna našim trenutnim osjetilima. Shrimad Bhagavatam daje ovaj opis iz izvora koji ima sposobnost percipirati tu stvarnost i prenijeti je nama.

Prema ravnom prikazu Zemlja je središnji otok među 9 prstenastih otoka koji se naziva Jambudvipa. Razlika između ravnog prikaza Zemlje danog u Shrimad Bhagavatamu, i kugle, opisane u Jyotish Shastrama, može se promatrati kao međusobna projekcija s različitih dimenzijskih razina.

Ako bismo željeli zamisliti ravni prikaz Zemlje, bi li taj prikaz mogao izgledati približno ovako (slika preuzeta ovdje):

Ali vratimo se u svijet za koji nam je rečeno da ga poznajemo.

Mnogi ljudi ne znaju da paralelizam dvaju modela Zemlje potječe iz jednog te istog izvora. Prvi model, opće prihvaćen u ogromne većine ljudi, promiče model okrugle i rotirajuće Zemlje u obrazovanju i medijima. Drugi pak model, suprotan ovom prvom, nalazimo u subliminarnim porukama u filmovima, glazbi, TV-u, i u vladinim dokumentima.

Poruke o ravnoj Zemlji u filmovima

Na ovoj poveznici nalazi se video sa subliminarnim porukama o ravnoj zemlji koje se prikazuju punih 57 godina kroz 51 film, glazbu i TV emisije, u razdoblju od 1960-2017. godine.

U filmu Bone Tomahawk – Ratna sjekira (2015) kauboji jašu ravnom prerijom. Jedan od njih kaže drugome:

“I know that the world’s supposed to be round but I’am not too sure about this part.” – “Znam da bi svijet trebao biti okrugao ali nisam baš siguran u svezi s ovim dijelom.”

Godine 2003. Annals of Improbable Research objavio je šokantnu studiju da je Kansas ravniji od palačinke. Za to je zaslužan profesor geografije Mark Fonstad sa Sveučilišta Južnozapadnog Teksasa. Profesor geografije sa Sveučilišta u Kansasu Jerome Dobson i njegov kolega Joshua Campbel iz Geografskog ureda State Departmenta proveli su „geomorfometrijsku analizu” i rezultate objavili u članku „Ravnost američkih država” u Geographical Reviewu, recenziranom časopisu Američkog geografskog društva. Rezultati su pokazali da ima država ravnijih od Kansasa. Rangirali su ih prema ravnim, ravnijim i najravnijim oznakama i dobili listu od 10 najravnijih država u SAD-u predvođenih Floridom (Florida, Illinois, Sjeverna Dakota, Louisiana, Minnesota, Delaware, Kansas, Texas, Nevada, Indiana).

Salar de Uyuni u Boliviji najveća je slana ravnica na svijetu. Prema wikipedia promjer joj je 129 km i površina 10.582 kilometra ili 4.086 četvornih milja, a prema NASA-i otprilike (!) 8.000 četvornih kilometara ili 3.100 četvornih milja. Slana ravnica toliko je savršeno ravna da ako stojite na jednom njezinu kraju, vidjet ćete drugi udaljen od vas 160 km, a to nije moguće prema Googleovu kalkulatoru zakrivljenosti. Kad padne 2,5 cm kiše, ona postaje najvećim prirodnim zrcalom na svijetu.

Koliko savršenih ravnica od 10.000 (ili 8.000, kako želite) četvornih kilometara i američkih najravnijih država može stati na kuglu? Ako bi se na Google Earthovu savršenu kuglu ucrtale sve ravnice kojih ima, osim nabrojanih, i drugdje po svijetu, kako bi ta kugla mogla izgledati?

Isječak iz filma The Giver – Davatelj (2014) prikazuje kartu na kojoj je isprekidanim linijama ucrtan krug unutar kojeg živi Zajednica A, B i C. Vidljivo je kopno koje se prostire izvan kruga. Uz isprekidanu liniju s vanjske strane piše „the outer edge“ – „vanjski rub“ i „boundary of memory“ – „granica sjećanja“.

U isječku iz filma A Few Good Men – Malo dobrih ljudi (1992) vodi se žestok razgovor između vojnog pravnika (Tom Cruise) i pukovnika (Jack Nicholson). Na inzistiranje pravnika na istini pukovnik odgovara:

„Ti se ne možeš nositi s istinom. Mi živimo u svijetu koji ima zidove i te zidove moraju čuvati muškarci s oružjem.“

Gdje počinju, a gdje završavaju „zidovi“? Zamislimo da postoji mogućnost slobodnog istraživanja onoga što nam je rečeno da je Antarktik. Njegova slika na Google Earthu ostavlja dojam da se po njemu može kretati s jednog kraja na drugi, ali se s njega nema kamo otići. Ako je tako, zašto se pred vama pojavljuje vojni razarač kad se bez dozvole približite 60-toj paraleli, kako to pokazuje video potkraj ovog teksta? Što istražuju znanstvene zajednice kojima pruža “podršku” vojska? Ono što se nalazi unutar ili izvan zabranjenih zona, ili oboje?

Zamislimo također da smo preskočili jednu od tisuće kilometara dugačkih psećih i zečjih ograda u Australiji, da nas „sistem” nije locirao, slobodno se krećemo u suprotnom smjeru, daleko od ograde. Gdje bismo se u nekom trenutku mogli naći? Na onome što se naziva Antarktikom, ili na nama nepoznatom kopnu prikazanom na karti kartografa Urbana Montija iz 1587. godine na kojoj u Sjevernoj Americi ima gradova kojih tamo u to vrijeme ne bi trebalo biti, a nema ni Antarktika niti Australije kojih bi tamo trebalo biti?

Ako iza zabranjenih zona, Sjevernog i Južnog pola, zamišljenih točaka Istoka i Zapada, ne postoji ništa kamo bi se moglo otići i ništa otkud bi se moglo k nama doći, imaju li „zidovi koje moraju čuvati muškarci s oružjem“ smisla na okrugloj Zemlji?

Knjiga Worlds Beyond Poles – Svjetovi iza polova (1959) autora F. Amadea Gianninija – čiji se kratak prikaz najvažnijih dijelova može pogledati ovdje, u cijelosti čitati ovdje, ili kupiti ovdje – opisuje kopnene puteve od Zemlje do svih područja univerzuma oko nas koji je sav kopno. … Ovi putevi se prostiru izvan Sjevernog i Južnog pola, tzv. „krajeva“ Zemlje, kako nalaže teorija. Nema sjeverne ili južne granice Zemlje.

Ako je Giannini u pravu kad kaže da se iza tzv. krajeva Zemlje prostire kopno puno ljudskog, životinjskog i biljnog života, onda „zidovi“ imaju smisla iz perspektive onih koji su ih izgradili. Ako je Giannini u pravu kad kaže da se iza tzv. krajeva Zemlje prostire kopno, led, voda, pa opet kopno, led, voda …, bismo li u tom slučaju mogli saznati kako izgleda Zemlja?

U filmu Man in Black – Ljudi u crnom (1997) vodi se dijalog između Edwardsa (Will Smith) i Kaya (Tommy Lee Jones):

Edwards: Zašto velika tajna? Ljudi su pametni. Ono to mogu podnijeti.

Kay: Osoba je pametna. Ljudi su glupe, panično opasne životinje i vi to znate. Prije 1500 godina svi su znali da je Zemlja središte svemira. Prije 500 godina svi su znali da je Zemlja ravna, a prije 15 minuta znali ste da su ljudi sami na ovom planetu. Zamislite što ćete znati sutra.“

Iz slojevitosti značenja skrivenog u dijalogu, u kojem se ne spominje globus, izdvaja se zadnja rečenica – “Zamislite što ćete znati sutra.” Na što se odnosi poruka ove rečenice – na promjenu paradigme?

Još je nešto ovdje zanimljivo. Ispod svakog videa koji algoritam prepozna kao tzv. “ravnozemljaški” Wikipedia stavlja sljedeće upozorenje:

“Ravna Zemlja / Wikipedia – Ravna Zemlja je arhaična i znanstveno opovrgnuta koncepcija Zemljinog oblika kao ravnine ili diska. Mnoge su drevne kulture pristajale na kozmografiju ravne Zemlje, posebice uključujući drevnu bliskoistočnu kozmologiju. Model je nedavno doživio ponovno oživljavanje kao teorija zavjere.”

Kad netko napravi video s isječcima iz 51 filma (ima ih više od tog broja), koje je snimio “njihov” Hollywood, tada ispod tog videa “njihova” wikipedia stavlja upozorenje o ravnoj Zemlji kao teoriji zavjere. U čemu je “kvaka”? Možemo li sličan ili isti obrazac prepoznati i drugdje?

