How come Biglino doesn’t question why the Pentagon published its fifth edition dedicated to UAPs? Why does the Pentagon want us to know the “truth” about UAP (Unidentified Anomalous Phenomena), while hiding the truth about the background of the wars that the US has been waging against other countries for decades? Why do the Pentagon, the US government, the FBI, US presidents, politicians, members of the Rockefeller dynasty, UFO researchers, authors … want people to chant more and more “aliens are among us” instead of revealing how the process of The Great Taking takes place behind the scenes, after which “we will have nothing and be happy”?

Or let us ask ourselves, as Matthew Ehret, Canadian author and editor-in-chief of Canadian Patriot Reviews, did in an article „What do UFOs, Laurence Rockefeller and MK Ultra Have in Common? More than you think”, why leading politicians like former House Majority speaker Harry Reid had allocated $22 millions of tax payer dollars to UFO research, why Obama’s former chief counsellor (and accused pedophile) John Podesta has openly called for UFO disclosure on several public occasions since 2002, or why Hillary Clinton herself called for UFO disclosure during her presidential campaign pledges of 2015? Laurence Rockefeller, the 4th son of Standard Oil founder John D. Rockefeller, not only had close ties to both the Clintons and John Podesta, and not only funded research into psychoactive plants to induce a psychic connection with extraterrestrials, Ehret continues, but also recruited renowned UFOlog Steven Greer to be the controller of the Disclosure project. Greer has given thousands of interviews  promoting the narrative  that NASA’s Apollo Lunar projects were stopped in 1972 merely because the aliens who have been stationed on the Moon for eons didn’t want the truth to leak out (but were at least kind enough to let us keep the technology they gave us earlier in Roswell in the 1950s).In connection with the Roswell case, see episode 4. of documentary serial Hidden Hand Behind UFO – Roswell and the Birth of a New Legend.

Or, since we’ve already mentioned the Pentagon’s UAP release, we can also ask this question: does the Pentagon report in its “new dossier of material spanning over seventy years, from 1950 to 2026” how, in order to cover up secret military operations, false statements were made to encourage the public to believe in UFO stories? As David Cenciotti – a computer engineer, former lieutenant in the Italian Air Force who flew several fighter jets, and founder and editor of “The Aviationist”, one of the most widely read military aviation blogs in the world – writes in the text The Blackbird NASA Used For Validating SR-71 Linear Aerospike Experiment Configuration:

“Throughout its career, the high-altitude SR-71s, involved in test flights as well as operative missions, have probably contributed to fuel UFO (Unidentified Flying Object) conspiracy theories. For instance, according to CIA high-altitude testing of the then new and secret U-2 led to an increase in reports of UFOs:

“According to later estimates from CIA officials who worked on the U-2 project and the OXCART (SR-71, or Blackbird) project, over half of all UFO reports from the late 1950s through the 1960s were accounted for by manned reconnaissance flights (namely the U-2) over the United States. This led the Air Force to make misleading and deceptive statements to the public in order to allay public fears and to protect an extraordinarily sensitive national security project. While perhaps justified, this deception added fuel to the later conspiracy theories and the coverup controversy of the 1970s.“

Fast forward to 2017, we can’t but notice that, among the theories surrounding the footage of an unidentified flying object (UFO) filmed by an F/A-18F Super Hornet in 2004, there is also the one that the weird “capsule-shaped” object might have been some sort of secret aerial vehicle during a test mission rather than an alien spacecraft…. And it would not be the first time.

In the article The U.S.-Government UFO Cover-UP is Real – But It’s not what you think, adopted to the book UFO The Inside Story at the US Government’s Search for Alien Life Here – and Out there, author Garrett M. Graff says that a roundabout and convoluted comment by John Brennan, the former director of the CIA, prompted his research, in which he found that plenty revelations, declassified documents, and public reports suggest an active, ongoing deception. Just as Cenciotti cites secret military government programs, Graf does the same, adding that other reported UFO sightings are advanced technologies from foreign adversaries—such as Russia, China, and Iran—being tested against U.S. defenses.

In his poem „Marmion“ – Paul i Phillip Collins write in the text Deception Through Disclosure. Part 1: Decoding David Grus Enigma, [Part 2: More Spooks, Complicit Media and Deep State-Sponsoed Fringe Science – here] – Sir Walter Scott wrote the following: “Oh what a tangled web we weave, when we first practice to deceive.” Those verses come to mind whenever these writers explore the background of the more recent crop of so-called UFO whistleblowers. Even a cursory examination of these individuals reveals an intricate constellation of institutions and personages commonly associated with covert political power. United States Air Force officer and former intelligence official David Grusch is no exception to that rule. 

For Grush’s statement about o involvement of US Government in the recovery and reverse engineering of “non-human” spacecraft , Brian Cox, professor of particle physics at the University of Manchester, wrote on his X profile:

Is Ezekiel’s vision a close encounter with an unidentified object?

“The Spaceships of Ezekiel (1974.) is a book of Josef F. Blumrich (1913.-2002.) about a spaceship that was supposedly observed by the prophet Ezekiel, written while the author was chief of NASA’s systems layout branch of the program development office at the Marshall Space Flight Center.. … After ufologists such as Erich von Däniken had pointed to the possibility of interpreting Ezekiel’s vision as a report of an extraterrestrial spacecraft, Blumrich decided to disprove the hypothesis. However, a thorough examination convinced him that Ezekiel had, in fact, seen a spaceship. He then made detailed drawings of the alien craft. … Blumrich asserts that Ezekiel’s account in the Bible was not a description of a meeting with God in a prophetic vision, but one of several encounters with ancient astronauts in a shuttlecraft from another planet.” (You can read the book in pdf format here.)

In the video mentioned at the beginning of the text at 9:17′ Mauro Biglino says:

“For example, in our book [Dragons of Paradise, italian: Draghi dell Eden, co-authored with Paul Wallis] we point out that the biblical texts use various terms to describe what moves in the air, terms with which you are now very familiar, ‘ruach’ [more on this word later in the text], ‘kavod’, ‘merkava’ and so on. Religious tradition has often, indeed always, transformed them into spiritual entities or symbolic, metaphorical and allegorical elements. But the text, read without a theological filter, sometimes describes something that moves, producing very clear physical effects, … We can admit that this does not prove with certainty that these were flying machines, but it shows that a spiritual translation is not the only possible one.”

If, according to Biglino, we turn off the theological filter and discard the symbolic, metaphorical, and allegorical elements with which the Bible is filled, as partially shown in the text Who Were the Israelites and What Does Solomon’s Temple Symbolize, then what is left of the Bible? A single word that anyone can interpret as they wish?

Not “spirit” (of God), but “force” (Hebrew: ruach), is the new change in the Bible (Ezekiel 3:12) in Italian, an editorial project by Einaudi on which 12 biblical scholars worked. Biglino discusses the content of the preface to the Bible, as well as the reasons why, in his opinion, this change is justified, in the video The Forbidden Bible (La Bibbia Proibita):

It says here [Biglino quotes the verse]: “Then the spirit lifted me up, and I heard behind me a roar, a great earthquake, while the glory of the Lord moved from that place”. The expression ‘spirit’ disappears and is replaced by ‘force’.

It is not known why the 12 biblical scholars replaced ‘spirit‘ with ‘force‘, but perhaps an explanation can be found in a lecture given in Berlin in 1908 by Rudolf Steiner, the founder of anthroposophy. Steiner says:

The distribution of forces in our Earth existence may be conceived as follows:—on the one side forces are descending from the Zodiac [belt of 12 constellations around the sky through which the Sun, the Moon, and the planets move] and, on the other, forces are ascending to the Zodiac. Such is the mysterious interplay between the Zodiac and our Earth. Forces descend and forces ascend. This is the mysterious “heavenly ladder” upon which forces are descending and ascending. These forces are indicated in various ways in the different scriptures; you find them indicated, too, in Goethe’s Faust …

We think of the forces which are now involved in the ascending line of evolution, collectively, as Aries, Taurus, Gemini, Cancer, Leo, Virgo, Libra—because they actually belong to these constellations. These seven constellations comprise the ascending forces. The descending forces are comprised, approximately speaking, in the five constellations of Scorpio, Sagittarius, Capricorn, Aquarius, Pisces. …

Kao što smo učinili u ovom tekstu, i ovdje ćemo citirati Florina Diacua, profesora matematike na Sveučilištu Viktoria, koji kaže:

A horoscope depicts the positions of the sun, the moon, and the planets Mercury, Venus, Mars,Jupiter, and Saturn among the standard twelve zodiacal constellations at a given time. Except for Mercury and Venus, which are never too far from the sun, with a span of three constellations for the former and five for the latter, the other planets may show up anywhere. As a result, there are 3, 732, 480 possible configurations for these celestial bodies. Because of the planets’ fast motion, horoscopes change almost daily.

What drives the planets to move fast and change positions almost daily? Are they ascending and descending forces”? Whether the biblical scholars meant the ‘forces’ that Steiner described when they changed ‘spirit’ to ‘force’, let the readers decide for themselves.

To better understand the meaning of the Hebrew word ruach, Biglino refers to another of his videos, filled with images of flying saucers, entitled Ruach (The Force), in which he speaks together with colleague and collaborator Paul Wallis.

Biglino bases his theory that Ezekiel’s vision was actually an encounter with a flying saucer on three things: an explanation of the meaning of the Hebrew word ‘ruach’ [wind, moving air, or even something moving in the air] and ‘mare‘ [the concrete act of seeing something real], and just one verse from Ezekiel.

And I looked, and, behold, a whirlwind came out of the north, a great cloud, and a fire infolding itself, and a brightness was about it, and out of the midst thereof as the colour of amber, out of the midst of the fire. Ezekiel 1,4

Thus Ezekiel, explains Biglino, claims to have specifically seen events in which the Elohim [according to Biglino, the Hebrew word in the plural meaning gods] were present with their flying structures … he remembered the exact day and place. The fifth day of the fourth month of the year (probably 593, 592 BC) of Jehoiakim’s exile. … The Ruach comes from a precisely defined geographical direction, from the north, while Ezekiel is on the banks of the Chebar Canal, a watercourse that branches off from the Euphrates in lower Mesopotamia.

Biglino concludes:

We are not in the presence of a mystical experience or a dream vision, but of a concrete event and experience that the prophet actually lived through and which he described in detail. Thus we have a description of what could have been a real close encounter with an unidentified object that was undoubtedly in the air: a storm cloud coming from the north that has some kind of fire (propulsion systems?) in its center that is spinning around it…

Ezekiel’s vision is an astronomical description, scientists say

What is immediately apparent in Biglino’s presentation is the fact that he draws conclusions based on just one verse, ignoring everything else described in chapters 1 and 10 of the book of Ezekiel. Also, Biglino pretends as if astronomy/astrology does not exist in the Bible.

Let us pay attention to the content of the following verse in Ezekiel 1,10:

As for the likeness of their faces, they four had the face of a MAN [AQUARIUS, Water Bearer; zodiacal constellation], and the face of a LION [LEO; zodiacal constellation], on the right side: and they four had the face of an OX [TAURUS; zodiacal constellation] on the left side; they four also had the face of an EAGLE [EAGLE, Ophiuchus, Serpent Bearer, later Scorpius, zodiacal constellation].

„No, it wasn’t a flying saucer. Ezekiel’s visions are about an enthroned God who controls the cycles of time (the zodiac and its movements), and is up to something … – says Dr. Michael Heiser, a biblical scholar, author, and expert on Semitic languages ​​who has proposed that Ezekiel’s visions in chapters 1 and 10 of the book of Ezekiel be interpreted astrologically. The vision interprets the wheels of the divine throne or chariot as the circle of the zodiac, and beings as the four constellations associated with the cardinal points of the world. The mysterious eyes on the rims of the wheels throughout the being are the stars that make up the zodiac and the celestial background of the scene.

According to Heiser, Ezekiel had two visions, one in chapter 1 and the other in chapter 10. In both visions he saw the same thing. In fact, Ezekiel himself says in chapter 10 that the beings he saw in chapter 1 by the river Chebar were the same beings (10:15) he saw in the second vision.

Speaking of the vision in chapter 1, Heiser quotes Dan Block in his two-volume commentary on the text of Ezekiel who pictures four faces = four directions = four cardinal points; then Leslie Allen in the World Biblical Commentary, vol. 1, who also suggests four directions. The faces of the being correspond to the four cardinal points of the zodiac.

The most significant thing, Heiser considers, is the eyes, Heb. ‘ayin’. In Ezekiel we read that the wheels were “full of eyes.” Ezekiel also uses the same word in the same chapter to describe “sparkling” or “gleaming” (compare Ezek 1:4; Ezek 1:16). In chapter 10 both the creatures and the wheels have “eyes” = stars (shining, sparkling things). What creatures have stars in them? The ones you see in the sky – the signs of the zodiac, points out Dr. Heiser.

In chapter 1. Mediaeval Astronomy in the Old Testament Book of Ezekiel, 1.2. The description of the Milky Way and the Ophiuchus constellation, in the book History: Fiction or Science, vol. 1, p. 168, Russian mathematician and academician Anatoly T. Fomenko provides an astronomical explanation for the same verse that Biglino interprets as a description of a flying saucer:

The Bible says: “And I looked, and, behold, a whirlwind came out of the north, a great cloud, and a fire infolding itself, and a brightness was about it [a more exact translation would be “an irradiance like a river of light,” …” (Ezekiel 1:4).

The irradiance goes to the south from the north. Since the events take place in the starlit sky, as we have mentioned above, this reference most probably means the Milky Way, which may really be perceived as a luminous river of light going to the south from the north.

The Biblical observer looks towards the luminosity and sees that “out of the midst thereof came the likeness of four living creatures [the Hebraic text uses the term “living entities,” whereas the synodal translation refers to them as “beasts,” … they had the likeness of a man” (Ezekiel 1:5).

Nearly every astronomical map from the Middle Ages – see fig. 4.1, for instance – has a constellation in the south, right in the middle of the Milky Way, that has the shape of a man – the Ophiuchus (see fig. 4.2).