Što kažu stručnjaci o NASA-inu korištenju modela ravne, nerotirajuće Zemlje u jednadžbama?

Uz druge dokumente koji koriste model ravne, nerotirajuće Zemlje, NASA-ina Referentna publikacija 1207 iz 1988. godine – koja se odnosi na “… zrakoplov konstantne mase koji leti u stacionarnoj atmosferi iznad ravne i nerotirajuće zemlje” – najviše je dijeljena po internetu i izazvala je burnu reakciju.

U članku Ravna Zemlja u ruskim, vojnim, CIA-nim i NASA-inim dokumentima, na koji se nastavlja ovaj članak, prikazano je 18 dokumenata iz razdoblja 1948-2010, od kojih je 13 NASA-nih, 2 CIA-ina, tj. ruska, i 3 Vojno istraživačkog laboratorija (Army Research Laboratory). Svi dokumenti koriste model ravne, nerotirajuće Zemlje. Spomenuta NASA-ina Referentna publikacija 1207 vidljiva je pod rednim brojem 11, a sliku naslovnice i stranice s koje se preuzima citat prenosimo i ovdje.

U svezi s burnom reakcijom na internetu, evo pitanja postavljenog na stranici physics.stackexchange.com: Zašto bi NASA uopće modelirala bilo što što spominje ravnu Zemlju, ako Zemlja zapravo nije ravna? Zašto bi NASA uopće dopustila da se ovo objavi ako je lažno? Samo zato što piše ‘Model’, ne znači ‘Nije za korištenje’. Slijedi odgovor, dan 8. prosinca 2022. godine, koji se djelomično prenosi:

Da budemo jasni: Zemlja nije ravna (i rotira) i svi u NASA-i se slažu s tom činjenicom. Ali ovo je izvješće napisano 1988., kada nije bilo nikakvih zabrinutosti u javnom komuniciranju s ljudima koji krivo tumače tehnički jezik, jer neznanstvena teorija zavjere o ravnoj Zemlji u to vrijeme nije bila u pitanju. Da je izvješće napisano sada, autori bi vjerojatno pazili da ne pišu jezikom koji može dovesti do nesporazuma ako ga napadaju ljudi koji namjerno traže stvari koje bi mogli pogrešno protumačiti. Ali nije napisana sada: to je povijesna literatura i treba je shvatiti u svom kontekstu.

Međutim, 18 godina mlađi NASA-in dokument (redni broj 17) iz 2006. godine služi se istim tehničkim jezikom pa kaže da “… je putanja leta strogo ograničena u vertikalnoj ravni na nerotirajućoj, ravnoj Zemlji“. Ako uzmemo u obzir dokument (redni broj 2) ruskih astrofizičara iz 1957. godine koji također koristi pojam “ravne Zemlje“, proizlazi da se američki (i ruski) znanstvenici služe istim tehničkim jezikom više od pola stoljeća.

USA TODAY u članku od 10. siječnja 2023. godine pod naslovom „Provjera činjenica: NASA kaže da je Zemlja globus, koristi „ravni i nerotirajući” model u jednadžbama” također diskutira o spornom NASA-inu dokumentu. Stručnjaci kažu da “je model ravne, nerotirajuće Zemlje uobičajena tehnika generaliziranja matematičkih jednadžbi“, piše u tekstu.

Izvješća u postu su stvarni i koriste izraz “ravna, nerotirajuća zemlja.” Oni, međutim, nisu dokaz da NASA vjeruje u teoriju ravne Zemlje, rekao je Robert Margetta, NASA-in službenik za odnose s javnošću. Ovi se modeli naširoko koriste, ne samo za računalne aplikacije već i za brze aproksimacije.

Hank Pernicka , direktor Laboratorija za inženjering svemirskih sustava Missouri Science and Technology, rekao je da je ovo uobičajena praksa za inženjere zrakoplovstva. To čini naše jednadžbe modeliranja mnogo lakšim za upravljanje“, rekao je u e-poruci USA TODAY. Ako je tako, kako izgleda teži način upravljanja jednadžbama?

Don Durston, zrakoplovni inženjer u NASA-inu istraživačkom centru Ames, objasnio je da je NASA-in dokument također “usmjeren na putanju i kretanje kratkog dometa“. “(Autori) ne mare što Zemlja radi ispod zrakoplova i nema potrebe uključivati ​​pojmove o Zemljinoj rotaciji.” Ako je tako, na kakvu su “putanju i kretanje” usmjerena dva dokumenta, jedan iz 1997., drugi iz 2002. (redni broj 13 i 16), o visokoletećem zrakoplovu SR-71 koji je za svoje karijere letio brzinom od 3,2 Macha/h, tj. brzinom većom od 3.675 km/h (1 Mach = 1.225 km/h), poznatim još i kao Blackbird – Crna ptica, koji se koristio i za “snimanje ultraljubičastom video kamerom nebeskih objekata u valnim duljinama koje su blokirane zemaljskim astronomima”?

Od 13 NASA-nih dokumenata u gore citiranom članku 7 ih koristi glagol/imenicu assume/assumption u kontekstu poput ovog: “jednadžba se temelji na pretpostavci ravne, nerotirajuće Zemlje“. U ostalih 6 dokumenata govori se o “zrakoplovu koji leti iznad ravne, nerotirajuće Zemlje“. U svezi s korištenjem glagola/imenice assume/assumption (pretpostaviti/pretpostavka) Cambridge Dictionary definira assume kao “prihvatiti nešto da je istina bez pitanja ili dokaza” (“to accept something to be true without question or proof“); Oxfod Dictionary kao “misliti ili prihvatiti nešto da je istina ali bez posjedovanja dokaza” (“to think or accept that something is true but without having proof“). U tom slučaju, proturiječi li značenju riječi assume izjava da “izrazi ‘ravna, nerotirajuća zemlja’ … nisu dokaz da NASA vjeruje u teoriju ravne Zemlje“?

Kad se istaknu odgovori stručnjaka poput: povijesna literatura, uobičajena praksa za inženjere, generaliziranje matematičkih jednadžbi, brza aproksimacija, lakše upravljanje jednadžbama, nevažnost što radi Zemlja ispod letećeg zrakoplova … kakav se stječe dojam? Da su ti odgovori – zapravo odgovori u apstrakcijama?

Znamo li ono što ne znamo?

Dokument ruskih astrofizičara iz 1948. godine (redni broj 1, CIA-RPD80-00809A000600231031, deklasificiran 2011. ) u kojem se kaže da “oblik Zemlje nije poznat” pravi je izazov za razmišljanje.

Ako se zaključak iz ovog dokumenta stavi u suodnos s dvjema proturječnim izjavama:

ALBERT EINSTEIN (1922) – “Kretanje Zemlje ne može se otkriti nikakvim optičkim eksperimentom, iako se Zemlja okreće oko Sunca.” (Kako sam stvorio teoriju relativnosti, Physics Today, Aug 1982.)

USA TODAY (2023)- “Zemlja je globus, NASA koristi ‘ravni i nerotirajući model’ u jednadžbama.”

– hoćemo li doći do zaključka da “lažna znanost naših dana uzima zdravo za gotovo da mi znamo ono što ne možemo znati, i da ne možemo znati jedinu stvar koju stvarno znamo.“ – tako piše ruski velikan Lav Nikolajevič Tolstoj u svom eseju O životu (ovdje, str. 67), tumačeći ono što je rekao Konfučije da “se pravo znanje sastoji u tome da znamo ono što znamo, a da ne znamo ono što ne znamo”.

Pokušajmo sada Tolstojevo tumačenje iskoristiti za temu ovog članka i pogledajmo što ćemo dobiti:

MI ZNAMO (da je Zemlja globus) ONO ŠTO NE MOŽEMO ZNATI (kojeg je oblika Zemlja) I NE MOŽEMO ZNATI JEDINU STVAR KOJU STVARNO ZNAMO (da je svijet u kojem živimo i iznad kojeg lete NASA-ini zrakoplovi – ravan).

The post Postoje li “svjetovi iza polova” i je li oblik Zemlje poznat? appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Ilustracije radi, s obzirom da su danas oči svijeta usmjerene na Gazu, pogledajmo usporedbu stihova Sudci 1,18-19 u novim verzijama Biblije, uključujući Verziju Kralja Jamesa (KJV). Sve verzije citirane na ovoj stranici, osim verzije MSG, kažu da je Juda osvojio Gazu. Nova internacionalna verzija (NIV) također kaže da je Juda osvojio Gazu, ali u napomeni navodi, kao što se vidi na slici, da Hebrejska Biblija i Septuaginta (u značenju prijevod sedamdesetorice) kažu da „Juda nije zauzeo“ (Juda did not take). Hrvatska verzija Biblije iz 1969. (izdanje Stvarnost, Zagreb, str. 193) sukladna je Hebrejskoj i Septuaginti pa kaže: „Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim područjem …“.

Vratimo se Bibliji iz 1775. godine.

Biblijski kalendar iz 1775. otkriva da je prvi mjesec u godini ožujak, a nedjelja prvi dan u tjednu što je u suprotnosti sa suvremenim kalendarom. I upravo je to otkriće izazov za razumijevanje koliko su se ljudi udaljili od prirodnih ciklusa i duhovnosti. I ne samo da je godina započinjala židovskim mjesecem nisanom koji pokriva dio ožujka i dio travnja, već je i godina imala 13 mjeseci. I onda je „netko“ donio odluku da 13-mjesečni kalendar, koji je bio prirodno usklađen s mjesečevim ciklusima, baci u zaborav. Također, nekome je smetala podudarnost početka nove godine s proljećem i buđenjem novog života u prirodi. Upravo zato što su 13.-ti mjesec integrirali u 12-mjesečni kalendar, naš suvremeni kalendar ne samo da nije usklađen s lunarnim ciklusima za gotovo jedan dan svakog mjeseca, već je utjecao na udaljavanje ljudi od prirodnih obrazaca koji utječu na poljoprivredu, zdravlje i duhovnost.

Međutim, ako se broj 52, toliko u godini ima tjedana, podijeli s brojem 4, toliko u mjesecu ima tjedana, dobije se broj 13.

Krenimo redom, otkrijmo značenja imena dana u tjednu, značenja imena mjeseci i ponešto o kalendarima.

Imena dana u tjednu

Nordijska imena dana u tjednu inspirirana su rimskim imenima prema Suncu i Mjesecu i pet planeta koji su ujedno bili i bogovi i planeti. U nordijskim zemljama sunčev i mjesečev dan postali su prva dva dana u tjednu. Rimski su bogovi zamijenjeni nordijskim srodnicima pa je tako Mars postao Tyr (Tuesday), Merkur je postao Woden (Wednesday), Jupiter je postao Thor (Thursday) itd.

Rimski car Konstantin prihvatio je sedmodnevni tjedan za službenu upotrebu 321. godine, čime je Sunčev dan ili Dan sunca, lat. dies Solis, eng. Sunday, postao zakonskim praznikom. Iako zaslužan da kršćanska religija postane zakonitom i jednakom s drugim religijama, pokrstio se tek na samrti. Ovdje moramo učiniti malu digresiju jer obožavanje sunca nije počelo tada i ima dublje značenje od onog što se uobičajeno misli.

Obožavanje sunca ide duboko u prošlost – 5.000 godina unatrag, toliko se može ustanoviti prema dostupnim zapisima. Na slici lijevo artefakt star oko 4.500 godina pronađen je u Engleskoj. Drevni narodi, vidjevši da izlazeće sunce stvara 4 zrake u obliku križa (slika u sredini), crtali su diljem svijeta na kamenu, stijeni ili u pećini simbole sunca u obliku kruga i jednakostraničnog križa unutar kruga. Usporedite prve dvije slike s onim što nosi Papa i zaključite sami ima li povezanosti.

Sljedeće slike pokazuju zanimljivu usporedbu: drevnog petroglifa simbola sunca na kamenu i 80. obljetnice Paneuropa-Unije (80 Jahre Paneuropa-Union in der Wiener Hofburg, 14.04.2002.)

Kako u drevna vremena, tako i danas. Ali, vratimo se imenima dana …

Iako su Slaveni imali svoja božanstva, neki slavenski bogovi imaju svoje srodnike kod nordijskih, rimskih, grčkih i keltskih bogova. Primjer tome je Perun, bog groma i munje, gromovnik, vrhovno božanstvo u panteonu slavenskih bogova. U dijalektu se obodritskih Slavena u Njemačkoj četvrtak naziva Perundan, prema njemačkom Donnerstag, engleskom Thursday od nordijskog Thora, latinskom dies Iovis (Jupiter), grčkom Zeusu ili keltskom Taranisu,  svi u značenju „Gromovnikov dan“.

Slavenski narodi nisu davali imena danima u tjednu prema bogovima ili planetima. Dan je dobio ime po mjestu u tjednu u odnosu na nedjelju: po nedjelji ili poslije nedjelje, drugi dan, sredina, četvrti dan, peti dan, s iznimkom subote koja potječe od hebr. Sabbat i koju će Slaveni dodati tjednu prelaskom na kršćanstvo. Možda je to povezano s hebrejskim brojanjem dana: Jom Rišon – pvi dan, Jom Šeni – drugi dan, Jom Šliši – treći dan pa sve tako do Jom Šabata koji nije sedmi dan, već dan odmora.

Promatrajući imena dana u tjednu vidi se da sam jezik daje dokaz da je nekoć u Slavena nedjelja bila prvim danom tjedna. Rusija je, primjerice, prihvatila gregorijanski kalendar tek 1918. godine (ne i pravoslavna crkva), ali je nedjelja bila prvim danom tjedna čak i u prvim godinama Sovjetskog saveza.

Pretpostavlja se da su Slaveni poznavali mjesec koji sadrži pet tjedana po šest dana, ukupno 30 dana, što se dobro slagalo s razdobljem izmjena svih četiriju mjesečevih mijena koje traje 29,53 dana.

Kao što je slučaj s imenima dana u tjednu, jednako je tako i sa starim nazivima mjeseci u slavenskim jezicima koji su se zadržali do danas. Slavenska imena mjeseci slikovito opisuju događaje u prirodi potvrđujući na taj način da su stari Slaveni bili usklađeni s prirodnim obrascima. Iz priložene tablice vidljivo je da je u nekim jezicima određeni mjesec pomaknut prije/kasnije, primjerice lipanj, mjesec cvjetanja lipe, jer zbog klimatskih uvjeta lipa cvjeta ranije na jugu (Hrvatska), a kasnije na sjeveru (Poljska).

Stara imena mjeseci u slavenskim jezicima koja su se i danas zadržala

Imena mjeseci po kalendarima

Drugi stupac pokazuje da je starorimski kalendar prije reforme započinjao s ožujkom (martom) i da je godina imala 10 mjeseci. Također, vidljiva je usklađenost mjeseci, s izuzetkom 13.-og mjeseca, između starorimskog i biblijskog kalendara (usporedi stupac 2 i 4) koji navodi hebrejska imena, a ovi posljednji imaju svoje babilonske analoge, navodi wikipedia.

Prema Juliji Neuhoffer, “Mjesec u kojem su Izraelci izašli iz Egipta određen je za prvi mjesec godine. Nazvan je abib, “mjesec klasanja” žita. Bio je to proljetni mjesec u kojem je počinjala žetva u Palestini. Kasnije je nazvan nisan, kako je poznat i do današnjeg dana (Izl 23,15; 34,18; Pon 16,1; Est 3,7)” . Zanimljivo, iako je nisan prvi mjesec, židovska nova godina započinje u rujnu.

Uvidjevši da mu nedostaje 60 dana stari je Rim kalendaru naknadno dodao dva mjeseca: januar, prema rimskome bogu Janusu, bogu početka i kraja, i februar, prema starorimskom festivalu čišćenja Februa. Mart je dobio ime po Marsu, rimskome bogu rata. April potječe od lat. Aprilis, Aprilis pak od lat. aperire u značenju “otvoriti” (cvjetove u proljeće). Maj potječe od imena grčke božice Maia; Jun je dobio ime po rimskoj božici Juno, božici braka i rođenja. Od petog do desetog mjeseca imena su davana prema latinskim rednim brojevima: quintilis u značenju “peti”, sextilis u značenju “šesti”, septem u značenju “sedmi”, octo u značenju “osmi”, novem u značenju “deveti” i decem u značenju “deseti”. Godine 44. p. n. e. quintilis će postati julius po rimskom državniku Juliju Cezaru, a godine 8. p. n. e. sextilis će postati augustus prema rimskome caru Augustusu. Zanimljivo, februar je dodan na kraj godine jer se kao “mjesec čišćenja” činio dobrim načinom da se kaže zbogom starom i najavi novo.

Zašto je prema Biblijskom kalendaru iz 1775. godine godina započinjala s mjesecem March / April (ožujak / travanj) i zašto je primjerice September (rujan) dobio ime po rimskom rednom broju “septem” (seventh / sedmi)? Pogledajmo.

Prvi znak u Zodijaku je Aries / Ovan. S njim sve započinje. Ako slijedite brojeve u unutarnjem krugu u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, vidjet ćete da je sedmi po redu znak Libra / Vaga koji započinje s mjesecem September / Rujan.