“Gdje su svi?”

According to Britannica:

Fermi paradox, contradiction between the seemingly high likelihood for the emergence of extraterrestrial intelligence and the lack of evidence for its existence. The paradox has two broad forms: (1) Why has Earth not already been visited? and (2) Why is there no evidence for extraterrestrial intelligence at all?

The Fermi paradox emerged from a conversation between physicists Enrico Fermi, Edward Teller, Emil Konopinski, and Herbert York at Los Alamos in the summer of 1950 about flying saucers and the likelihood of faster-than-light interstellar travel. The conversation moved on to other subjects, but Fermi brought the discussion back to aliens with, as Teller put it, “the quite unexpected question ‘Where is everybody?’” York recalled later that Fermi argued that when considering various probabilities such as those of Earthlike planets, intelligent life, and the lifetime of intelligent civilizations, Earth should already have been visited many times by aliens.

Brian Cox, professor of particle physics at the University of Manchester, whom we quoted in connection with David Grush’s testimony, explaining the Fermi Paradox and the Grand Filter Hypothesis as a solution to the Fermi Paradox in this short video, says:

The power of the Fermi paradox ultimately it’s not dogmatic. It’s the opposite of being dogmatic. It’s saying that we have not yet observed anyone. … it’s not to say there isn’t anybody out there, it is to say there’s an observation here that we don’t see anyone at the moment.

The post How a single verse from the astronomical description in the biblical book of Ezekiel is used for UFO predictive programming appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Kako to da Biglino ne postavlja pitanje zašto je Pentagon objavio svoje peto izdanje posvećeno NAF-ima? Zašto Pentagon želi da znamo „istinu” o NAF-ima (UAP – Unidetified Anomalous Phenomena = NAF – neidentificirani anomalni fenomen), dok skriva istinu o pozadini ratova koje SAD vodi protiv drugih država desetljećima? Zašto Pentagon, američka vlada, FBI, američki predsjednici, političari, članovi dinastije Rockefeller, NLO-lozi, autori … žele da ljudi sve više mantraju “izvanzemaljci su među nama” umjesto da otkrivaju kako se iza scene odvija proces Velikog otimanja [The Great Taking] nakon kojeg “nećemo imati ništa i bit ćemo sretni”?

Ili upitajmo se, poput Matthewa Ehreta, kanadskog autora i glavnog urednika Canadian Patriot Reviewsa u članku „Što je zajedničko NLO-ima, Laurenceu Rockefelleru i MK Ultra? Više nego što mislite”, zašto su vodeći političari poput bivšeg predsjednika većine u Zastupničkom domu Harryja Reida  dodijelili 22 milijuna dolara poreznih obveznika istraživanju NLO-a i zašto je Obamin bivši glavni savjetnik (i optuženi pedofil) John Podesta  otvoreno pozvao na otkrivanje NLO-a u nekoliko javnih prilika od 2002., ili zašto je sama Hillary Clinton  pozvala na otkrivanje NLO-a tijekom svojih obećanja u predsjedničkoj kampanji 2015.?”. Laurence Rockefeller, 4. sin osnivača Standard Oil-a Johna D. Rockefellera, ne samo da je bio u bliskim odnosima i s Clintonovima i s Johnom Podestom, i ne samo da je financirao istraživanje psihoaktivnih biljaka u svrhu induciranja psihičke veze s izvanzemaljcima, piše dalje Ehret, već je također regrutirao i poznatog NLO-loga Stevena Greera, da bude kontrolorom projekta Disclosure. Greer je dao brojne intervjue  promičući priču  da su NASA-ini projekti Apollo Lunar zaustavljeni 1972. samo zato što izvanzemaljci koji su eonima bili stacionirani na Mjesecu nisu željeli da istina procuri (ali su barem bili ljubazni da nam dopuste zadržati tehnologiju koju su nam dali ranije u Roswellu 1950-ih). U svezi sa slučajem Roswell pogledajte 4. epizodu dokumentarnog serijala Skrivena ruka iza NLO-a – Roswell i rođenje nove legende.

Ili, kad smo već spomenuli Pentagonovo izdanje o NAF-ima, možemo postaviti i ovo pitanje: izvješćuje li Pentagon u „novom dosjeu s materijalom koji obuhvaća preko sedamdeset godina, od 1950. do 2026.” i o tome kako su prikrivajući tajne vojne operacije davane lažne izjave potičući javnost na priče o NLO-ima? Kao što piše David Cenciotti – inženjer računalnog inženjerstva, bivši poručnik talijanskog ratnog zrakoplovstva koji je letio na nekoliko borbenih zrakoplova, i osnivač i urednik časopisa “The Aviationist”, jednog od najčitanijih blogova o vojnom zrakoplovstvu na svijetu – u tekstu NASA-in Blackbird korišten za validaciju konfiguracije eksperimenta s linearnim aerospikeom SR-71:

“Tijekom svoje karijere, SR-71 na velikim visinama , uključeni u probne letove kao i operativne misije, vjerojatno su doprinijeli poticanju teorija zavjere o NLO-ima (neidentificiranim letećim objektima). Na primjer, prema CIA-i, testiranje tada novog i tajnog U-2 na velikim visinama dovelo je do povećanja broja izvješća o NLO-ima:

„Prema kasnijim procjenama dužnosnika CIA-e koji su radili na projektu U-2 i projektu OXCART (SR-71 ili Blackbird), više od polovice svih izvješća o NLO-ima od kasnih 1950-ih do 1960-ih bilo je uzrokovano izviđačkim letovima s ljudskom posadom (naime U-2) iznad Sjedinjenih Država. To je navelo Zrakoplovstvo da daje obmanjujuće i varljive izjave javnosti kako bi ublažilo strahove javnosti i zaštitilo izvanredno osjetljiv projekt nacionalne sigurnosti. Iako možda opravdana, ova je obmana dodatno potaknula kasnije teorije zavjere i kontroverze prikrivanja 1970-ih.“

Prebacimo li se u 2017. godinu, ne možemo ne primijetiti da se među teorijama koje okružuju snimku neidentificiranog letećeg objekta (NLO) koji je snimio F/A-18F Super Hornet 2004. godine nalazi i ona da je čudni objekt u obliku kapsule možda bio neka vrsta tajne letjelice tijekom probne misije, a ne izvanzemaljska svemirska letjelica… I ne bi bio prvi put.“

U članku Zataškavanje NLO-a od strane američke vlade je stvarno – ali nije ono što mislite, prilagođenom knjizi NLO: Unutarnja potraga američke vlade za izvanzemaljskim životom ovdje – i tamo vani, autor Garrett M. Graff kaže kako ga je zaobilazni i zamršeni komentar Johna Brennana, bivšeg direktora CIA-e, potaknuo na istraživanje u kojem je ustanovio da “mnoga otkrića, deklasificirani dokumenti i javna izvješća sugeriraju aktivnu, kontinuiranu obmanu”. Kao što Cenciotti navodi tajne vojne vladine programe, Graf to isto čini dodajući da su “ostala prijavljena viđenja NLO-a napredne tehnologije stranih protivnika – poput Rusije, Kine i Irana – koje se testiraju protiv američkih obrambenih snaga”.

U svojoj pjesmi „Marmion“ – pišu Paul i Phillip Collins u tekstu Obmana putem razotkrivanja, Dio 1: Dešifriranje Davida Grusha, [Dio 2: Više varalica, suučesničkih medija i rubne znanosti koju sponzorira duboka država – ovdje] – Sir Walter Scott je napisao sljedeće: „Oh, kakvu zamršenu mrežu pletemo kad prvi put vježbamo varati.“ Ti stihovi padaju na pamet kad god ovi pisci istražuju pozadinu novije generacije takozvanih zviždača o NLO-ima. Čak i letimičan pregled tih pojedinaca otkriva zamršenu konstelaciju institucija i osoba koje se obično povezuju s tajnom političkom moći. Časnik američkih zračnih snaga i bivši obavještajni dužnosnik David Grusch nije iznimka od tog pravila.”

Za Grushovu izjavu pred Kongresom o uključenosti američke vlada u oporavak i obrnuti inženjering “neljudskih” svemirskih letjelica, Brian Cox, TV voditelj i profesor fizike čestica na Sveučilištu Manchester, napisao je na svom X profilu:

“Stalno me pitaju što mislim o NLO-ima u Kongresu jučer, pa evo: Pogledao sam nekoliko isječaka i vidio neke ljude koji su kao da vjeruju u stvari govoreći izvanredne stvari bez predstavljanja izvanrednih dokaza. Stoga nemam što više reći, osim: Bilo bi sjajno da je istina – to bi malo smanjilo pritisak na našu civilizaciju kada ne bismo bili jedinim sredstvom unutar Mliječne staze kojim Svemir razumije sam sebe. Nažalost, od danas još uvijek osjećam taj pritisak, pa se možda možemo usredotočiti na to da ne uništavamo svoj svijet, umjesto da se nadamo da će, parafrazirajući Sagana, netko doploviti dolje da nas spasi od nas samih.”

Je li Ezekielova vizija “bliski susret s neidentificiranim objektom“?

“Ezekielovi svemirski brodovi (1974.) knjiga je Josefa F. Blumricha (1913.-2002.) o svemirskom brodu koji je navodno promatrao prorok Ezekiel, napisana dok je autor bio šefom NASA-ina ogranka za raspored sustava ured za razvoj programa u Centru za svemirske letove Marshall. … Nakon što su NLO-lozi poput Ericha von Dänikena ukazali na mogućnost tumačenja Ezekielove vizije kao izvješća o izvanzemaljskoj letjelici, Blumrich je odlučio opovrgnuti hipotezu. Međutim, temeljito ispitivanje ga je uvjerilo da je Ezekiel, zapravo, vidio svemirski brod. Zatim je napravio detaljne crteže izvanzemaljske letjelice. … Blumrich tvrdi da Ezekielov izvještaj u Bibliji nije bio opis susreta s Bogom u proročanskoj viziji, već jedan od nekoliko susreta s drevnim astronautima u letjelici s drugog planeta.” (Knjigu u pdf formau možete čitati ovdje.)

U video zapisu spomenutom na početku teksta u 9:17′ Mauro Biglino kaže:

“Naprimjer, u našoj knjizi [Zmajevi iz raja, Draghi dell Eden, u koautorstvu s Paulom Wallisom] ističemo da biblijski tekstovi koriste različite termine za opisivanje onoga što se kreće u zraku, termine s kojima ste sada vrlo dobro upoznati, ‘ruah’ [više o ovoj riječi kasnije u tekstu], ‘kavod’, ‘merkava’ i tako dalje. Religijska tradicija ih je često, zapravo uvijek, transformirala u duhovne entitete ili simbolične, metaforičke i alegorijske elemente. Ali tekst, čitan bez teološkog filtera, ponekad opisuje nešto što se kreće, proizvodeći vrlo jasne fizičke učinke, … Možemo priznati da to ne dokazuje sa sigurnošću da su to bili leteći strojevi, ali pokazuje da duhovni prijevod nije jedini mogući.“

Ako prema Biglinu isključimo “teološki filter” i odbacimo “simboličke, metaforičke i alegorijske elemente”, kojima je Biblija ispunjena kao što je to djelomično pokazano u tekstu Tko su bili Izraelićani i što simbolizira Solomonov hram, što je onda od Biblije ostalo? Jedna riječ koju svatko može tumačiti kako želi?

Nije „duh“ (Božji), već „sila“ (hebr. ruah), nova je izmjena u Bibliji (Ezekiel 3,12) na talijanskome jeziku, Einaudijevu uredničkom projektu na kojem je radilo 12 bibličara. O sadržaju predgovora Bibliji, kao i razlozima zašto je po njegovu mišjenju ova izmjena opravdana govori Biglino u videu Zabranjena Biblija (La Bibbia Proibita):

Ovdje piše [Biglino citira stih]: “Tada me sila podigla i čuo sam urlik iza sebe, veliki potres, dok se slava Gospodinova preselila s tog mjesta.” Izraz duh nestaje i zamjenjuje se silom.”

Nije poznato zašto su 12 bibličara “duh” zamijenili “silom”, ali možda bi se objašnjenje moglo pronaći u predavanju Rudolfa Steinera, utemeljitelja antropozofije, održanom u Berlinu 1908. godine. Steiner kaže:

Raspodjela sila u našem zemaljskom postojanju može se zamisliti na sljedeći način: s jedne strane sile silaze iz Zodijaka [pojas od 12 zviježđa kroz koje se Sunce i planeti kreću], a s druge strane sile se penju prema Zodijaku. Takva je tajanstvena međuigra između Zodijaka i naše Zemlje. Sile silaze i sile se penju. …

Takva je tajanstvena međuigra između Zodijaka i naše Zemlje. Sile silaze i sile se penju. To su tajanstvene “nebeske ljestve” po kojima sile silaze i uzdižu. Te su sile naznačene na različite načine u različitim spisima; nalazite ih naznačene i u Goetheovom Faustu  …

Mi mislimo na sile koje su sada uključene u uzlaznu liniju evolucije, kolektivno, kao što su Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga – jer oni zapravo pripadaju ovim konstelacijama. Ovih sedam zviježđa čine uzlazne sile. Silazne sile su sadržane, približno govoreći, u pet zviježđa Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe. …

Kao što smo učinili u ovom tekstu, i ovdje ćemo citirati Florina Diacua, profesora matematike na Sveučilištu Viktoria, koji kaže:

“Horoskop prikazuje položaje Sunca, Mjeseca i planeta Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna među standardnih dvanaest zodijačkih zviježđa u određenom trenutku. Osim Merkura i Venere, koji nikada nisu predaleko od Sunca, s rasponom od tri zviježđa za prvo i pet za drugo, ostali planeti mogu se pojaviti bilo gdje. Kao rezultat toga, postoji 3.732.480 mogućih konfiguracija za ova nebeska tijela. Zbog brzog kretanja planeta, horoskopi se mijenjaju gotovo svakodnevno. …”

Što pokreće planete da se “brzo kreću” i da pozicije “mijenjaju gotovo svakodnevno”? Jesu li to “uzlazne i silazne sile”? I jesu li bibličari mislili na te ‘sile’ kad su ‘duh’ promijenili u ‘silu’, neka čitatelji sami odluče.