Godine 46. pr. Kr. Julije Cezar je odredio da se ispravi nastala razlika dodavanjem dvaju umetaka: nakon 23. veljače dodana su 23 dana, a između studenog i prosinca dodano je 67 dana. Julijanski kalendar trajao je do uvođenja novog gregorijanskog kalendara prema odluci pape Grgura XIII. bulom Inter gravissimas 1582. godine. Nisu sve države prihvatile novi, gotovo čisto solarni gregorijanski kalendar (za razliku od lunisolarnog hebrejskog kalendara koji mjesece definira prema mjesečevim, a godine prema sunčevim ciklusima). Sve su ga katoličke države gotovo odmah prihvatile, protestantske su ga zemlje počele uvoditi početkom 1700-tih, a druge zemlje kako slijedi: Japan 1873., Egipat 1875., Kina 1912., Turska 1924.

Govoreći o gregorijanskom kalendaru po kojem danas živimo važno je istaknuti neke njegove karakteristike. Prvo, on je ugovoran. Drugo, osim što ima nejednaki broj dana u mjesecu (30, 31, 28, 29), on je mehanički jer funkcionira poput mehanizma na ruci ili zidu. Svaki dan u godini, svaki sat i svaka minuta u danu determinirani su. Ukratko, kalendar po kojemu živimo ne može pratiti prirodne ritmove jer je prediktivno programiran.

Zanimljivo, 25 godina nakon što su Velika Britanija i njezini posjedi (uključujući dijelove onoga što su danas Sjedinjene Države) usvojili gregorijanski kalendar 1752. godine, tj. 170 godina poslije bule Grgura XIII., verzija Biblije Kralja Jamesa iz 1775. godine navodi da godina počinje sa židovskim mjesecem nisanom, odnosno ožujkom/travnjem (martom/aprilom).

S obzirom da smo spomenuli da hebrejski nazivi mjeseci imaju svoje babilonske analoge, pogledajmo imena mjeseci (akad. arah mjesec) u babilonskom kalendaru u usporedbi s hebrejskim i arapskim s područja Iraka, Sirije, Palestine, Libanona, Jordana:

Babilonski kalendar

Ponešto o podrijetlu imena Babilon

Wikipedija kaže da je Babilon latinski prikaz grčkog Babylon izveden iz izvornog, babilonskog Babilim, što znači “vrata bogova”. U hebrejskoj Bibliji ime se pojavljuje kao Babel, u klasičnom sirijskom Babel, njemačkom Babel, turskom Babil …

Pogledajmo što o tome kažu stare karte.

Karta Kaira iz 1599. godine, dvojice autora Georgea Bruna i Fransa Hogenberga, dostupnoj ovdje, prikazuje umjesto 3, prema službenom narativu, 12 piramida i nosi znakovit naslov na latinskom jeziku “Cairus, quae olim Babylon; Aegypti Maxima Urbs” koji u prijevodu znači “Kairo, raniji Babilon, bio je vrlo velik grad u Egiptu”.

Stare karte prikazuju Babiloniju i u Iraku i u Kairu. Službeni narativ o ovoj drugoj Babiloniji šuti. Više o tome možete pročitati ovdje.

Karta Kaira iz 1600. godine sadrži opis na njemačkom jeziku koji završava rečenicom „Das gewaltige Reich von Babylonia“ ili „Moćno kraljevstvo Babilonije“,

Karta Kaira iz 1890. godine još uvijek pokazuje Babilon naspram Gize, a poslije nestaje s karata.

Karta iz 1170. godine, nastala u vrijeme Saladina, egipatskog i sirijskog sultana, koju se može pronaći na wikipedijinoj stranici, sadrži arapske uz suvremene engleske nazive koji su očito naknadno umetnuti.

Karta prikazuje grad unutar čijih se zidina nalaze palače, džamija, turska četvrt, grčka četvrt … Zidina ima 11 gradskih vrata, svaka od njih ima svoje ime koje se sastoji od Bab (vrata) + el (od) + „ime“: Bab-el Futuh, Bab-el Faraj, Bab-el Katara … Na dnu karte vidimo „dvorac Babilon“ (Castle of Babylon / Kasr esh-Shema’) …

Ima li povezanosti između kalendara i suvremenih događaja?

U članku Washington Posta od 22. kolovoza 2004. godine pod naslovom “Je li 11. rujna trebao biti 18. rujna?” (“Was 9/11 supposed to be 9/18?”) autora Kennetha M. Quinna piše:

„U duhu poziva Komisije za 11. rujna na veću “maštovitost” u analizi obavještajnih podataka, postoji jak argument da izvorni plan Al Qaide nije bio napad na New York i Washington u utorak, 11. rujna, već tjedan dana kasnije, u utorak, 18. rujna — na dan kada je 2001. godine pala Rosh Hashanah, židovska Nova godina.“

Onaj tko je pogledao izlaganje dr. Judy Wood u ovom videu pod naslovom “Gdje su nestali tornjevi?” (“Where did the towers go?”) ili pročitao njezinu knjigu pod istoimenim naslovom, taj je shvatio da je “11. rujna” bio čisti “posao iznutra”. Dr. Wood je iznijela dokaze da su se još u zraku djelovanjem “prodorne” ili “usmjerene energije” tornjevi doslovce pretvorili u prašinu. Jedan milijun i dvjesto tisuća tona građevnog materijala uništeno je na taj način da na tlu nije bilo nikakvih ruševina, niti ostataka ljudskih tijela, samo prašina. Proces prašinizacije (eng. dustification) nije mogao biti uzrokovan udarom zrakoplova.

U ovom videu prikazane su prediktivno programirane poruke o “11. rujna”, kroz dugo razdoblje od 52 godine, na više od 60 mjesta, u filmovima, crtićima, posterima, naslovnicama knjiga, časopisa, albuma, i to u razdoblju od 1949. godine, 19 godina prije no što će se tornjevi početi graditi (1968.), pa do 2001. godine kad će jednostavno “nestati” u 33. godini postojanja. Od tih 60 primjera, izdvojit ćemo dva: (1) govor (13:41) iz filma “Dugi poljubac za laku noć” (1996): „Nemam ideju kako lažirati ubijanje 4.000 ljudi. Tako da, hoćemo li to morati učiniti za stvarno? Krivnju svaliti na muslimane, naravno…“; (2) na naslovnici (20:09) New York Magazina iz 2001., kratko vrijeme prije događaja, gdje piše: „Nekretnine 2001, Ima li života poslije buma [eksplozije]?“ sa simbolizmom jednog oka.

Vratimo se ponovo kalendaru.

Prema hebrejskom kalendaru Nova godina ili Roš Hašana pada u mjesecu Elulu, odnosno rujnu (septembru). Pogledajmo kako za taj mjesec izgleda kalendar 2023.-2024. Nova godina 2024. ili Roš Hašana 5784. pala je na 15. rujna (septembra).

Etiopski kalendar zasnovan je na aleksandrijskom, odnosno koptskom kalendaru koji potiče od starog egipatskog kalendara. Prvi dan etiopske godine pada na 11. rujna, odnosno 12. rujna pred julijansku prestupnu godinu.

Hebrejska Nova godina 2026. godine ili Roš Hašana 5787. pada na 11 rujna (septembra). Neobično, zar ne?

U knjizi Mitovi, laži i ratovi za naftu William Engdahl je zapisao:

„U rujnu 2001. godine nakon rušenja tornjeva … predsjednik George W. Bush objavio je rat Sjedinjenih Američkih Država protiv terorizma nazvavši ga ‘novim križarskim ratom‘ …“ (Zagreb, Profil knjiga, 2012., str. 8)

Ako je stari Rim stavio na kraj godine veljaču, “mjesec čišćenja, kao dobar način za reći zbogom starom i najaviti novo”, je li predsjednik Bush, odnosno u pozadini nevidljivi arhitekt svih psiholoških operacija, kojeg ne poznajemo ni likom niti imenom, odabrao rujan kao prikladan mjesec za reći zbogom starom i najaviti novo razdoblje u kojem će se događaji usmjereni protiv čovjeka ubrzano multiplicirati?

The post Od drevnih kalendara i Biblije iz 1775. godine do “11. rujna”… appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Australia – a continent, or part of a continent, or connected to another continent – is full of no-go zones like Antarctica. Here we will not go into the details of which are the prohibited zones, because you can find out about it at falsehistory.net. We will highlight only three rabbit fences, 3,253 km long, completed in 1907, and the Dingo fence, 5,614 km long and completed in 1885. We need this information because of one map that points to inconsistencies in the official narrative.

Extremely long fences raise the question whether rabbits and dingo dogs could have caused so many problems by breeding at the end of the 19th century that fences had to be built, the annual maintenance of which today costs 10 million Australian dollars? Are Australian rabbits (and dogs) so stupid that they don’t know how to dig a hole under a fence, unlike european who are also archaeologists, so digging holes they find valuable objects thousands of years old? Or is there something hidden from us behind those fences? Where would the road take us if we had access to restricted zones? Perhaps to the discovery that Australia is not what we have been told about it.

For Australia, Wikipedia says that it was discovered by the Dutch in 1606 and that Great Britain appropriated it in 1770. However, on old maps from the period 1570-1787. there is no Australia. Thus, for example, there is no Australia on the map of Abrahama Orteliusa from 1570 which is in Kongress Library in Washington. In its place is visible a huge land mass called Terra Australis Nondvm Cognita meaning the unknown southern land, the cartographer’s romantic name for Antarctica.

Even more interesting is a map made in 1587 by the cartographer Urbano Monti, unavailable until recently when it was obtained by David Rumsey of the Stanford Library Map Center in California. The map represents the Earth seen from the perspective of the North Pole, which was rarely used by former cartographers. The map not only shows cities in North America that according to the official narrative should not be there, but also places that will only be discovered later. The map – which shows a lot of detail, the population before the discovery of what is there today, the diverse animal and plant life and the heavy sea traffic between the continents – also does not have Australia. There is a large land mass in the place where it should be. The rabbit and dog fence were drawn by the author of stolenhistory.org.

Today’s population of rabbits is estimated at 300 million. And the comical story about them begins in 1788 with 24 rabbits that were introduced to Australia by the First Fleet made up of 11 British ships that brought the first British colonists and convicts. Rabbits became a problem when Thomas Austin released 24 wild rabbits for hunting purposes in 1859, saying that “the introduction of a few rabbits might do little harm and provide a touch of home, with a hunting ground.”

Now we come to the most interesting detail. The five species of animals that Monti drew on the land mass, which live in Australia, raises the question of how Monti could draw them on the map in 1587, 201 years before, for example, rabbits, according to the official narrative, came to Australia? And not only the rabbits and feral camels that roam Australia in numerous groups shown on Monti’s map 253 years before they were introduced to Australia according to the official narrative, but also the bipedal Australian lizard snake?

On the enlarged part of the map, the bipedal snake lizard is located in the area that Monti calls Terra de la Nuova Guinea, and to the right of the meridian is the area that he calls Brasileia.

The enlarged map is taken from Hidden Land Exploration video by youtube user Vibes of Cosmos, which advocates the idea that the Earth with known and unknown continents (Terra Vista) is mirrored in the Moon, showing the similarity between Monti’s map and what, according to the author of the video, is mirrored in the Moon. There is no Antarctica mirrored in the Moon.They differ in that Vibes of Cosmos shows Australia and Monti a land mass made up of Nueva Guinea and Brasilia.

Another interesting thing attracts attention, the images of the coastal part of Australia and Antarctica – the smoothness of the terrain in the pictures in the following sequence:

and the appearance of the cliffs in this sequence:

Are there similarities?

Australia i Antarctica separated from Africa, Madagascar and India by 90 to 100 million years ago, says the official narrative. When the southernmost part of Australia, Tasmania, separated from Antarctica about 33 million years ago, ocean currents began to flow between the two continents, making Antarctica cooler and Australia drier. How did they get so many millions of years, if they don’t know what happened a few thousand years ago?

The Australian Antarctic Territory (AAT), which is situated from 60^oS latitude to the South Pole, excluding the French sector, is administered by the Department of Climate Change, Energy, the Environment and Water through its Australian Antarctic Division. AAT covers nearly 5,9 million square kilometres, about 42% of Antarctica, and sovereignty over the Territory was transferred from Britain to Australia in 1933.

While the US still maintains a larger research presence in Antarctica in its McMurdo station, China’s fifth station will be 320 km from the American station. Russsian station has been present in Antarctica since 1957. Turkish science base also is present there and Global Navigation Sattelite Systems (GNSS) operated by Turkey as well. A total of 30 countries (as of October 2006), all signatory to the Antarctic Treaty, operate on the continent and in its surrounding oceans. Is there a big crowd in Antarctica?

What about the other people who were not selected to be allowed to be in Antarctica, or at least to fish? If you were to take a boat into restricted waters, especially near the 60th parallel, you might be lucky enough to sail a certain route several times without being spotted, as the group of Australian fishermen did in this video, but at some point you’ll be faced with appear a warship destroyer that will issue a warning to leave the area immediately.

The military is present in Antarctica. Why? What is hiding from our eyes there, and what is in the forbidden zones of Australia?

The post Is Australia maybe Antarctica? appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Australija – kontinent, ili dio kontinenta, ili povezana s drugim kontinentom – puna je zabranjenih zona poput Antarktika. Ovdje nećemo ulaziti u detalje koje su to zabranjene zone, jer o tome se može doznati na falsehistory.net. Istaknut ćemo samo tri zečje ograde, duge 3.253 km, završene 1907. godine, i Dingo ogradu, dugu 5.614 km i dovršenu 1885. godine. Ovaj nam je podatak potreban zbog jedne karte koja ukazuje na neusklađenosti službenog narativa.

Iznimno duge ograde nameću pitanje jesu li tolike probleme mogli stvarati zečevi i Dingo psi svojim razmnožavanjem krajem 19. stoljeća da su se morale izgraditi ograde čije godišnje održavanje danas košta 10 milijuna australskih dolara? Jesu li australski zečevi (i psi) toliko glupi da ne znaju ispod ograde iskopati rupu, za razliku od europskih koji su i arheolozi, pa kopajući rupe pronalaze vrijedne predmete stare tisuće godina? Ili se iza tih ograda nalazi nešto što je od nas skriveno? Kamo bi nas put odveo da imamo pristup zabranjenim zonama? Možda do otkrića da Australija nije ono što nam je o njoj rečeno.

Za Australiju Wikipedia kaže da su je otkrili Nizozemci 1606. i da ju je Velika Britanija prisvojila 1770. godine. Međutim, na starim kartama iz razdoblja od 1570.-1787. godine nema Australije. Tako, primjerice, na karti Abrahama Orteliusa iz 1570. godine, koja se nalazi u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, nema Australije. Umjesto nje vidljiva je ogromna kopnena masa pod nazivom Terra Avstralis Nondvm Cognita u značenju nepoznata južna zemlja, romantični naziv kartografa za Antarktik.

Još je zanimljivija karta koju je 1587. godine izradio kartograf Urbano Monti, nedostupna sve do nedavno kad ju je dobio David Rumsey iz Centra za karte Knjižnice Standford u Kaliforniji. Karta predstavlja Zemlju gledanu iz perspektive Sjevernog pola koju su rijetko koristili bivši kartografi. Karta ne samo da prikazuje gradove u Sjevernoj Americi kojih prema službenom narativu tamo ne bi trebalo biti, već i mjesta koja će se tek kasnije otkriti. Na karti – koja pokazuje puno detalja, naseljenost prije otkrića onog što se na tom mjestu danas nalazi, raznovrstan životinjski i biljni svijet i gust morski promet među kontinentima – također nema Australije. Na mjestu gdje bi ona trebala biti nalazi se velika kopnena masa. Zečju i pseću ogradu ucrtao je autor stranice stolenhistory.org.

Današnja populacija zečeva procjenjuje se na 300 milijuna. A komična priča o njima započinje 1788. godine s 24 zeca koje je u Australiju uvela Prva flota sačinjena od 11 britanskih brodova koji su dovezli prve britanske koloniste i osuđenike. Zečevi su postali problem kad je Thomas Austin pustio 24 divlja zeca za potrebe lova 1859. godine rekavši da bi „uvođenje nekoliko zečeva moglo učiniti malo štete i pružiti dodir doma, uz mjesto za lov“.

Sad dolazimo do najzanimljivijeg detalja. Pet vrsta životinja koje je Monti nacrtao na kopnenoj masi, a koje žive u Australiji, otvaraju pitanje kako ih je na kartu mogao ucrtati Monti 1587. godine, i to 201 godinu prije no što su, primjerice, zečevi, prema službenom narativu, došli u Australiju? I ne samo zečeve i divlje deve, koje u brojnim skupinama lutaju Australijom, prikazane na Montijevoj karti 253 godine prije no što su uvedene u Australiju prema službenom narativu, već i dvonožnu australsku zmiju guštericu?

Na uvećanom dijelu karte dvonožna zmija gušterica nalazi se na području koje Monti naziva Terra de la Nuova Gvineia, a desno od meridijana je područje koje naziva Brasileia.

Uvećana karta preuzeta je iz videa Hidden Land Exploration youtube korisnika Vibes of Cosmos koji zastupa ideju da se Zemlja s poznatim i nepoznatim kontinentima (Terra Vista) mirorizira u Mjesecu, pokazujući sličnost između Montijeve karte i onog što se prema autoru videa zrcali u Mjesecu. Razlikuju se u tome što Vibes of Cosmos prikazuje Australiju, a Monti kopnenu masu sačinjenu od Nuove Gvineje i Brasilieje.