Za bolje razumijevanje značenja hebrejske riječi ruah, Biglino upućuje na drugi svoj video, ispunjen slikama letećih tanjura, pod naslovom Ruach (Sila) u kojem govori zajedno s kolegom i suradnikom Paulom Wallisom.

Biglino temelji svoju teoriju da je Ezekielova vizija zapravo susret s letećim tanjurom na trima stvarima: objašnjenju značenja hebrejskih riječi “ruah” [vjetar, zrak koji se kreće ili čak nešto što se kreće u zraku] i “mare” [konkretan čin viđenja nečeg stvarnog], i samo jednim stihom iz Ezekiela.

„I pogledah, i gle, vihor dolazi sa sjevera, velik oblak i oganj koji se rasplamsava, i sjaj bijaše oko njega, a iz sredine njegove kao boja jantara, iz sredine vatre.” Ezekiel 1,4

“Tako Ezekiel”, objašnjava Biglino, “tvrdi da je konkretno vidio događaje u kojima su prisutni Elohim(i) [prema Biglinu, hebrejska riječ u množini u značenju bogovi] sa svojim letećim strukturama … sjećao se točnog dana i mjesta. Peti dan četvrtog mjeseca godine (vjerojatno 593., 592. pr. Kr.) Joakimova izgnanstva. … Ruah dolazi iz točno određenog geografskog smjera, sa sjevera, dok je Ezekiel na obalama kanala Kebar, vodotoka koji se odvaja od Eufrata u donjoj Mezopotamiji.“

Biglino zaključuje:

„Nismo u prisutnosti mističnog iskustva ili vizije iz snova, već konkretnog događaja i iskustva koje je prorok stvarno proživio i koje je detaljno opisao. Tako imamo opis onoga što bi mogao biti pravi bliski susret s neidentificiranim objektom koji je nedvojbeno bio u zraku: olujni oblak koji dolazi sa sjevera koji u svom središtu ima neku vatru (pogonskih sustava?) koja se vrti oko sebe…“

Ezekielova vizija astronomski je opis, kažu znanstvenici

Ono što je odmah vidljivo u Biglinovu izlaganju je činjenica da on zaključuje na temelju samo jednog stiha, zanemarujući sve ostalo što je opisano u poglavljima 1 i 10 knjige o Ezekielu. Također, Biglino se pretvara kao da u Bibliji ne postoji astronomija/astrologija.

Obratimo pozornost na sadržaj sljedećeg stiha u Ezekiel 1,10:

„I u sva četiri bijaše lice ČOVJEČJE [VODONOŠA, Vodenjak, eng. Aquarius; zodijačko zviježđe]; u sva četiri zdesna lice LAVLJE [LAV, eng. Leo; zodijačko zviježđe]; u sva četiri slijeva lice VOLUJSKO [BIK, eng. Taurus; zodijačko zviježđe ]; i lice ORLOVSKO [ORAO, eng. Eagle = Ophiuchus ili Zmijonosac. kasnije Škorpion; zodijačko zviježđe] u sva četiri.”

„Ne, nije bio leteći tanjur. Ezekielove vizije govore o ustoličenom Bogu koji kontrolira cikluse vremena (zodijak i njegove pokrete) i nešto smjera…” – kaže dr. Michael Heiser, biblijski znanstvenik, autor i stručnjak za semitske jezike koji je predložio da se Ezekielove vizije u 1. i 10. poglavlju knjige Ezekiela tumače astrološki. Vizija tumači kotače božanskog prijestolja ili kočije kao krug zodijaka, a bića kao četiri zviježđa povezana s glavnim stranama svijeta. Tajanstvene oči na obručima kotača po cijelom biću zvijezde su koje čine zodijak i nebesku pozadinu scene.

Prema Heiseru, Ezekiel je imao dvije vizije, jednu u 1. i drugu u 10. poglavlju. U objema vizijama je vidio isto. Zapravo, Ezekiel sam kaže u poglavlju 10. da su bića koja je vidio u poglavlju 1. uz rijeku Kebar ista bića (10,15) koja je vidio i u drugoj viziji.

Govoreći o viziji iz 1. poglavlja, Heiser citira Dana Blocka iz njegova dvotomna komentara na tekst Ezekiela koji slikom pokazuje četiri lica = četiri smjera = četiri strane svijeta; potom Leslieja Allena u World Biblical Commentary, sv.1, koji također sugerira četiri smjera. Lica bića odgovaraju četirima glavnim točkama zodijaka.

Najznačajnijom stvari Heiser smatra oči, hebr. ‘ayin. U Ezekielu čitamo da su kotači bili „puni očiju”. Istu riječ Ezekiel također koristi u istom poglavlju za opisivanje „svjetlucanja” ili „sjaja” (usporedi Ez 1,4; Ez 1,16). U 10. poglavlju i bića i kotači imaju „oči” = zvijezde (svjetlucave, sjajne stvari). Koja to bića imaju u sebi zvijezde? Ona koja vidite na nebu – znakovi zodijaka, ističe dr. Heiser.

U poglavlju 1.1. Srednjevjekovna astronomija u starozavjetnoj Knjizi Ezekiela, 1.2. Opis Mliječnog puta i zviježđa Zmijonosca, knjige Povijest: Fikcija ili znanost, sv. 1, str. 168, ruski matematičar i akademik Anatolij T. Fomenko daje astronomsko objašnjenje za isti onaj stih koji Biglino tumači kao opis letećeg tanjura:

Biblija kaže: „I pogledah, i gle, vihor dolazi sa sjevera, velik oblak i oganj koji se rasplamsava, i sjaj bijaše oko njega” … [točniji prijevod bio bi „zračenje poput rijeke svjetlosti“…] (Ezekiel 1,4).

Zračenje [eng. irradiance – sjajno sijanje] ide prema jugu sa sjevera. Budući da se događaji odvijaju na zvjezdanom nebu, kao što smo gore spomenuli, ova referenca najvjerojatnije znači Mliječni put, koji se doista može percipirati kao svijetleća rijeka svjetlosti koja ide prema jugu sa sjevera.

Biblijski promatrač gleda prema svjetlini i vidi da „iz njezina središta izlazi nešto kao četiri živa bića [hebrejski tekst koristi izraz „živa bića”, dok ih sinodalni prijevod naziva „zvijerima“, imali su oblik čovjeka (Ezekiel 1,5).

Gotovo svaka astronomska karta iz srednjeg vijeka – vidi sl. 4.1., na primjer – ima zviježđe na jugu, točno u sredini Mliječne staze, koje ima oblik čovjeka – Zmijonosca (vidi sl. 4.2).

“Gdje su svi?”

Prema Britannici:

Fermijev paradoks, kontradikcija između naizgled velike vjerojatnosti pojave izvanzemaljske inteligencije i nedostatka dokaza za njezino postojanje. Paradoks ima dva široka oblika: (1) Zašto Zemlja već nije posjećena? i (2) Zašto uopće nema dokaza o izvanzemaljskoj inteligenciji?

Fermijev paradoks nastao je iz razgovora između fizičara Enrica Fermija , Edwarda Tellera , Emila Konopinskog i Herberta Yorka u Los Alamosu ljeta 1950. o letećim tanjurima i vjerojatnosti međuzvjezdanih putovanja bržih od svjetlosti. Razgovor se prebacio na druge teme, ali Fermi je vratio raspravu na izvanzemaljce s, kako je Teller rekao, „prilično neočekivanim pitanjem ‘Gdje su svi?’“. York se kasnije prisjetio da je Fermi tvrdio da bi, uzimajući u obzir različite vjerojatnosti poput planeta sličnih Zemlji, inteligentnog života i životnog vijeka inteligentnih civilizacija, Zemlju već trebali mnogo puta posjetiti izvanzemaljci.

Brian Cox, profesor fizike čestica na Sveučilištu Manchester, kojeg smo citirali u svezi sa svjedočenjem Davida Grusha, objašnjavajući u ovom kratkom videu Fermijev paradoks i hipotezu Velikog filtera kao rješenje Fermijeva paradoksa, kaže:

Fermijev paradoks nije u konačnici dogmatski. On je suprotno od dogmatičnosti. To znači da još nikoga nismo primjetili. To ne znači da nikoga nema vani. To znači da ovdje postoje opažanja da trenutno nikoga ne vidimo.

The post Kako se samo jedan stih iz astronomskog opisa u biblijskoj knjizi o Ezekielu koristi za NLO prediktivno programiranje appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Do kasnih 1500-tih nije postojala univerzalna linearna globalna povijesna kronologija.

Proboj se dogodio 1583. godine – piše Florin Diacu, profesor matematike pri Pacifičkom institutu za matematičke znanosti i Sveučilištu Viktoria, Kanada, u članku Matematičke metode u proučavanju povijesne kronologije, objavljenom u Notices of the American Mathematical Society (AMS), Vol. 60, No 4, 441-449 – kada je francuski znanstvenik Joseph Justus Scaliger objavio djelo u sedam svezaka pod nazivom De Emendatione Temporum, koje je pružilo datume za glavne povijesne događaje čovječanstva. …

Scaliger je svoju metodu temeljio na astronomskim i kalendarskim informacijama koje je prikupio iz drevnih izvora… Budući da su se potpune pomrčine Sunca, na primjer, mogle izračunati s razumnom točnošću, interpretirao je drevne opise takvih nebeskih pojava kako bi ih smjestio u vrijeme. …

,,, još jedan problem s kojim se Scaliger morao suočiti bila je vrsta kalendara koju je pokušavao dešifrirati: lunarni, solarni, lunisolarni ili neke proizvoljne vrste, od kojih je većina zahtijevala ne samo solidno znanje astronomije, već i određenu algoritamsku sofisticiranost. Računalne poteškoće danas je lako prevladati, …, ali Scaliger im je morao pristupiti bez odgovarajuće matematičke obuke, imajući na raspolaganju samo neke rudimentarne alate. …

Horoskop prikazuje položaje Sunca, Mjeseca i planeta Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna među standardnih dvanaest zodijačkih zviježđa u određenom trenutku. Osim Merkura i Venere, koji nikada nisu predaleko od Sunca, s rasponom od tri zviježđa za prvo i pet za drugo, ostali planeti mogu se pojaviti bilo gdje. Kao rezultat toga, postoji 3.732.480 mogućih konfiguracija za ova nebeska tijela. Zbog brzog kretanja planeta, horoskopi se mijenjaju gotovo svakodnevno. Mogu se ponoviti nakon stotina tisuća godina ili već unutar nekoliko desetljeća. Zamorni izračuni za pronalaženje mogućih datuma određenog horoskopa danas se lako izvode računalima.

Ako se zamorni izračuni za pronalaženje mogućih datuma određenog horskopa danas lako izvode računalima, kako je bilo moguće u drugoj polovici 16. stoljeća pronaći moguće datume da oni budu točni bez odgovarajuće matematičke obuke, imajući na raspolaganju neke rudimentarne alate?

Pod pretpostavkom, da je Scaligeru bila dostupna ista ili približno slična verzija knjige o Ezekielu koju danas poznajemo, kako ju je mogao datirati u 6. st. pr. Kr., ako je za razliku od Apokalipse, Ezekielov horoskop izuzetno nejasno opisan, i ovaj dvosmislen i delfski opis teško je primjenjiv na astronomsko datiranje?, piše Anatolij Fomenko, ruski akademik i matematičar, u knjizi Povijest – Fikcija ili znanost, sv. 1, u 4. poglavlju Astronomija u Starom zavjetu, str. 167. Kad smo već spomenuli Apokalipsu (Otkrivenje), Fomenko je, kako sam kaže, primijenio astronomsku metodu koja je lako provjerljiva korištenjem suvremenog astronomskog softvera koji pokazuje pozicije planeta u prošlosti da bi otkrio kad je Otkrivenje napisano. Astronomski rezultat je pokazao datum 1. listopada 1486. godine. Video ilustraciju Fomenkove knjige Broj zvijeri. Kad je Knjiga otkrivenja napisana, Prvi dio možete pogledati ovdje, transkript na engleskom ovdje, i transkript na hrvatskom jeziku ovdje.

Anthony Thomas Grafton, američki povjesničar ranovjekovovne Europe i profesor na Sveučilištu Princeton. napisao je knjigu Krivotvoritelji i kritičari: Kreativnost i dvoličnost u zapadnoj znanosti (1990) o kojoj Julija Gaisser piše u svojoj recenziji:

Iako Kritičari i krivotvoritelji nije najvećom ili najvažnijom knjigom u skupini ... [ona] predstavlja ne samo sočne informacije (npr. da su možda polovica pravnih dokumenata iz merovinškog razdoblja i dvije trećine dokumenata izdanih crkvenim službenicima prije 1100. krivotvorine, str. 24), već i više nego dovoljno zanimljivih teza (poput kontinuiteta svrhe i metode koji Grafton vidi između drevnih i modernih krivotvoritelja [Poglavlje 2] …

Poglavlje 4 („Krivotvorenje u kritiku: Tehnike metamorfoze, metamorfoza tehnika“) između ostalog skicira stavove Scaligera, Casaubona i drugih prema jednom od najutjecajnijih renesansnih krivotvoritelja, Anniju iz Viterba (Giovanni Nanni), koji se pretvarao da zna čitati etruščanski, izrađivao je „drevne natpise“ i u svojim neobičnim Antiquitates  (1498.) na temelju svjedočanstva svojih krivotvorenih tekstova Berosa i Manetona tvrdio da su Etruščani, a posebno njegov vlastiti grad Viterbo, pravi nasljednici kaldejske i hebrejske kulture koju su Grci nepravedno prisvojili. …

Međutim, iako je u knjizi iz 1990. skicirao stavove Scaligera prema jednom od najutjecajnijih renesansnih krivotvoritelja, Grafton je počeo shvaćati 2024. godine da je Scaliger bio i krivotvoriteljem. Naime, krivotvorio je dokumente o podrijetlu njegova oca od della Scala, talijanskih prinčeva koji su vladali Veronom u 13. i 14. stoljeću.