Još jedna zanimljivost privlači pozornost, slike obalnog dijela Australije i Antarktika – izglačanost terena na slikama u sljedećem nizu:

i izgled litica u ovome nizu:

Ima li sličnosti?

Australija se odvojila od Antarktika prije 90 do 100 milijuna godina, kaže službeni narativ. Kad se najjužniji dio Australije, Tasmanija, odvojio od Antarktika prije otprilike 33 milijuna godina oceanske struje počele su teći između dvaju kontinenata čineći Antarktik hladnijim, a Australiju sušom. Kako su došli do tolikih milijuna godina, a ne znaju što se dogodilo prije nekoliko tisuća godina?

Australsko antarktičkim područjem (AAT), koje se nalazi od 60^oS geografske širine do Južnoga pola, iskučujući Francuski sektor, upravlja Odjel za klimatske promjene, energiju, okoliš i vodu Australskog antarktičkog odjela. AAT pokriva gotovo 5,9 milijuna četvornih kilometara, oko 42% Antarktika, a suverenitet nad teritorijem prenesen je s Britanije na Australiju 1933. godine.

Dok SAD još uvijek održava veću istraživačku prisutnost na Antarktiku u stanici McMurdo, kineska peta stanica bit će udaljena od američke 320 km. Ruska stanica prisutna je na Antarktiku još od 1957. Tamo je i Turska znanstvena baza i stanica Global Navigation Sattelite Systems (GNSS) kojom upravlja Turska. Ukupno 30 zemalja (od listopada 2006.), sve potpisnice Antarktičkog sporazuma, upravljaju istraživačkim postajama na kontinentu i u okolnim oceanima. Vlada li priličita gužva na Antarktiku?

Što je s ostalim ljudima koji nisu odabrani imati dozvolu biti na Antarktiku, ili makar ribariti? Ako biste se uputili brodom u zabranjene vode, naročito blizu 60-paralele, možda vam se posreći da nekom rutom plovite više puta i ne budete primijećeni, kao što je to učinila skupina australskih ribara u ovom videu, ali kad-tad pred vama će se pojaviti vojni brod razarač koji će izdati upozorenje da odmah napustite područje.

Na Antarktiku je prisutna vojska. Zašto? Što se skriva od naših očiju tamo, a što u zabranjenim zonama Australije?

The post Je li Australija možda Antarktik? appeared first on Blog Đurđice Antolić.

U svom briljantnom govoru (ovdje), najavi predsjedničke utrke, Kennedy, ml. nije “siromašne uvjerio da nije dio pete kolone Teda Kennedyja”, njegova strica zahvaljujući kojemu je 1965. godine doneseno multikulturalno zakonodavstvo (Zakon o imigraciji) koje je zauvijek promijenilo Ameriku. Stoga, piše Ilana Mercer (ovdje), ako se Kennedy zalaže za srednju klasu i siromašne radnike, onda se zemlja ne smije preplavljivati beskrajnom ponudom radne snage, već se granica mora zatvoriti.

Ali, je li to jedino što nedostaje u Kennedyjevu govoru? Bi li mu njegov stric i otac dali podršku za lobiranje zelene energije i klimatskog alarmizma, zatvaranje nuklearne elektrane, zabranu umjetnih gnojiva, povezanost s malthuzijancima …?

R. F. K., ml. i zatvaranje nuklearne elektrane Indian Point

Autora članka, Foxa Greena, naslova Destruktivni ekološki zapis o R. F. K. ml. (ovdje), 21. travnja probudilo je bančino upozorenje o prekoračenju jer mu se naplatio visoki račun za struju koji je ispostavio Central Hudson u New Yorku. Računi Newyorčana vrtoglavo su porasli jer oni plaćaju troškove zatvaranja nuklearne elektrane Indian Point (na slici u pozadini, preuzetoj ovdje). U priopćenju za tisak iz listopada 2022. godine Central Hudson među razlozima za napuhane račune za struju navodi i “nemire u Istočnoj Europi”. A ti “nemiri” posljedicom su posredničkog rata protiv Rusije, koji financiraju američki porezni obveznici istodobno dok Kennedy poziva na mir.

Više od 30 godina Kennedy je služio u Vijeću za obranu prirodnih resursa (NRDC) i Hudson Riverkeeperu kao viši odvjetnik i kao član odbora. U priopćenju za tisak iz 2017. godine predsjednik Riverkeepera, Paul Gallay, izjavio je: “Jednom kad Indian Point bude zatvoren, nećemo se morati oslanjati na fosilna goriva da nadoknadimo njegovu energiju.” Samo četiri godine kasnije, 2021., naslov u New York Timesu govori suprotno: “Indian Point se gasi. To znači više fosilnih goriva.” a u nastavku “da će se njegov gubitak nadoknaditi prvenstveno generatorima koji sagorijevaju gorivo koje doprinosi klimatskoj promjeni”. Ako Kennedy, ml. sam sebe (ovdje) opisuje kao “odlučnog branitelja okoliša” koji pripisuje drastične klimatske promjene “našoj dugogodišnjoj smrtonosnoj ovisnosti o ugljenu i nafti”, možemo li zatvaranje nuklearne elektrane shvatiti kao povratak toj “smrtonosnoj ovisnosti”? Ili možda smatra da nuklearne elektrane mogu biti zamjenjene nereciklirajućim vjetrenjačama i solarnjačama, koje rade samo kad vjetar puše ili kad može, ako nije zasjenjeno kemijskim tragovima, sijati Sunce. Osim što uništavaju ekosustav rastjerujući ptice i druge životinje, kamo ih odložiti kad im istekne rok trajanja ili kad su beskorisne i izvan uporabe jer su se smrzle, kao što je to bio slučaj u Teksasu (ovdje) kad je “čudna snježna oluja pogodila dijelove Teksasa usprkos temperaturama iznad ništice. Dio kemijski nukleiranog smrznutog materijala pao je daleko na jug do granice Teksasa i Meksika (ovdje)? Ukratko, Teksas je bio pogođen zimsko-vremenskim klimatskim inženjeringom.

Projekt Cape Wind (ovdje), uz obalu Massachusettsa, u blizini Kennedyjeva kompleksa i brojnih drugih bogatih posjeda, mrtav je projekt, a trebao je biti prva američka pučinska vjetroelektrana da se obitelj Kennedy nije godinama protivila projektu, jer bi elektrana kvarila pogled s njihova i imanja susjeda milijardera, demokratske obitelji Williama Kocha. “Jednako sam uvjeren da će nedostatak vrijednosti projekta rezultirati njegovom propašću”, napisao je Koch u e-poruci New York Timesu (ovdje) 2013. godine.

Vratimo se još malo Indian Pointu. U intervjuu s Robertom Bryceom (ovdje) Theresa Knickerbocker, gradonačelnica sela Buchanan (New York), zajednice domaćina Indian Point Energy Center-a kaže: “bilo je troje ljudi koji su donijeli odluku o zatvaranju Indian Pointa … bio je to guverner [države New York, Andrew] Cuomo [s bračnim stažem od 15 godina s Kennedyjevom sestrom Kerry], bio je to Riverkeeper [Kennedy] i također je bio Energy [Indian Point]. “Elektrana je zatvorena”, nastavlja Knickerbocker, jer su antinuklearne skupine “potaknule … nuklearni strah da je Indian Point, taj veliki bauk, koji će nas sve dići u zrak i pobiti”. Gradonačelnica također objašnjava zašto se protivi postavljanju bilo kakvih vjetroturbina ili solarnih panela na lokaciji Indian Pointa i zašto se druge zajednice u kojima se nalaze nuklearni reaktori mogu sada organizirati i “pokazati snagu” ako žele spasiti svoja postrojenja.

Nastavno na gradonačelničine riječi o “nuklearnom strahu” koji šire antinuklearne skupine, vrijedi citirati izjavu nuklearnog stručnjaka sa Sveučilišta Stony Brook u New Yorku, Nicholasa Fishera, koja glasi: “Živimo na radioaktivnom planetu u radioaktivnom svemiru. Sav život je evoluirao uz prisustvo prirodne radioaktivnosti” (ovdje)

Brian Wilson ispred New York Energy Alliance (ovdje) održao je pred sugrađanima govor 1. svibnja 2023. godine, a transkript izlaganja (i video) sastavnicom je članka pod naslovom Enviros nastavlja nepotrebnu demonizaciju nuklearke o trošku poreznih obveznika. Wilson kaže da licemjeran sadržaj napadâ na nuklearku od strane “ekoloških” nevladinih organizacija, među kojima je i Riverkeeper, otkriva antiinudstrijsku prirodu njihova izvora.