U predavanju [održanom 4. prosinca 2024. u Knjižnici Sveučilišta Princeton], Grafton će ukratko opisati Scaligerov život i rad, a zatim će raspravljati o njegovim krivotvorinama, predstavljajući dokaze koji se kreću od divne knjige u Princetonovim Posebnim zbirkama do njegovih vlastitih spisa. Zašto se ovaj briljantni lovočuvar [najveći europski stručnjak za krivotvorine] na kraju života pretvorio u krivolovca, koji traži poniženje? I kako je njegova verzija prošlosti njegove obitelji na kraju pobijedila?

U organizaciji Warburg Instituta pod pokroviteljstvom Princeton University Pressa Anthony Grafton će održati predavanje Joseph Scaliger u Leidenu (1593-1609): Kulminacija i kriza učenog života u razdoblju od 22.-24. rujna 2026. u kojem će se govoriti o lažnoj Scaligerovoj genealogiji koja se temeljila na standardnim oblicima izmišljenih dokaza. Poput svih najboljih krivotvoritelja, koristio je najsuvremenije alate – i izmislio neke nove vlastite – kako bi dokazao da su on i njegov otac [varalica, sin iluminatora i kartografa] bili u pravu.

U knjizi Joseph Scaliger: Studija iz povijesti klasične znanosti, u sažetku poglavlja 2.13 Kronolog i Biblija Grafton piše:

“Kao i većina njegovih prethodnika, Scaliger je započeo stvaranjem svijeta (18. travnja 3949. pr. Kr. ) i utvrdio epohe za velike događaje biblijske, kao i klasične povijesti. Potop, Izlazak, epoha subotnjih godina i uništenje Salomonovog hrama privukli su njegovu pozornost.“

Ako Scaligerova kronologija počinje 3949. godine, znači li to da ona proizlazi iz biblijskog kronološkog okvira od 6000 godina (6 dana stvaranja x 1000 = 6000)? Međutim, postavlja se pitanje ima li dokaza u arheologiji za kronologiju koja pretpostavlja da je svijet stvoren 4000. godine prije Krista, da traje ukupno 6000 godina i da je jedan božanski dan = 1000 ljudskih godina (Psalam 90,4, Petrova 3,8). Je li biblijski kronološki okvir stvoren temeljem doslovnog čitanja Biblije, uz pretvaranje da ne postoji metaforičko značenja stihova?

U hrvatskoj verziji Biblije iz 1969. godine (Stvarnost, Zagreb), u poglavlju “Uvod i napomene – Novi Zavjet, str. 1267, piše:

“Apokaliptička literatura općenito, a Ivanovo otkrivenje napose, voli simboličke brojeve: 3 je Božji broj; 4 je broj svijeta (četiri strane svijeta, četiri vjetra); 7 (3+4) broj savršenstva, potpunosti; … Broj 1000 označuje neizmjernost. …”

Ako je u Boga jedan dan neizmjernost, onda je Bog suveren nad vremenom, kako to piše u sljedećem komentaru:

„Iako se ovaj odlomak [2. Petrova 3,8] – i Psalam 90:4 na kojem se temelji – ponekad neuvjerljivo navodi u prilog teoriji da se kada se u biblijskom proročanstvu spominje “dan”, misli na doslovno tisuću godina, Petrova poanta je ustvrditi da je Bog suveren nad vremenom…”

Ako je tako, kako to da Scaliger (1540.-1609.), kalvinistički vjerski vođa i znanstvenik, i Petavius (Denis Pétau, 1583.-1652.), isusovački teolog, nisu poznavali značenje simboličkih brojeva i općenito alegorija i metafora kojima je Biblija ispunjena? Ili jesu?

“Biblija. Nema dokaza na terenu”

„Danas, 18 godina kasnije” – nakon što je 1999. godine, prestižni izraelski časopis Haaretz objavo članak Ze’eva Herzoga Biblija: Nema dokaza na terenu (Bible: No evidence) – piše Nir Hasson, izraelski novinar, u istom časopisu 2017. godine u tekstu Je li Biblija istinita priča? (Is the Bible a True Story?) – “naoružani najsuvremenijim tehnologijama datiranja i molekularnim tehnologijama, arheolozi se sve više slažu s Herzogom da Biblija općenito ne odražava povijesne istine“. …

Među arheolozima, tabori su se podijelili prema akademskoj instituciji: U Jeruzalemu dominira biblijski (maksimalistički) tabor, na primjer tvrdeći da je impresivna palača pronađena u Davidovom gradu praktički morala pripadati Davidu. U Tel Avivu prevladava kritički (minimalistički) tabor, tvrdeći da nema dokaza koji bi potkrijepili Bibliju i da palača u Jeruzalemu očito ne datira iz Davidovog doba. …

Osnivači izraelske arheologije izričito su krenuli s Biblijom u jednoj ruci i krampom u drugoj, tražeći nalaze iz biblijskih razdoblja, kao dio cionističkog projekta. No, kako su iskapanja napredovala 1970-ih i 1980-ih, umjesto dokaza, ono što se počelo gomilati bile su proturječnosti. ..

Ze’ev Herzog, arheolog i profesor arheologije na Odsjeku za arheologiju i drevne bliskoistočne kulture na Sveučilištu u Tel Avivu, u citiranom tekstu, u cijelosti dostupnom ovdje i izvorno ovdje, piše:

Nakon 70 godina mukotrpnog iskapanja u zemlji Izrael, arheolozi dolaze do zastrašujućeg zaključka: stvari nikada nisu postojale. Djela predaka su narodne legende, mi nismo sišli u Egipat i nismo se odande uzdigli, nismo osvojili zemlju i nema ni traga od carstva Davida i Solomona. …

Teško je to prihvatiti, ali istraživačima je danas jasno da izraelski narod nije ostao u Egiptu, nije lutao pustinjom, nije osvojio zemlju u vojnom pohodu i nije dodijeljeno dvanaest plemena Izraelu. Još je teže probavljiva činjenica da je ujedinjeno kraljevstvo Davida i Solomona, opisano u Bibliji kao regionalna sila, bilo u najboljem slučaju malo plemensko kraljevstvo. …

Kao pripadnik židovskog naroda i učenik biblijske škole, svjestan sam veličine frustracije koja proizlazi iz jaza između očekivanja da se Biblija dokaže kao povijesni izvor i činjenica otkrivenih na terenu. …

Arheološki nalazi jasno proturiječe biblijskoj slici: kanaanski gradovi nisu bili moćni i utvrđeni, niti im je glava bila na nebu. Herojstvo osvajača, malobrojnih protiv mnogih, i spasenje Boga koji se bori za svoj narod teološka su rekonstrukcija bez činjenične osnove. …

Ako nema dokaza o izlasku iz Egipta, o putovanju kroz pustinju, i ako je arheologija opovrgla priču o vojnoj okupaciji gradova u pustinji, tko su bili ti Izraelićani? ...

“Tko su bili ti Izraelićani?”

Tijekom 19. i 20. stoljeća do otprilike 1930-ih, pisale su se i tiskale knjige koje dekodiraju skrivena značenja unutar biblijskih alegorija, metafora, parabola i simbolizma brojeva. I onda su se najednom knjige takvog sadržaja prestale pisati…

Jedna od njih je knjiga tiskana u Londonu 1862. godine, prije više od 160 godina, koja svojim naslovom i podnaslovom navješćuje da govori o Zodijaku ili zviježđima u Bibliji – Mazzaroth; or the Constellations. „Canst thou bring forth Mazzaroth in his season!” – Job xxxviii.32. Na 7. stranici pdf-a, ili na 1. stranici knjige piše: „Mazzarot, iako se u modernim leksikonima ponekad drugačije tumači, ovdje se koristi u značenju zviježđa. U Jobu xxxviii. 32, u tekstu engleske Biblije stoji nepreveden: na margini je preveden kao ‘dvanaest znakova’.” Kad naslov knjige sukladno verziji Biblije Kralja Jamesa prevedemo na hrvatski jezik to znači: „Mazzaroth [Zodijak]; ili zviježđa. „Možeš li iznjedriti [stvoriti] Mazzaroth [Zodijak] u njegovo vrijeme”, ili u skladu s hrvatskom verzijom Biblije iz 1969. godine, koja ne spominje Mazzaroth, ali kaže: „u pravo vrijeme izvesti Danicu [Jutarnju zvijezdu ili Veneru], voditi Medvjeda s njegovim mladima [Veliki medvjed, lat. Ursa Major, zviježđe na sjevernom nebu]?”

Na stranici 48. knjige ili 82. stranici pdf-a, kao što je vidljivo na slici desno, u poglavlju „Dvanaest znakova na koje aludira Jakov u Postanku 49 i Mojsije u Ponovljenom zakonu 33”, vidljivi su atributi zviježđa pripisani Jakovljevim sinovima. Evo objašnjenja za prva tri:

Aquarius / Vodonoša (zodijačno zviježđe na južnom nebu) – Ruben – „⁴ no, poput vode nabujao” / „Poured out as water” – značenje: sin prvorođenac koji je zbog grijeha izgubio prvorodstvo, a karakter mu je da je nestabilan kao voda.

Pisces / Ribe (zodijačno zviježđe na sjevernom nebu) – „⁵Šimun i Levi braća su prava!” / „Simeon and Levi are brethren” – (eng. brethren, dva brata koji žive u jedinstvu); značenje: braća po rođenju i po okrutnim djelima.

Leo / Lav (zodijačno zviježđe na sjevernom nebu) – Juda – „⁹Judo, laviću mali!” / „Judah is a lion’s whelp.” – značenje: hrabar kao lav, onaj koji pobjeđuje.

Ili, uzmimo ovaj stih za primjer, kad smo Lava već spomenuli referirajući se na objašnjenje iz knjige:

“pobijedio je “Lav” iz Judina plemena, Davidov “izdanak”, tako da može, otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata!” (Otk 5,5)

“Lava” su urednici hrvatske verzije Biblije iz 1969. godine stavili pod navodnike jer je simboličkog značenja. Peti je znak zodijaka koji odgovara zviježđu Lava. Nalazi se na sjevernoj nebeskoj hemisferi. Lav je jedno od 88 modernih zviježđa i jedno od najprepoznatljivijih zbog mnogih sjajnih zvijezda i prepoznatljivog oblika koji podsjeća na lava koji čuči. Jesu li uz “Lava” koji simbolizira zviježđe i Judino pleme i Davidov “izdanak” također simboličkog značenja, sami prosudite.

U knjizi Postanka piše: ²⁴ Došlo vrijeme da rodi, kad gle – blizanci u njezinoj utrobi. ²⁵ Pojavi se prvi. Bio je sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. ²⁶ Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov.

Ime Jakov, koje će se kasnije promijeniti u Izrael, znači “hvatač pete” (eng. heel-catcher). Što je “hvatač pete” u Zodijaku?

U knjizi Bog-Čovjek: Riječ postade tijelom (God-Man: The Word Made Flesh) iz 1920. godine, na str. 81, autori George W. Carey i Inez Eudora Perry pišu:

Jakov znači “hvatač pete”, otuda krug. Ime Jakov, ili Jakovljeve ljestve, primjenjuje se na dvanaest znakova Zodijaka [u korelaciji s dijelovima tijela i unutarnjim organima], a znak Ovan, glava, i Ribe, stopala, predstavljaju točku dodira, mjesto gdje se krug spaja [i gdje ciklus započinje, završava i traje dvanaest mjeseci].

Lyman E. Stowe u knjizi Stowova biblijska astrologija: Biblija utemeljena na Astrologiji (Stowe’s Bible Astrology: The Bible Founded on Astrology) iz 1907. godine na str. 35 piše: „U 49. poglavlju Postanka, Jakov bi trebao blagoslivljati svojih dvanaest sinova, ali u stvarnosti daje utjecaj dvanaest znakova Zodijaka.”

Što simbolizira Solomonov hram?

Iz stihova u 2. Ljetopisa 2,1, 1. Kraljevima 6,2 i 1. Ljetopisa 22,14, doznajemo da je na gradnji Solomonova hrama sudjelovalo „sedamdeset tisuća nosača, osamdeset tisuća kamenolomaca u gori i tri tisuće i šest stotina poslovođa”, da je hram „bio dug šezdeset lakata, širok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata” i da je za optočenje hrama zlatom bilo pribavljeno „100.000 talenata zlata”.

Ako pretvorimo sadržaj prvog stiha u zbroj i druga dva u suvremene mjerne jedinice, hoćemo li u tom slučaju vjerovati da je 153.600 radnika sudjelovalo u gradnji i s 3.000 tona ili 3,000.000 kg (1 talent = 30 kg) zlata optočilo hram dimenzija 27 x 9 m ( 1 lakat = 0,4572 m) koje dimenzije približno odgovaraju onima teniskog terena 24 x 8 m, a da se “za gradnje nije čuo ni čekić ni dlijeto, ni ikakvo željezno oruđe” (1. Kraljevima 6,7)? Je li hram doslovan? Ne. Hram je simbol. Solomonov hram je savršeni hram ljudskog tijela. Sveti Pavao kaže u 1. Korinćanima 6, 19: “Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga?”

Geometrijske proporcije Solomonova hrama – opisane u knjigama 1. Kraljevima 6 i 7, 2. Ljetopisa 3 i 4 – nalazimo u čovjeku, prirodi i u arhitekturi. Knjiga izlaska 25 opisuje dimenzije Kovčega saveza u Solomonovu hramu: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok.” Omjer 2,5 prema 1,5 prema 1,5 (ili: 130 cm prema 78 prema 78 cm) je 1,666666 što je najbliže phi (φ = 1,618033), ili je isto (1,6) ako uzmemo u obzir jednu decimalu, što znači da se Kovčeg saveza približio ili poistovjetio sa zlatnim rezom ili božanskom proporcijom. Drugi su primjer dimenzije trijema: 12 lakata sa 20 lakata, što kad se podijeli jedno s drugim opet daje 1,666666 ili približan zlatni rez. Na savršenom ljudskom tijelu sve je u odnosu 1:1,618033. Noga: udaljenost od kuka do koljena i od koljena do gležnja; lice: udaljenost od vrha glave do nosa i od nosa do brade; ruka: udaljenost od ramenog zgloba do lakta i od lakta do vrhova prstiju (ili podlaktice što je u drevno vrijeme bila mjera – lakat) … Kao što je Protagora iz Abdere, predsokratovski grčki filozof, rekao: “Čovjek je mjera svih stvari“.

The post Tko su bili Izraelićani i što simbolizira Solomonov hram? appeared first on Blog Đurđice Antolić.

For professor Diacu’s book The Lost Millennium: History’s Timetables Under Siege (2005.) Wikipedia says that it represents “a treatment of the problems of historical chronology (otherwise known as the phantom time conspiracy theory). The author discusses how historical events were dated and presents the objections brought to the traditional approach by Isaac Newton, Anatoly Fomenko and other scientists and mathematicians.

Without going into the explanations on what the “New Chronology” is based on, which Wikipedia calls a “pseudoscientific theory” and its founder, Russian academic and mathematician Anatoly Fomenko, a “conspiracy theorist”, this article intends to show some fragments that tell a completely different story. The reader is left to draw his own conclusion as to whether this is a “lost millennium”, a “chronological leap of a thousand years” as Fomenko calls it, or a “phantom time conspiracy theory”.

In this video (7:32′) on the eponymous YouTube channel, Jon Levi shows two tombstones inside the ruins of a church in the massive Romanesque-style Vasai Fort, also known as Bassein Fort, in Bombay, India. The tombstones show the dates “601 anos” and “684 anos”, Portuguese. ano, year; anos, years (9:46′).

If official records say that “Portuguese Armadas first reached the west coast of India after Vasco da Gama discovered the Cape Route; he landed at Culicuta in 1498″, that the Vasai Fort was “built by the Yadava dynasty of Devagiri in 1184” and that “the Portuguese built a new fort in 1554”, why do the tombstones have the years 601 and 684?

At 12:50 minutes into the same video, a film was shown, shot a few days before the earthquake, in which it is visible that the entrance to the terminal in San Francisco read “Erected AD [anno domini] 896″ (13:17′).

Today it is the San Francisco Ferry Building, a ferry terminal, which Wikipedia says was “completed in 1898”.

The next case is the Kamm Block in Portland, Oregon, USA. If you go to the Oregon Historical Society site item number 390226-3 is a photograph of the Kamm Block taken in 1939 by American photographer Minor White (1908-1976)

The enlarged photo from the cited source shows the year 884.

If you then go to the Princeton University Art Museum website, item number 67372 is a photograph by the same photographer from the same year showing the facade of the Kamm Block with the year 1884 written on it.

If the same photographer took two photographs of the same building in the same year with two different construction years, can we conclude that in 1939 a thousand was added to the year of construction, 884? It is also interesting that the year 1884 is given as both the year the building was designed (by the German-born architect Justus F. Krumbein) and the year it was built (by the Swedish-born employer Jacob Kamm).

The French website stereotheque.fr claims to contain more than 15,000 photographs from public and private collections illustrating a century of history from the 1850s to the mid-20th century. “Naples, vue sur l’entrée de la Galerie Umberto I” (Naples, vue sur l’entrée de la Galerie Umberto I), as the French website “La Stéréothéque“ calls it, shows a photograph of the Galleria Umberto I in Naples, Italy, by an unknown photographer, dating from 1900-1915, and bearing the inscription “ANNO DCCCXC” or “year 890“.

The enlarged photo looks like this:

The official source states that the building was designed by Emanuele Rocco, about whom there is no information on the internet, and that it was built between 1887 and 1890.

However, an old photo, as we had the opportunity to see in the screenshot of the French site, shows “ANNO DCCCXC”, or “year 890”. Later, at an unknown time, the designation M=1000 was added to this Roman numeral, changing it to “ANNO MDCCCXC” or “year 1890”.

Today, Galleria Umberto looks like this:

Were these changes in construction years in San Francisco, Portland, and Naples common to the first half of the 20th century, or did “someone” belatedly discover that the year of construction of a particular building did not conform to the traditional historical chronology constructed by Joseph Justus Scaliger and Dionysius Petavius ​​in the second half of the 16th and first half of the 17th centuries?

The post Lost millennium, phantom time, a chronological leap of a thousand years – or a conspiracy theory? appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Za knjigu profesora Diacua Izgubljeno tisućljeće: Povijesni rasporedi pod opsadom (2005.) Wikipedia kaže da ona predstavlja “obradu problema povijesne kronologije (poznate i kao teorija zavjere fantomskog vremena). Autor raspravlja o tome kako su povijesni događaji datirani i predstavlja prigovore tradicionalnom pristupu koje su iznijeli Isaac Newton , Anatolij Fomenko i drugi znanstvenici i matematičari.” 

Ne ulazeći sad u objašnjenja na čemu se temelji “Nova kronologija” koju Wikipedia naziva “pseudoznanstvenom teorijom”, a njezina utemeljitelja, ruskog akademika i matematičara Anatolija Fomenka, “teoretičarem zavjere”, ovaj članak ima namjeru pokazati neke fragmente koji pričaju sasvim drugu priču. Čitatelj neka sam donese zaključak radi li se o “izgubljenom tisuljeću”, “kronološkom skoku od tisuću godina” kako to Fomenko naziva, ili o “teoriji zavjere fantomskog vremena”.

Jon Levi je u ovom video zapisu (7:32′) na istoimenom Youtube kanalu prikazao dvije nadgrobne ploče unutar ruševina crkve u masivnoj tvrđavi romaničkog stila Vasai, poznatoj i kao tvrđava Bassein, u Bombaju, u Indiji. Na pločama su vidljivi zapisi dviju godina “601 anos” i “684 anos”, portugal. ano, godina; anos, godine (9:46′).

Ako službeni podaci kažu da su “portugalske armade prvi put stigle do zapadne obale Indije nakon što je Vasko da Gama otkrio Rtsku rutu; iskrcao se u Culicutu 1498. godine“, da je tvrđavu Vasai “izgradila dinastija Yadava iz Devagirija 1184. godine” i da su “Portugalci izgradili novu tvrđavu 1554. godine”, otkud na nadgrobnim pločama godine 601. i 684.?

U 12:50 minuti istog video zapisa prikazan je film, snimljen nekoliko dana prije potresa, u kojem je vidljivo da je na ulazu u terminal u San Francisku pisalo “Erected AD [anno domini] 896” (13:17′), što znači ‘podignuto godine 896‘.

Danas je to San Francisco Ferry Building, terminal za trajekte, za koji Wikipedia kaže da je njegova “gradnja bila dovršena 1898.”.

Sljedeći slučaj je Kamm zgrada u Portlandu, Oregon, SAD. Ako odete na stranicu Oregon Historical Society predmet pod brojem 390226-3 je fotografija Kamm zgrade (Kamm Block) koju je izradio 1939. godine američki fotograf Minor White (1908.-1976.)

Uvećana fotografija s citiranog izvora pokazuje godinu 884.

Ako potom odete na stranicu Art Museum Sveučilišta Princeton predmet pod brojem 67372 fotografija je istog fotografa iz iste godine koja pokazuje pročelje Kamm zgrade na kojoj piše godina 1884.

Ako je isti fotograf izradio iste godine dvije fotografije iste zgrade s dvjema različitim godinama izgradnje, može li se zaključiti da je 1939. godine godini izgradnje 884. dodana tisuća? Zanimljivo je također da se godina 1884. navodi i kao godina kad je zgrada dizajnirana (arhitekt njemačkog podrijetla Justus F. Krumbein) i kad je izgrađena (poslodavac švedskog podrijetla Jacob Kamm).

Na fracuskoj web stranici stereotheque.fr piše da sadrži više od 15000 fotografija iz javnih i privatnih zbirki koje ilustriraju stoljeće povijesti od 1850-tih do sredine 20. stoljeća. „Napulj, pogled na ulaz u Galeriju Umberta I.” ili “Naples, vue sur l’entrée de la Galerie Umberto I”) kako ju na francuskom jeziku naziva stranica “La Stéréothéque“ prikazuje fotografiju Galerije Umberta I. u Napulju, u Italiji, nepoznatog fotografa, koja potječe iz razdoblja 1900.-1915., i na kojoj je vidljiv natpis “ANNO DCCCXC”, ili “godina 890.”

Uvećana fotografija izgleda ovako:

Službeni izvor navodi da je zgradu projektirao Emanuele Rocco, o komu nema podataka na internetu, i da je izgrađena između 1887. i 1890. godine.

Međutim, stara fotografija, kao što smo imali priliku vidjeti na snimci zaslona francuske stranice, pokazuje “ANNO DCCCXC”, ili “godinu 890.”. Poslije je, nije poznato kad, tom rimskom broju dodana oznaka M=1000 promijenivši ga u “ANNO MDCCCXC” ili u “godinu 1890”.

Danas Galerija Umberto izgleda ovako:

Jesu li ove promjene godina izgradnje u San Francisku, Portlandu i Napulju bile uobičajene za prvu polovicu 20. stoljeća ili je “netko” kasno otkrio da godina izgradnje određene zgrade nije u skladu s tradicionalnom povijesnom kronologijom koju su konstruirali Joseph Justus Scaliger i Dionysius Petavius u drugoj polovici 16. i prvoj polovici 17. stoljeća? Više o tome vidi ovdje.

The post Izgubljeno tisućljeće, fantomsko vrijeme, kronološki skok od tisuću godina – ili teorija zavjere? appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Knjiga otkrivenja i Knjiga o Danielu

The Biblical book of Daniel is believed to have been written in a similar manner to the book of Revelation. Indeed, in many places, it clearly resonates with it. However, according to historians, the book of Daniel was created much earlier than the book of Revelation, according to the new chronology [reconstruction of historical events established by Fomenko and Nosovsky], the scenario is reversed. as we have seen, the Revelation was written not earlier than 1486 [see more about it here] ​since the horoscope [zodiak] of 1486 was included in it. On the other hand, the book of the prophet Daniel was likely created significantly later. The biblical book of Daniel probably first emerged in the second half of the 16th century. And the version that has come down to us likely dates back even to a later time, to the beginning of the 17th century. This clarifies why the interconnection between the Revelation and the book of Daniel points to the fact that it was Daniel who drew his imagery from the Revelation, not the other way around. Let’s provide a few examples of clear similarities between the book of Daniel and the book of Revelation.

The Revelation says:

„The beast which I saw was like unto a leopard, and his feet were as the feet of a bear, and his mouth as the mouth of a lion: and the dragon gave him his power, and his seat, and great authority. ” Revelation 13:2

The book of Daniel retells this passage with these words:

„After this I beheld, and lo another, like leopard which had upon the back of it four wings of a fowl; the beast had also four heads; and dominon was given to it. ” Daniel 7:6

The Revelation says:

„And I stood upon the sand of the sea, and saw a beast rise up out of the sea, having seven heads and ten horns… And there was given unto him a mouth speaking great things and blasphemies.” Revelation 13:1,5

The book of Daniel echoes the Revelation:

„And behold a fourth beast, dreadfull and terrible, and strong exceedingly… and his ten horns… in this horn were… a mouth speaking great things.” Daniel 7:7-8

And so on and so forth, The close kinship between the book of Daniel and the book of Revelation is well known. In the Scaliger chronology, it lacks a satisfactory explanation. In the new chronology, everything falls into place. The book of Revelation was written around 1486 A.D. the book of Daniel, however, is later work, dating back to the 16th and 17th centuries. Moreover, it turns out that there are other clearly late medieval books attributed to the prophet Daniel. A prominent example is the so-called The Daniel’s Final Vision.

The Daniel’s Final Vision did not make it into any modern biblical canons and had never been published until recently. The reason is that it clearly contradicts the contemporary chronology in many places. After all, Daniel is considered an Old Testament prophet who supposedly lived long before the birth of Christ. But how can we understand the fact that the geographical names used in his prophecy are purely medieval? The rite of baptism is even mentioned. All of this unequivocally places Daniel’s Old Testament prophecy in the medieval Christian era. However, the Scaligerian chronology is incapable of accommodating such a shift. It crumbles under its weight.

The following excerpt from The Daniel’s Final Vision is quoted from a Church Slavonic manuscript held in the manuscript department of the Russian State Library.

When Fomenko and Nosovsky attempted to access this manuscript in the State Library in 1992, they encountered significant difficulties. This is how it unfolded. One of the authors, Gleb Nosovsky, was registered in the manuscript department at the time. With a library card from the manuscript department, Nosovsky requested to be given the aforementioned manuscript. In response, he was told that this was not possible. In the manuscript department, there is a rule that if a manuscript is taken by someone and left on the storage shelf, it will remain there for four months during which it will not be given to anyone else. Fortunately, at that time, an acquaintance of Nosovsky, Maria Borisova, worked at the lending desk. She kindly agreed to provide the manuscript for a brif examination. When the manuscript was finally handed over, and Nosovsky saw its book card, he was astonished. It turned out that over the last 20 years, it had been handed to one and the same person exclusively. This individual only needed to come to the library once every four months to secure possession of the manuscript for a lifetime. Before that, the manuscript had been secured by another historian for approximately the same amount of time. And so on. An extraordinary pattern emerged. It appears that historians have the ability to make any inconvenient manuscript completely inaccessible to the public. Formally, it remains in the library, supposedly available to the public, but it will not be given to anyone. This is because it is associated with a particular historian, in this case, for the past 20 years. The fact that this historian has not bothered to publish the manuscript over the course of 20 years is inconsequential. The manuscript will still not be released. Such a procedure, which existed in the manuscript department of the State Library prior to 1992 and likely continues to exist there, effectively amounts to an unofficial prohibition an outsiders accessing various ancient sources. This prohibition is not accidental at all. It us simply necessary for historians who are wary of allowing outsiders access to unpublished ancient manuscripts because they understand that such manuscript might contain information that sharply contradicts Scaligerian version of history. Some historians, regardless of whether this version is true or not, may see the defense of it as meaningful to their existence.