Antiindustrijska priroda zapravo je proces deindustrijalizacije Amerike koji se proces prenio na Europu, posebice na Njemačku koja je zatvorila svoj posljednji nuklearni reaktor. Njemačka ministrica okoliša Steffi Lemke izjavila je: “Stajalište njemačke vlade je jasno: nuklearno energija nije zelena. … Krećemo u novu eru proizvodnje energije.” “Nova era” nije ništa drugo doli “eufemizam za depopulaciju” (ovdje) koja najviše pogađa siromašne radnike i srednju klasu za koje se Kennedy toliko zalaže.

R. F. K., ml. i geoinženjering

Na pitanje o šumskim požarima koji haraju Australijom, Kennedy, ml. je rekao da su oni “predvidljivi nusproizvod” klimatskih promjena navodeći da je zbog požara morao evakuirati svoj dom u Kaliforniji (ovdje).

Kalifornija i Australija dva su najveća poligona za geoinženjering. Obje države koriste tehnologiju zasijavanja oblaka s ciljem proizvodnje kiše više od 70 godina. Nijedna od njih nije zasijavala oblake da bi ugasila požare. Usporedba rute požara s rutom željeznica i u Kaliforniji (ovdje) i u Australiji (ovdje) oslikava namjeru da se stanovništvo stjera u “pametne gradove”.

Požar u Kaliforniji 2018. godine (ovdje) karakterizira puno anomalija, a zbog jedne od njih nazvali su ga “pametnim požarom” jer zna skakati od kuće do kuće spaljujući je do praha i pritom izbjegavajući drveće. I ne samo to, “pametni požar” proizvodi i “norovirus” koji, zanimljivo, ima iste simptome poput onih nastalih izloženošću zračenju. Svjedoci su mobitelima snimili na djelu usmjereno energetsko oružje (DEW directed energy weapon). Nažalost, Youtube je učinio nedostupnim video zapis korisnika Richie from Boston, ali se snimka ekrana može vidjeti na navedenoj poveznici.

Vodeći svjetski istraživač geoinženjeringa, Dane Wigington, koji kaže da “klimatski inženjeri mogu pržiti koga žele i poplaviti koga žele” (ovdje), na istoimenome Youtube kanalu (ovdje i na GeoengineeringWatch.org) prikazao je dokument Šumski požar kao vojno oružje (Forest Fire as a Military Weapon), dostupan u pdf-formatu ovdje. Toliko o požaru kao “nusproizvodu” klimatskih promjena.

R. F. K., ml. i klimatske promjene

Kontroverznu izjavu da bi “poricatelje klime” i “skeptike globalnog zatopljenja” trebalo poslati u zatvor (ovdje) godine je 2014. uspio obraniti u članku EcoWatch-a pod naslovom “Slanje u zatvor poricatelja klime” (Jailing Climate Deniers) pojasnivši da bi se korporacije, a ne pojedinci, trebale suočiti s kaznom.

Kennedy, ml. bio je povezan s Lawrenceom Rockefellerom s kojim je zajedno podržao glavnog Bidenova lobista klimatskih promjena, Ala Gorea, za njegovu predsjedničku utrku 2000. godine (ovdje) izjavivši: “On je naša posljednja najbolja prilika da spasimo planet.” Al Goreova zahvala Kennedyju za podršku može se poslušati ovdje. Gore je bio u upravnom odboru jedne ili dviju kompanija koje posjeduju softver za praćenje carbon credit-a, poreza na CO₂ , odnosno pristojbe koja se plaća IPCC-u, Međuvladinom tijelu za klimatske promjene (ovdje).

Naslov članka “CO2 u Zemljinoj atmosferi skočio je na najvišu razinu u posljednja 4 milijuna godina” autora Bretta Wilkinsa objavljenom (ovdje) na Kennedyjevu The Defender-u (Zaštitnik), odnosno CHD-u Children’s Health Defense (Zaštita zdravlja djece) sam govori o svome sadržaju. Ono što je ovdje bitno istaknuti je vrijednost komentara koji – uz nerazumijevanje kako je The Defender uspio kroz Covid shvatiti prijevaru, a nije shvatio obmanu ljudskom rukom stvorenih klimatskih promjena – donose brojne poveznice pozivajući se na stručnjake poput Tonyja Hellera (CO₂ je dobra stvar), dr. Valentine Zharkove (ušli smo u malo ledeno doba), Danea Wigingtona (geoinženjering) …

R. F. K., ml. i malthuzijanci

Godine 2021. prema savjetu indijske ekologice Vandane Shive, Šri Lanka je zabranila sva kemijska gnojiva u korist „organskih“ metoda što je dovelo do katastrofalnih rezultata. Niski prinosi žetve doveli su do povećanja cijena i ekonomskih pritisaka koji su rezultirali „kolapsom“ i prosvjedima. „Ovo je moj heroj, Vandana Shiva, koju poznajem mnogo, mnogo godina, koja mi je doista bila uzorom“, kaže Kennedy predstavljajući Shivu u svom podcastu 2021. godine (ovdje).

Iako Kennedy, ml. ne govori o prekobrojnosti stanovništva, na njegovoj se stranici mogu pronaći moćni sljedbenici Thomasa Roberta Malthusa, engleskog demografa koji je 1798. godine napisao Esej o principima stanovništva i čijim će se idejama nadahnjivati eugeničari i članovi Rimskoga kluba. Jedan od takvih je Fred Stanback, ml., koji je iskoristio svoje bogatstvo za donacije organizacijama kao što je Population Connection, organizacija ranije poznata kao Nulti rast stanovništva, koju je 1968. godine osnovao zloglasni neomalthuzijanac i autor Populacijske bombe, Paul Ehrlich. Stanback je dao milijune dolara Kennedijevu Waterkeeper Alliance-u što se vidi iz priložene tablice (ovdje).

I na kraju, što se to krije iza osobnosti Roberta F. Kennedyja, ml., borca protiv cijepljenja, protiv Covid zatvaranja …, da je upao u zamku nuklearne, klimatsko-promjenaške i globalno-zatopljeničke prijevare te malthuzijanske zaštite okoliša?

The post Bi li Robert F. Kennedy, ml. “trpao u zatvor poricatelje klimatskih promjena i skeptike globalnog zatopljenja”? appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Niz zgusnutih geopolitičkih događaja i neuobičajene pojave na nebu prije potresa potiču sumnju u prirodnost potresa u Turskoj i Siriji otvarajući na nezavisnim medijima rasprave o mogućnosti izazivanja potresa ljudskim djelovanjem.

Stanovnike potresom pogođena područja Turske, uz munje i bljeskove, posebice je dojmila pojava misterioznog “vatrenog oblaka” u obliku diska, snimljenog nad Kahramanmaraşom, Niğdeom, a potom Vanom, da su se pitali može li ta pojava biti prirodna. Ako je nakon što je “vatreni oblak” viđen, uslijedio potres, je li taj oblak bio njegovim glasnikom? – pitaju se u emisiji Ne Var Ne Yok (Što ima) Beyaz Tv na istoimenom youtube kanalu (ovdje).

I u Hrvatskoj je bio potres, u Petrinji, Zagrebu, Krku – sjećaju li se stanovnici munja, bljeskova i misterioznih oblaka na nebu?

Na pitanje može li se predvidjeti potres odgovor je američkog USGS-a (US Geological Survey) negativan, jer je za to potrebno definirati 3 elementa: 1) datum i vrijeme, 2) mjesto i 3) magnitudu (ovdje). Europski EMSC (European-Mediterranean Seismological Centre) također tvrdi da se potres ne može predvidjeti (ovdje).

Pokojni turski geofizičar Ahmet Mete Işıkara (ovdje), poznat po nadimku Djed potresa (tur. Deprem Dede), godinama je radio na podizanju svijesti u ljudi stalno izgovarajući riječi upozorenja “poduzmite mjere predostrožnosti” jer “ne zaboravite, ne ubija potres, zgrade ubijaju“. Na panelu u Adani 2011. godine Işıkara je upozorio na mogući potres od 7 stupnjeva po Richteru u provinciji Hatay. Işıkara nije zadovoljio sve elemente prema USGS-u, ali je njegovo upozorenje postalo katastrofalnom stvarnošću upravo u tom području 12 godina kasnije, 6. veljače 2023. godine.

Turska se nalazi na vrlo trusnom seizmičkom području koje presjecaju brojni sustavi rasjeda. “Područje [oko Antakye, glavnog grada provincije Hatay] geološki je vrlo nestabilno. Ovdje se susreću tri tektonske ploče. Posljednji slično jak i razoran potres dogodio se na sličnom mjestu 1114. godine. To je omogućilo nakupljanje napetosti na granicama ploča tijekom više od 900 godina, koje su sada nestale”, objašnjava njemački geofizičar Andreas Schäfer s Geofizičkog instituta pri KIT Karlsruheoškom Institutu za Tehnologiju (ovdje).