The Daniel’s final vision was transcribed by hand by Gleb Nosovsky in the reading room of the manuscript department in 1992. in this Old Testament prophecy, medieval European nations are directly named Russians, Tatars, and Ishmaelites. The Ishmaelites and the Ethiopians are refered to as Tatars. Furthermore, there is explicit mention of the Christian rite of baptism. The well-known medieval city of Thessaloniki, or Salonika, is also refered to. Towards the end of the prophesy, distinctly Christian expression are used, including a mention of the Antichrist. On other hand, it’s worth reiterating that this text is attributed to the Old Testament prophet Daniel, who supposedly lived in a Pre-Christian era, long before the beginning of the Common Era [a calendar system that begins in the year 1, which is traditionally considered the year of the birth of Jesus Christ].

The Final Vision of the Holy Prophet Daniel

Thus says the Lord Almighty: woe to you, earth, when the angelic scepter reigns within you. Then the Lord Almighty commanded one of His angels, saying to him: descend to the earth and take from it truth and peace, and cause people to consume one another. And He sent other angels and commanded one of them: go to the northern islands: let your number be 1144, for two parts must be overthrown there, and the third part taken. And to another, He said: go to the western lands and let your number be 1200, for two parts must be overthrown there, and the third part taken. And to the third angel, He said: go to Asia and Phrygia [ancient kingdom in west-central Anatolia, modern Turkey], and Galatia [ancient area in central Anatolia, modern Turkey], and Cappadocia [modern Turkey], and Syria, and to the very Mother of cities, and let your number be 1360, for two parts must be overthrown there, and the third part taken.

Woe to you, earth, from torment, for the Lord Almighty will send upon you a wild locust and bloodless ones. Eight plagues will be sent upon you, and neither animal nor tree will be left. The wrath of God is upon those who have not repented for their many iniquities and injusties. For eighteen months, wounds will be inflicted upon them, until those who remain alive will envy the dead, saying: blessed are dead, for they have not experienced these present days.

And by God’s command, fire will emerge from the sea and burn the living on land and sea, and it will reach the Seven-Hilled City and turn westward. Woe to you, Seven-Hilled City, from such wrath! You will surround your yourself with a multitude of warriors and resist as if victory were near. Your beautiful walls will fall like fig leaves, and a youth will enter you. He will place a diminished scepter within you, but he will not retain it. He will lay hands upon the holy sacrificial offering and consume the holy one and give it to the offspring of destruction.

And the slumbering serpent will rise and strike the youth, and he will take his diadem for himself and exalt his name briefly. And the offspring of destruction, having established themselves, will turn towards the West. And thus, the slumbering serpent will deliver the venerable one to death.

And the RUSSIANS will hold the Seven-Hilled City. The sixth and fifth people will sow their poison within it, and many will consume it in vengeance for the saints.

And the East will be rule by three rules. Yet, someone in the West will govern the East.

And after this, the lawless one will arise, and the other with him. The other will be great and wild in appearance. They will defeat the ISHMAELITES and annihilate them to the root. The peoples living in the North will be troubled, and all the northern will march with fierce under and reach the great river, dividing into fourth parts. The first part will take its portion in Ephesus [modern Turkey], the second in Melagina [ancient city of Lagina, modern Turkey] , the third on the edge of the field, which is Pergamum [Pergamon, modern Turkey], and the forth in Betania [?]. They will gather many trees [weapons?] and enter Syria itself.

The peoples living in the South will be troubled. The great Philip will rise with eighteen nations, and they will gather in the Seven-Hilled City. There will be a battle like none before. Then Vus will cry out, and Skeralaf will weep, Stalorin will say, „Rise up, peace be upon you, and vengeance upon the disobedient. Got to the right side of the Seven-Hilled City and find a man standing between two columns, his hair white with righteous age, giving aims to the poor, with a piercing gaze and gentle wisdom. He is of medium height, and on his right leg, inn the middle of his shim, there is a scar. Take four-life-giving angels and crown this man as king.”

They will bring him into the holy Sophia and crown him as king, placing a weapon in his right hand, saying, „Be courageous and conquer your enemies.” Taking the weapon from angel, he will strike the ISMAELITES, the ETHIOPIANS. And all the other TARTARS. He will divide the ISHMAELITES into three parts. With weaponry, he will destroy the first part. BAPTIZE [Sic!] the second, and with great fury, drive the third towards the Sinle Oak. Upon his return, earthly treasure will be revealed, and will become rich, and there will be no poverty. The land will yield its fruits sevenfold, and weapons will be transformed into sickles.

He will reign 32 years, and after him, another will come, distinct from him. Anticipating his death, he will come to Jerusalem to surrender the kingdom to God. after this, four of his sons will take the throne. The first will reign in Rome, the second in Alexandria, the third in the Sevene-Hilled City, and the fourth in THESSALONIKI. They will wage war among themselves. Priests and monks will be turned into warriors and clash in battle. None of the will be spared, for there will be no worthy man among them.

And after this, another will rule in THESSALONIKI for a short time. Immediately, Smirna [modern Turkey] and Cyprus will sink into the sea from the breath of the wind. And thus. The ANTICHRIST will reign, performing deceitful miracles. He will exalt the Jews and restore the fallen city. There will be famine and earthquakes everywhere. Water will dry up, and rain will not fall upon the earth. The the heavens will fold, and the angels of God will sound the trumpet, and all those who died before will rise. The Lord will suddenly come to judge the living and the dead. To Him be glory forever. Amen.

The post What is the “Final Vision of the Holy Prophet Daniel” about in the Church Slavonic text from the early 17th century? – transcript appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Knjiga otkrivenja i Knjiga o Danielu

Vjeruje se da je biblijska Knjiga o Danielu napisana na sličan način kao i Knjiga otkrivenja. Doista, na mnogim mjestima jasno odjekuje s njom. Međutim, prema povjesničarima, Knjiga o Danielu nastala je mnogo ranije od Knjige otkrivenja, a prema novoj kronologiji [rekonstrukcija povijesnih događaja koju su ustanovili Fomenko i Nosovski] scenarij je obrnut. Kao što smo vidjeli, Otkrivenje je napisano tek 1486. godine [više o tome vidi ovdje] ​​jer je u njega uključen horoskop [zodijak] iz 1486. ​​godine. S druge strane, knjiga proroka Daniela vjerojatno je nastala znatno kasnije. Biblijska Knjiga o Danielu vjerojatno se prvi put pojavila u drugoj polovici 16. stoljeća. A verzija koja nam je došla do danas vjerojatno datira još iz kasnijeg vremena, s početka 17. stoljeća.

To pojašnjava zašto međusobna povezanost između Otkrivenja i Knjige o Danielu ukazuje na činjenicu da je Daniel crpio svoju simboliku iz Otkrivenja, a ne obrnuto. Navedimo nekoliko primjera jasnih sličnosti između knjige o Danielu i knjige Otkrivenja.

Knjiga otkrivenja kaže:

„Ta „Zvijer” koju sam vidio „sličila je na leoparda”;noge su joj bile „kao u medvjeda”, a usta kao „u lava”. Zmaj joj predade svoju moć, svoje prijestolje i veliku vlast.” Otkrivenje 13,3

Knjiga o Danielu prepričava ovaj stih ovim riječima:

„Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri krila: imaše četiri glave, i dana joj moć.” Daniel 7,6

Knjiga otkrivenja kaže:

„Potom opazih „gdje izlazi iz mora Zvijer” sa „deset rogova” i „sedam glava”. … I bila
su joj dana „usta” koja „su govorila ohole riječi” i psovke…” Otkrivenje 13,1,5

Knjiga proroka Daniela odražava Otkrivenje:

„Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna … i imaše deset rogova,” Daniel 7, 7-8

I tako dalje i tako dalje. Bliska povezanost između Knjige Daniela i Otkrivenja dobro je poznata. U Scaligerovoj kronologiji [Joseph Justus Scaliger, 1540.-1609., osnivač moderne kronoligije] nedostaje zadovoljavajuće objašnjenje. U novoj kronologiji sve dolazi na svoje mjesto. Knjiga otkrivenja napisana je oko 1486. ​​godine. Knjiga Daniela, međutim, kasnije je djelo, koje datira iz 16. i 17. stoljeća. Štoviše, ispada da postoje i druge jasno kasnosrednjovjekovne knjige koje se pripisuju proroku Danielu. Istaknuti primjer je takozvano Danielovo posljednje viđenje.

Danielovo posljednje viđenje nije uvršteno ni u jedan moderni biblijski kanon i nikada nije objavljeno do nedavno. Razlog tome je što na mnogim mjestima očito proturječi suvremenoj kronologiji. Uostalom, Daniel se smatra starozavjetnim prorokom koji je navodno živio mnogo prije Kristova rođenja. Ali kako možemo razumjeti činjenicu da su geografska imena korištena u njegovom proročanstvu isključivo srednjovjekovna? ​​Spominje se čak i obred krštenja. Sve to nedvosmisleno smješta Danielovo starozavjetno proročanstvo u srednjovjekovno kršćansko doba. Međutim, skaligerijanska kronologija nije sposobna prilagoditi se takvom pomaku. Ona se raspada pod njegovom težinom.

Sljedeći odlomak iz Danijelove posljednje vizije citiran je iz crkvenoslavenskog rukopisa koji se čuva u odjelu za rukopise Ruske državne knjižnice.

Kada su Fomenko i Nosovski pokušali pristupiti ovom rukopisu u Ruskoj državnoj knjižnici 1992. godine, naišli su na značajne poteškoće. Evo kako se to odvijalo. Jedan od autora, Gleb Nosovski, u to je vrijeme bio registriran u odjelu za rukopise. S članskom iskaznicom odjela za rukopise, Nosovski je zatražio da mu se dadne spomenuti rukopis. Kao odgovor, rečeno mu je da to nije moguće. U odjelu za rukopise postoji pravilo da ako netko uzme rukopis i ostavi ga na polici, on će tamo ostati četiri mjeseca tijekom kojih se neće dati nikome drugome. Srećom, u to vrijeme, poznanica Nosovskog, Maria Borisova, radila je na šalteru za posudbu. Ljubazno je pristala dati rukopis na kratak pregled. Kada je rukopis konačno predan i Nosovski vidio opis njegove posudbe, bio je zapanjen. Pokazalo se da je u posljednjih 20 godina bio predan isključivo jednoj te istoj osobi. Ta je osoba trebala dolaziti u knjižnicu samo jednom svaka četiri mjeseca kako bi osigurala posjed rukopisa doživotno. Prije toga, rukopis je otprilike isto vrijeme bio osiguran od strane drugog povjesničara. I tako dalje. Pojavio se izvanredan obrazac. Čini se da povjesničari imaju sposobnost učiniti bilo koji „nezgodni” rukopis potpuno nedostupnim javnosti. Formalno, on ostaje u knjižnici, navodno dostupan javnosti, ali neće biti dan nikome. To je zato što je povezan s određenim povjesničarem, u ovom slučaju, posljednjih 20 godina. Činjenica da se ovaj povjesničar nije potrudio objaviti rukopis tijekom 20 godina je nevažna. Rukopis i dalje neće biti objavljen. Takav postupak, koji je postojao u odjelu za rukopise Ruske državne knjižnice prije 1992. i vjerojatno i dalje tamo postoji, zapravo se svodi na neslužbenu zabranu pristupa raznim drevnim izvorima od strane vanjskih osoba. Ova zabrana uopće nije slučajna. To je jednostavno nužno za povjesničare koji su oprezni u dopuštanju vanjskim osobama da imaju pristup neobjavljenim drevnim rukopisima jer razumiju da takvi rukopisi mogu sadržavati informacije koje oštro proturječe scaligerijanskoj verziji povijesti. Neki povjesničari, bez obzira je li ta verzija istinita ili ne, mogu smatrati njezinu obranu značajnom za svoj opstanak.

Danielovo posljednje viđenje rukom je prepisao Gleb Nosovski u čitaonici odjela za rukopise 1992. godine. U ovom starozavjetnom proročanstvu, srednjovjekovni europski narodi izravno se nazivaju Rusima, Tatarima i Izmaelcima. Izmaelci i Etiopljani nazivaju se Tatarima. Nadalje, izričito se spominje kršćanski obred krštenja. Spominje se i poznati srednjovjekovni grad Solun, ili Salonika. Pred kraj proročanstva koriste se izrazito kršćanski izrazi, uključujući spominjanje Antikrista. S druge strane, vrijedi ponoviti da se ovaj tekst pripisuje starozavjetnom proroku Danijelu, koji je navodno živio u predkršćanskom dobu, mnogo prije početka obične ere [kalendarski sustav koji počinje od 1. godine, koja se tradicionalno smatra godinom rođenja Isusa Krista].

Posljednja vizija svetoga proroka Daniela

Ovako govori Gospodin Svemogući: teško tebi, zemljo, kad anđeosko žezlo vlada u tebi! Tada Gospodin Svemogući zapovjedi jednom od svojih anđela govoreći mu: siđi na zemlju i uzmi s nje istinu i mir i učini da se ljudi međusobno proždiru. I posla druge anđele i zapovjedi jednom od njih: idi na sjeverne otoke: neka tvoj broj bude 1144, jer ondje moraju biti srušena dva dijela, a treći dio uzet. A drugome reče: idi u zapadne zemlje i neka tvoj broj bude 1200, jer ondje moraju biti srušena dva dijela, a treći dio uzet. A trećemu anđelu reče: idi u Aziju i Frigiju [zapadno-središnji dio Anadolije, moderna Turska], i Galaciju [drevna regija na području današnje Turske] , i Kapadokiju [moderna Turska], i Siriju, i do same Majke gradova, i neka tvoj broj bude 1360, jer ondje moraju biti srušena dva dijela, a treći dio uzet.

Teško tebi, zemljo, od muke, jer će Gospodin Svemogući poslati na tebe divlje skakavce i one bez krvi. Osam će pošasti biti poslano na tebe, i neće ostati ni životinja ni drvo. Gnjev Božji je na one koji se nisu pokajali za svoja brojna bezakonja i nepravde. Osamnaest mjeseci bit će im nanošene rane, dok oni koji ostanu živi ne budu zavidjeli mrtvima govoreći: blago mrtvima, jer nisu iskusili ove sadašnje dane.

I po Božjoj zapovijedi, oganj će izaći iz mora i spaliti žive na kopnu i moru, i dosegnut će Grad na sedam brda i okrenuti se prema zapadu. Teško tebi, Grade na sedam brda, od takvog gnjeva! Okružit ćeš se mnoštvom ratnika i oduprijeti se kao da je pobjeda blizu. Tvoji će prekrasni zidovi pasti poput smokvinog lišća, a mladić će ući u tebe. Stavit će u tebe smanjeno žezlo, ali ga neće zadržati. Stavit će ruke na svetu žrtvenu žrtvu i proždrijet će sveto biće i dati ga potomstvu uništenja.

I usnula će se zmija podići i udariti mladića, a on će uzeti njezinu dijademu za sebe i nakratko uzvisiti svoje ime. I potomstvo uništenja, nakon što se utvrdi, okrenut će se prema Zapadu. I tako će usnula zmija predati časnog smrti.

I RUSI će držati Grad na sedam brda. Šesti i peti narod će posijati svoj otrov u njemu, i mnogi će ga konzumirati u osveti za svece.

I Istokom će vladati tri pravila. Pa ipak, netko na Zapadu će vladati Istokom.

A nakon toga, bezakonik će se pojaviti, i drugi s njim. Drugi će biti velik i divlji po izgledu. Porazit će ISMAELCE i istrijebiti ih do korijena. Narodi koji žive na sjeveru bit će uznemireni, i svi sjevernjaci će marširati žestokim putem i doći do velike rijeke, dijeleći se na četiri dijela. Prvi dio će uzeti svoj dio u Efezu [moderna Turska], drugi u Melagini [drevni grad Lagina, moderna Turska] , treći na rubu polja, što je Pergamon [moderna Turska], a četvrti u Betaniji [?]. Sakupit će mnogo drveća [oružja?] i ući u samu Siriju.

Narodi koji žive na Jugu bit će uznemireni. Veliki Filip će se uzdići s osamnaest naroda i okupit će se u Gradu na sedam brda. Bit će bitke kakve prije nije bilo. Tada će Vus vikati, a Skeralaf će plakati, Stalorin će reći: „Ustanite, mir neka je s vama i osveta nad neposlušnima.“ Stigli smo na desnu stranu Grada na sedam brda i pronašli čovjeka kako stoji između dva stupa, kose bijele od pravedničkih godina, daje ciljeve siromašnima, s prodornim pogledom i blagom mudrošću. Srednje je visine, a na desnoj nozi, u sredini pojasa, ima ožiljak. Uzmite četiri anđela koji daju život i okrunite ovog čovjeka za kralja.

Uvest će ga u svetu Sofiju [Aja Sofija?] i okruniti ga za kralja, stavljajući mu oružje u desnu ruku govoreći: „Budi hrabar i pobijedi svoje neprijatelje.“ Uzimajući oružje od anđela, udarit će IZMAELCE, ETIOPLJANE. I sve ostale TARTARE. Podijelit će IZMAELCE na tri dijela. Oružjem će uništiti prvi dio. POKRSTITI [Sic!] drugi, a treći s velikim bijesom potjerati prema hrastu Sinle. Po njegovom povratku, otkrit će se zemaljsko blago i postat će bogat, i neće biti siromaštva. Zemlja će dati svoje plodove sedmerostruko, a oružje će se pretvoriti u srpove.

Vladat će 32 godine, a nakon njega doći će drugi, drugačiji od njega. Predviđajući njegovu smrt, doći će u Jeruzalem kako bi predao kraljevstvo Bogu. Nakon toga, četiri njegova sina preuzet će prijestolje. Prvi će vladati u Rimu, drugi u Aleksandriji, treći u Gradu na sedam brda, a četvrti u Solunu. Ratovat će među sobom. Svećenici i redovnici bit će pretvoreni u ratnike i sukobljavat će se u bitkama. Nitko od njih neće biti pošteđen, jer među njima neće biti dostojnog čovjeka.

I nakon ovoga, drugi će vladati u SOLUNU kratko vrijeme. Odmah će Smirna [grad na egejskoj obali Anadolije, Turska] i Cipar potonuti u more od daha vjetra. I tako će ANTIKRIST vladati, čineći prijevarna čuda. Uzvisit će Židove i obnoviti pali grad. Bit će gladi i potresa posvuda. Voda će presušiti i kiša neće padati na zemlju. Nebesa će se saviti i anđeli Božji će zatrubiti i svi koji su prije umrli uskrsnut će. Gospodin će iznenada doći suditi žive i mrtve. Njemu neka je slava zauvijek. Amen.

The post O čemu govori “Posljednje viđenje svetog proroka Daniela” u crkvenoslavenskom tekstu s početka 17. stoljeća? – transkript appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Introduction

At the beginning of the 20th century, the Russian scientist-encyclopedist and honorary academician Nikolai Alexandrovich Morozov published his sensational book „Revelation in Thunder and Storm”. In this book, he proposed for the first time astronomical interpretation of the last book of the Bible, „The Book of Revelation” also known as „Apocalypse”.

Filled with grim predictions of the and of the world, the book of Apocalypse had a profound impact on people’s minds at the time. The famous „number of the beast” 666 was first mentioned in this book, which according to interpreters, supposedly concealed a deep prophetic meaning about the time of the coming Antichrist and the end of the world.

Speculations and conjectures on this topic were particularly abundant in the 17th century. In reality, it is much simplier. The dating of the book of Revelation turns out to be not the same as what we are accustomed to today but rather mediaevil. Therefore, the Revelation could not have been written by the evangelist John, a contemporary of Christ, as claimed by historians. The main motif of the Revelation precisely correspondes to the era in which it was written, the tense anticipation of the imminent end of the world.

The method of dating The Book of Revelation – Astronomical dating

The Book of Revelation, like some other ancient texts describing celestial phenomena and deeply filled with astronomical imagery, can be dated in the following way.

We will read the Apocalypse sequentially, line by line. Each time we encounter a passage that allows an astronomical interpretation, we will try to read it according to the known of laws of mediaevil astronomical symbolism. We will compare its text with corresponding medieval text that contain both astronomical symbolism and explanations in understandable astronomical terms.

This method of unbiased astronomical dating was first applied by Nikolai Morozov at the beginning of the 20^th century. Morozov was apparently the first scholar to suggest that the author of the biblical Book of Revelation did not intentionally encrypt anything but simply described, using the astronomical language of his time, what he actually saw in the night sky.

When was the Revelation written? General information

The Book of Revelation, also known as the Apocalypse of John, is the twenty-seventh and final book of the New Testament and therefore the final book of the entire modern canon of the Christian Bible. The Apocalypse itself does not contain any clear chronological indications of the era of its writing. No specific historical personalities who definitely lived during the period of the Apocalypse’s creation are mentioned. There are no absolute dates.

Some commentators note that the author of the Apocalypse is well acquainted with astronomy: the images he uses, such as dragons, beasts, horses, and so on, represent constellations depicted in a similar way on medieval star charts.

All these considerations were first expressed by Morozov at the beginning of the 20th century. Apparently, Morozov’s argument made a strong impression on many authors. They essentially repeated Morozov’s assertion without referencing him, which is a common practice among historians. They can confidently criticize the despised New Chronologists in one article and then use their result without citations in another, presenting them as their own. This was the case in Morozov’s time, and continues to this day. Let us finally turn to the Book of Revelation itself.

Its astronomical nature is indeed striking, especially when compared with ancient celestial maps that are literally filled with apocalyptic images. Aparrently, after some time following the writing of the Revelation, the initial astronomical meaning of its imagery was forgotten. Even if any professional astronomer noticed the similarities between the drawings on ancient maps and the description in the Revelation, they likely perceived it as mere coincidence and couldn’t separate themselves from the influence Scaligerian [Joseph Justus Scaliger, 1540 – 1609, Franco-Italian Calvinst religious leader and scholar, known for expanding the notion of classical history from Greek and Ancient Roman history to include Persian, Babylonian, Jewish and Ancient Egyptian history] conceptions imposed on them. Contemporary biblical studies do not recognise any astronomical motifs in biblical texts. This may be due to a subconscious fear of the possibility of astronomical dating. As we will see later and as historians themselves probably suspect, understanding the baselessness of the Scaligerian chronology, unbiased astronomical dating indeed yields dates that are completely different from Scaliger’s.

“John to the seven churches which are in Asia: Grace be unto you, and peace, from him which is, and which was, and which is to come; and FROM THE SEVEN SPIRITS WHICH ARE BEFORE HIS THRONE.” Revelation 1:4

The constellation Ursa Major [the Great Bear, constellation in the Northern Sky] is still sometimes called “the Chariot of Spirits” in France. Images of this constellation as the Chariot of Spirits can be found in medieval books. The Throne is a well-known constellation located just before Ursa Major.

“And out of the THRONE proceeded lightnings and thundering and voices: and there were SEVEN LAMPS of fire burning before the throne, which are the seven Spirits of God. AND BEFORE THE THRONE THERE WAS A SEA OF GLASS LIKE UNTO CRYSTAL”. Revelation 4:5-6

So, seven lamps of fire are positioned before the Throne where God sits. The sea of glass, like crystal is likely sky observed by the author of the Revelation.

“I John… was in the isle that called Patmos.” Revelation 1:9

The place of observation is clearly indicated as the island of Patmos in Mediterranean Sea. Furthermore, throughout the entire book, it is repeatedly emphasized that starry sky is the main stage for the described events.

“I looked… A THRONE WAS SET IN HEAVEN, and ONE SAT ON THE THRONE. And he that sat was to look upon like A JASPER AND A SARDINE STONE”. Revelation 4:1-3

The one sitting on the Throne can be seen on almost every medieval star chart. On all these maps, Cassiopeia is depicted sitting on the Throne.

The comparison of the constellation Cassiopeia with Christ, as the Revelation essentially suggests, was sometimes explicitly depicted on medieval star maps.

The Throne is shown with the crucified Cassiopeia on it. The back of the Throne serves as the cross,and the hands of Cassiopeia are tied to the transverse beam of the cross. But this is an obvious reference to the Christian crucifixion. In the Revelation, it appears that the constellation Cassiopeia is described, which in the Middle Ages was perceived as the stellar image of the King Christ on the throne.

“There was a rainbow round about the throne, in sight like unto an emerald”. Revelation 4:3

Emerald is a bluish-green gemstone, and the rainbow around the Throne can be seen on any medieval and modern star chart. The constellation of the Throne with the one sitting on it is always surrounded by the curved glowing band of the Milky Way.

“And round about the throne were FOUR AND TWENTY seats: and upon the seats I saw FOUR AND TWENTY elders sitting, clothed in white raiment; and they had on their heads CROWNS of gold.” Revelation 4:4

In any comprehensive astronomy textbook, you can read that in ancient times, the sky was divided into 24 sectors converging at the celestial poles.

These sectors are called one hour of right ascension. So, each elder in the Revelation is, apparently, an hour of right ascension in the equatorial coordinate system. The white raiments or garments of the elders likely refer to the white color of the stars in the sky. And what Crowns of gold? Here, it seems to describe the constellation Corona Borealis, located near the zenith, precisely above the heads of all 24 hour-sector elders.

“And before the throne there was a sea of glass like unto crystal: and in the midst of the throne, and round about the throne, were four beasts full of eyes before and behind”. Revelation 4:6

The description encompasses the starry sky surrounding the constellation of the Throne, and the star-studded sky, that is, eyes. The seemingly strange expression in the Revelation, in the midst of the Throne, becomes clear and refers to the stars that fill the Throne as a background. What are the “four beasts full of eyes”? The answer becomes clear at the first glance at a star map. Furthermore, in the next section of the Revelation, it is explicitly stated:

“And the first beast was like a LION, and the second like a CALF, and the third beast HAD A FACE AS A MAN, and the fourth beast was like A FLYING EAGLE.” Revelation 4:7

Leo is a well-known zodiacal constellation in which the Sun is located before the beginning of autumn. Calf is the Taurus, a well-known zodiacal constellation in which the Sun is located before the beginning of summer. The beast with a human face, the Centaur, represents the zodiacal constellation Sagittarius, where the Sun is located at the beginning of winter. The beast “like a flying eagle” is not the eagle, although such a constellation exists in the sky. Most likely, it refers to the famous Pegasus, a winged beast that completes the sequence of constellations mentioned in the Revelation. In the constellation of Pegasus, the Sun is positioned before the beginning of spring. Formally Pegasus is not zodiacal constellation. However, it is very close to the zodiacal belt and even intrudes into it, almost touching the ecliptic between the zodiacal constellations of Pisces and Aquarius. Therefore, the Revelation clearly listed four constellations along the ecliptic: the zodiacal constellations of Leo, Taurus, Sagittarius and the most zodiacal Pegasus. These four constellations, marking the seasons, form a square or a cross. Since there are exactly 24 one-hour sectors or wings originating from the pole, each of these animal constellations has exactly 6 wing sectors of right ascension, meaning they have 6 wings around them. It is remarkable that all of this is accurately described in the Revelation.