Mogu li ELF valovi izazvati potres?

Fizičar Dr. Brooks Agnew radio je tomografiju tla za privatnu kompaniju koristeći valove ekstremno niske frekvencije (ELF Extremely Low Frequency) u svrhu pronalaženja nafte i plina. Sluteći da je time nehotice izazvao potres, Dr. Agnew kaže:

„U proljeće 1987. tražili smo naftu i plin u Oregonu. Tog smo dana imali drugačije rezultate od očekivanih jer su naši ELF valovi izazvali potres jačine 4 Rihtera. Bili smo iznenađeni. Područje se nalazi blizu zone rasjeda Pacifika i poznato je po visokom seizmičkom riziku. Izbio je [potres] čim smo uključili naš uređaj.“

Dr. Agnew demonstrira način na koji je mogao izazvati potres opisujući ga kako slijedi:

„Ovo je model područja Oregona. Ovdje smo 1987. tražili naftu i plin. Ovaj sloj predstavlja zonu rasjeda u podzemlju. Kamen [postavljen na kosinu] predstavlja potencijalnu energiju u tlu. Poslat ćemo ELF valove i pokazati da oni zaista mogu izazvati potres.“

Ovdje dr. Agnew koristi zvučnik kako bi izazvao valove, i kaže: “ELF valovi vibriraju u tlu, a na pravoj frekvenciji mogu imati razorne posljedice“. Nekoliko sekundi kasnije kamen je otklizao niz kosinu.

„U samo nekoliko sekundi frekvencija u našem modelu pokrenula je potencijalnu energiju u kamenu. U stvarnosti bi vjerojatno proklizao nekoliko stotina kilometara. Uvjeti već postoje – potrebna je samo aktivacijska energija da bi se pokrenula. Ovo je mala mjera i koristimo samo 30 vati.“

Kad HAARP pošalje ELF valove u ionosferu, onda se oni reflektiraju i teku kroz zemlju i oceane. Kad bi se 3,6 milijuna vati ELF valova, namjerno ili nehotice, poslalo u zonu rasjeda, izazvali bi, prema dr. Agnewu, strašan potres (ovdje i ovdje).

Može li hidrauličko frakturiranje izazvati potrese?

Frakiranje ili hidrauličko frakturiranje način je vađenja prirodnog plina ubrizgavanjem tekućine u bušotinu pod visokim tlakom kako bi se lomila stijena i oslobodio plin koji ona sadrži. „Kad biste znali sve o temeljnoj geologiji, bilo bi lako izračunati koja bi količina tekućine izazvala potrese za određenu bušotinu. Ali učiniti to u stvarnom životu, nevjerojatno je teško, kaže Ryan Schultz, seizmolog i geofizičar sa Sveučilišta Alberta u Kanadi. A ta tekućina otpadna je voda, nusproizvod pijeska, vode i kemikalija (ovdje), koja se ponovo ubrizgava u neku bušotinu tvoreći bazen koji tlači stijene u podzemlju. “Vjerojatnost jakih induciranih potresa u korelaciji je s volumenom ubrizgane tekućine. (…) Ova se korelacija trenutno vidi u Sjedinjenim Državama gdje većina induciranih potresa nije uzrokovana frakiranjem samim po sebi, već tijekom visokotlačnog ubrizgavanja velikih količina vode“, kaže prof. dr. Marco Bohnhoff, geofizičar, iz Njemačkog istraživačkog centra za geoznanosti, koji provodi i intenzivno istraživanje seizmičkog ciklusa na svjernoanadolijskom rasjedu u Turskoj (ovdje). Simulacije su pokazale da se veliki potresi mogu izbjeći ako operateri zadrže stopu ubrizgavanja na 2000 kubičnih metara dnevno – što je brzina protoka usporediva s malim javnim vatrogasnim hidrantom – izvješćuje Jennifer Chu ispred Ureda za novosti MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) u članku Novi pristup sprječavanju potresa izazvanih ljudskim djelovanjem (A new Approach to preventing human-induced earthquakes) (ovdje).

S tehnikom frakiranja povezana je velika većina potresa na naftnim i plinskim područjima Sjeverne Amerike, a pojedini su stanovnici SAD-a pokrenuli tužbe zbog ozljeda i štete na domovima uzrokovanih potresima koje je izazvala industrija nafte i plina (ovdje). U SAD-u mnoga su područja bila pogođena rojevima potresa upravo ondje gdje se izvodila tehnika frakiranja (Arkansas, Ohio, Oklahoma, Texas) (ovdje). Istraživački članak sa slike nalazi se na poveznici ovdje.

Analiza je pokazala da je frakiranje uzrokovalo svakodnevne potrese na jedinoj aktivnoj lokaciji u Velikoj Britaniji u Preston New Roadu u Lancashireu, izvješćuje The Guardian (ovdje). Između 2018. i 2019. godine mjesto u blizini Blackpoola bilo je odgovorno za 192 potresa tijekom 182 dana, prema analizi podataka knjižnice House of Commons.

I u Hrvatskoj se pojavila bojazan da je možda uzrokom potresa u Petrinji tehnika frakiranja. Više o tome može se doznati iz intervjua s istraživačkim novinarom Robertom Valdecom na temu “Ima li ‘fracking’ veze s potresima kod Petrinje?” (ovdje).

“Moja su se prva istraživanja u vezi s područjem Kahramanmaraşa odvijala 1980. godine u ime privatne naftne tvrtke”, zapisao je sada umirovljeni turski geolog Yüksel Önem. I upravo je Kahramanmaraş – seizmički vrlo opasan jer se nalazi na rasjedu anadolijske i arapske ploče – područje naftnog bušenja tehnikom frakiranja. Golemi naftni bazen Dadaş, bogat škriljevcem, također je izuzetno opasan zbog horizontalnog bušenja i hidrauličkog lomljenja stijena. Ukratko, kao što upozorava geolog Armağan Derman “naftna je geologija Turske dobro poznata i bušotine su čak stvorene u vrlo rizičnim bazenima“(ovdje).

U nastavku, video naslova Eksperiment potresa u SAD-u s bombom u bušotini (Das Erdbebenexperiment der USA mit der Brunnenbombe) prikazuje potres “jačine 6.8 po Richteru” s “preko tisuću naknadnih potresa u prvih 30 dana nakon eksplozije“:

“U seizmometrima se lako razlikuje je li podrhtavanje eksplozija ili potres prema visokoj frekvenciji detektiranih valova podrhtavanja“, kaže turski inženjer geofizike prof. dr. Övgün Ahmet Ercan (ovdje). “Dok bomba detonira, ona komprimira stijenu neposredno uz nju, i to se širi prema stanicama za snimanje” kao “P” valovi, rekao je prof. Douglas Dreger, seizmolog sa Sveučilišta Berkely, Kalifornija. Prvi val koji stigne do seizmometra generira signal “gore“. Seizmolozi koriste izraz “gore” jer se tlo zapravo pomiče prema gore kad dođe faza kompresije P vala i stisnuto podzemno kamenje i tlo strše prema gore na površinu (ovdje).

Što ljudi govore o potresu u Turskoj?

Prvi video (ovdje) pokazuje požar izazvan eksplozijom prije potresa koji snima netko od nazočnih ljudi. Nekoliko sekundi poslije čuje se glas: “Dolazi potres” (tur. “Deprem oluyor.”) I kao što sam korisnik twiter profila kaže: “… obratite pozornost na govor, jasno potvrđuje ono što govorim od prvog dana, eksplozija prije potresa!” – slika lijevo

Drugi video (ovdje) opisuje potresom pretvoreni maslinik u kanjon [u pokrajini Hatay 40m dubok, 50m širok i 300m dug – ovdje]. Ljudi obližnjega sela izjavili su da su prvo čuli eksploziju, potom se stvorio sloj dima, a onda je nastupio potres. U 44. sekundi može se poslušati izjava koja glasi: “Dogodila se eksplozija. Ja sam tu ekploziju čuo. Mi smo čuli jako moćan zvuk. Bum! takav zvuk sam čuo”, (tur. Patlama oldu. Ben o patlamayı duydum. Yanı biz çok büyük bir ses duydum. Bum! bir ses duydum”.) – slika desno

U nastavku – 2. dio: Geopolitički događaji koji potiču sumnju u prirodnost potresa

The post Potres u Turskoj i Siriji – 1. dio: Mogu li se ljudskim djelovanjem izazvati potresi? appeared first on Blog Đurđice Antolić.