“And the four beast had each of them six wings about him; and they were full of eyes within.” Revelation 4:8

Here, the “eyes” are the stars. The beasts full of eyes within are constellations. After all, that is exactly how they are depicted on many medieval celestial map. In the northern mid-latitude zone of the Earth globe, the upper parts of the wing-sectors never set below the horizon. The lower knees of the elders-sectors either sink below the horizon or rise above it. Because of this, each one hour-sector appears to rise from its knees on the eastern side of the horizon and then falls to its knees on the western side. In doing so, they seem to worship the center of their rotation, the northern celestial pole and the constellation of the Throne near it. Again, all of this is accurately described in the Revelation. Indeed, the Book states:

“The four and twenty elders fall dawn before him that sat on the Throne, and worship him that liveth for ever and ever, and cast their crowns before the Throne.” Revelation 4:10

During the daily rotation at the latitude of the Mediterranean Sea, the constellation Corona Borealis rises to the zenith or descends to the northern part of the horizon. This refers the local zenith, at the latitude of the island of Patmos. We will not continue listing other constellations and stars mentioned in the Revelation, as the overall picture is already clear.

Symbolism – Planets as horses in medieval astronomy

And now, the most important aspect for dating. The ancient astronomers were particularly attentive to the swift motion of the planets. The movement of planets across the sky is highly irregular for an Earth observer. Planets occasionally trace loops on the ecliptic, such as the loops of Saturn, Jupiter and Mars. When forming a loop, planets first appear to halt, then retreat, and subsequently seem to rush forward again. This behavior likely gave rise to their comparison with horses galloping across the vault of heaven in ancient times. It is not surprising that ancient astronomy employed this vivid image in its symbolic language.

Old Gallic coins depict planets as horses.

On the left coin, a horse with a rider in the form of the letter S leaps over the water jar of the Aquarius constellation. This constellation was often depicted as a water jar or as a person with a jar pouring water from it. The right coin portrays a planet-horse with the Cancer constellation on its back. The horse leaps over the Capricorn constellation. These ancient coin clearly indicate the tradition of medieval astronomers, at least some of them, to associate planets with horses.

The further development of this symbolism naturally led to the depiction of planets as horses harnessed to chariots.

For example, such an image of the Sun, which was previously included among the seven planets, was widely used in the Middle Ages. The concepts evolved and sometimes the horses carried entire constellations.

Here the horses carry the constellation Auriga [lat. charioteer, constellation in the northern celestial hemisphere].

The significance that astronomer attributed to the planetary leaps is evident from the fact that a special symbol was invented for the moment when planets paused between direct and retrograde motion, a stopped chariot. For instance, here are stopped chariots of all the planets: Mercury, Venus, Mars, Jupiter, and Saturn. Sometimes, instead of horses, fantastical creatures such as griffins, eagles, and other were harnessed to the chariott.

“And behold A WHITE HORSE, and HE THAT SAT ON HIM HAD A BOW; AND A CROWN WAS GIVEN UNTO HIM: AND HE WENT FORTH CONQUERING, AND TO CONQUER.” Revelation 6:2

Apparently, a bright planet-horse is described here, on which a rider-constellation with a bow is seated. Among the zodiac constellation, there is only one such constellation, which is Sagittarius. The horse is described as white. In combination with the characteristic conquering” and the fact this horse is the first mentioned, it likely refers to Jupiter. Therefore Jupiter is indicated in Sagittarius.

“And there went out another HORSE THAT WAS RED: AND POWER WAS GIVEN TO HIM THAT SAT THEREON TO TAKE PEACE FROM THE EARTH, A ND THAT THEY SHOULD KILL ONE ANOTHER, AND THERE WAS GIVEN UNTO HIM A GREAT SWORD.” Revelation 6:4

Here, a red planet-horse is described. There is only one planet of this kind, which is Mars. There is also only one constellation with a sword, which is Perseus. Thus, Perseus is describe in the Revelation as a rider on Mars. More likely, it refers to the zodiac constellations located beneath the feet of Perseus. These are Taurus or Gemini. Therefore, Mars is located in the zodiac sign of Gemini or Taurus, over which Perseus is positioned. It cannot be Aries since Perseus seems to stand on them, while in Aries, he would be laying on his back with his legs raised.

“And I beheld and lo A BLACK HORSE; AND HE THAT SAT ON HIM HAD A PAIR OF BALANCES IN HIS HAND. And I heard a voice in the midst of the four beasts say, A measure of wheat for a penny, and three measures of barley for a penny; and see thou hurt not the oil and the wine.” Revelation 6:5-6

Mercury is referred to as the invisible planet. Being close to the Sun, Mercury is rarely visible as the sunlight usually drowns it out. Therefore, the position of Mercury was often inaccurately determined in ancient times. The entire verse 6 clearly speaks about trade. Moreover, prices for wheat and barley are even mentioned. However, Mercury was considered the patron of commerce, trade, and merchants. Therefore, Mercury is indicated in Libra.

“And behold A PALE HORSE: AND HIS NAME THAT SAT ON HIM WAS DEATH, AND HELL FOLLOWED WITH HIM. AND POWER WAS GIVEN UNTO THEM OVER THE FOURTH PART OF THE EARTH, TO KILL WITH SWORD, AND WITH HUNGER, AND WITH DEATH, AND WITH THE BEASTS OF THE EARTH.” Revelation 6:8

Most likely, a sinister planet Saturn is described here. The rider “his name that sat on him was death”, is likely Scorpius. The presence of Saturn in Scorpius was considered an extremely ominous sign in the Middle Ages.

“And there appeared a great wonder IN HEAVEN; A WOMAN CLOTHED WITH THE SUN, AND THE MOON UNDER HER FEET, AND UPON HER HEAD A CROWN OF TWELVE STARS.” Revelation 12:1

Apparently, we have here a depiction of the starry sky in its typical medieval representation. The sun is declared to be in the constellation of Virgo. It is worth noting that Virgo is the only female constellation on the ecliptic. The Moon is at the feet of Virgo. Directly above the head of Virgo, towards the zenith, is the well-known constellation of Coma Berenices, a crown of twelve stars. Interestingly, on any star chart, you can see a well-known globular cluster in the constellation of Coma Berenices, forming a diadem or crown. The Revelation mentions “a crown of twelve stars”. Thus, the Sun was in Virgo, and the Moon was at the feet of Virgo.

“AND HE THAT OVERCOMETH … I WILL GIVE HIM THE MORNING STAR.” Revelation 2;26, 2:28

Venus was referred to as the morning star in the Middle Ages. Among the zodiac constellations, the one most victorious, that overcomes, is Leo. The fact that Leo is specifically mentioned as the one who overcomes, is directly indicated in the Revelation:

“Behold, the LION of the tribe of Juda, the Root of David, HATH PREVAILED to open the book to loose the seven seals thereof.” Revelation 5:5

From the text of the Apocalypse, it is clear that this Lion is the one that overcomes, who ultimately has prevailed.

Astronomy – Astronomical dating of the Revelation

Therefore, the Revelation contains a description of the starry sky, from which the following horoscope can be unambiguously deduced: Jupiter is in Sagittarius, Saturn in Scorpius, Mercury in Libra, Sun in Virgo, Moon at the feet of Virgo, Venus in Leo, Mars in Gemini or Taurus.

For an approximate astronomical calculation, only three major planets are sufficient: Jupiter, Mars, and Saturn.

The Sun moves quickly, completing a full revolution along the celestial zodiac in a year. Therefore, its position is only relevant for determining the month. Mercury often disappears from view and is always in proximity to the Sun. Therefore, it is also not significant for rough dating with an accuracy of a year.

Morozov [in the picture] claimed the following: only three major planets, Jupiter, Mars, and Saturn, are sufficient for dating the Book of Revelation no earlier than 4^th century AD. The mentioned horoscope occured in the real sky, only in the following years: 395 AD, 632 AD, 1249 AD, and 1486 AD.

Morozov believed that the best solution is the year 395 AD. He was satisfied with this answer, considering that the Book of Revelation could not have been written after 4^th century AD. However, in the 395 AD solution, Mars was in Aries, which is not ideal.

Now, after the research by Fomenko and Nosovskiy on the chronology of antiquity, it becomes clear that Morozov shouldn’t have limited himself to the first four centuries of the Common era when dating the Revelation. Going beyond these limits, two additional possible solutions need to be considered: 1249 and 1486. The 1249 solution is worse due to Mercury, which was in Virgo, closer to Leo.

The main conclusion is as follows: the solution of October 1, 1486 AD perfectly satisfies all the conditions stated in the Revelation. It is evident that all the planets are precisely in the constellation indicated in the Revelation. This astronomical result can be easily verified using any modern astronomical software that shows positions of the planets in the past.

The visibility conditions of the planets on the night of October 1^st to October 2^nd, 1486 AD, were checked for the eastern Mediterranean. The Bosporus Strait was taken as the observation point. It turns out that on October 1, 1486 AD, the Sun set on Bosporus at 5:30 PM local time, which is 3:30 PM GMT. The crescent of the young Moon was visible after sunset until 7:00 PM local time, after which the Moon descended below the local horizon. Saturn was visible until 8:00 PM local time. Jupiter was visible until 9:45 PM local time. Mars became visible later since it was still below the horizon. It rose at 9:05 PM local time and remained visible throughout the remaining night. Mercury was at its maximum distance from the Sun at that time, meaning it was almost in optimal visibility conditions. Indeed, Mercury was visible until 6:10 PM local time, after which it descended below the local horizon. Venus rose that night at 3:00 AM local time and was clearly visible until sunrise.

It is clear that the medieval observer correctly noted that Perseus was sitting on Mars.

“AND POWER WAS GIVEN TO HIM THAT SAT THEREON TO TAKE PEACE FROM THE EARTH, AND THAT THEY SHOULD KILL ONE ANOTHER: AND THERE WAS GIVEN UNTO HIM A GREAT SWORD.” Revelation 6:4

Mars indeed was precisely at the feet of Perseus at that time. The question arises: why did the observer indicate the non-zodiac constellation of Perseus for Mars, instead of the zodiac sign of Gemini? It is likely because the author of the Revelation was describing the impending end of the world, a highly dramatic event. Therefore, he chose images that correspond to the spirit of the terrifying picture he was painting. The first major planet, Jupiter, was in Sagittarius, a warlike constellation depicted with a bow and arrows. The second major planet, Saturn, was in Scorpius, a formidable and deadly constellation. However, the third major planet, Mars, was in Gemini, a relatively peaceful constellation. But, right above Mars at that moment was Perseus, a warrior constellation with a sword, holding the severed head of the dreadful Gorgon with her flowing hair, whose gaze turns everything living to stone. Furthermore, Mars itself is the god of war. It is clear that the author of the Revelation specifically chose Perseus as the constellation that perfectly suited the atmosphere of the end of the world.

The post When the Book of Revelation was written. Part 1 – Transcript of video illustration of the book appeared first on Blog Đurđice Antolić.

If “even proud Jerusalemites must occasionally admit that Jerusalem isn’t actually the center of the world, at least not in a geographical sense”, as the Exhibition page puts it, where could the center of the world be located?

According to the reconstruction, presented in the video presentation Jerash. The First False Jerusalem, Part One – also a video illustration of the book Phony Jerusalem – conducted by Russian scholars Anatoly T. Fomenko and Gleb V. Nosovsky, the old Tri-petal map shows Joros on the Bosporus Strait (today Istanbul, Turkey) located in the center where Europe, Asia and Africa meet. This is where the true evangelical Jerusalem was located.

For the Madaba Mosaic Map in the Church of Saint George in Madaba, Jordan,

Fomenko says:

„The map was escavated in the late 19th century, and it is believed that the Mosaic was created during the time of Justinian I (527-565). What makes it remarkable? The center of the map features an image of Jerusalem. Furthermore, the name of the city is written in plain text on the map. There is a large enscription in the Mosaic, written in red. It reads, Hagia Polis Yerusa, with the end of the word being damaged. It is simply written, Hagia is holy, polis is city, and Yerusa is Jerusalem. … We thoroughly and meticulously photographed it in its entirety, along with all its fragments. In the center you can see a portion of the Mosaic that depicts Jerusalem in great detail, showing its layout, alleys, colonnades along the sides of the alleys, and the main temple which are depicted very intricately and are easily recognizable. I will immediately inform you of a very important conclusion we have made. It is asserted that this map perfectly corresponds to the map of Jerash in Jordan, which is the first false Jerusalem. Comparing this map with what you can see in Jerash today demonstrates that it is indeed the same place, the same city. It was the first pretended Jerusalem. And second assertion is that this Madaba map does nor correspond at all to today’s Jerusalem in Palestine. There is no resemblance whatsoever. The map of Jerusalem, both the modern one and the map of the old Jerusalem made in the 19th century, bears no resemblance to the Madaba map. Therefore, this remarkable map indeed contains evidence that Jerash is the first new Jerusalem created after the genuine Jerusalem. The Gospel Yeh Ross on the Asian coast of the Bosphorus was plunged into oblivition and left as a holy place only for initiated, while a new Jerusalem Jerash was made for people, for ordinary folks.”

Video Jerash: The First Fake Jerusalem, Part 2 discusses in detail part of the content of a Russian chronicle from 1649, discovered a few years ago in a private library, and published by the Oktyon publishing house in 2019. Later, Fomenko and Nosovsky discovered that several copies of the Chronicle were in some closed storages that were being studied by historians, but it was obvious that they were not reporting on its contents.

“So in this chronicle, there is a section dedicated to the journey to Jerusalem during the reign of Ivan the Terrible.”, says Gleb V. Noskovskij, along with Anatoly Fomenko, co-founder of the New Chronology which modern science considers pseudohistory. “This journey is described in great detail. The Russian cities are mentioned through which the route from Moscow passed. … The author speaks of two possible routes. One route goes overland through Damascus, but they did not take that route. The second route went through Jaffa. Jaffa is modern city of Tel Aviv. It was called Jaffa back then, and the chronicle mentions the name Jaffa. The pilgrims arrived in Jaffa, disembarked, and then continued eastward toward Jerusalem as a caravan. …

… First, they went to Rama, and then from Rama to Jerusalem. … This is a modern map, so it says Tel Aviv insted of Jaffa. Although it is written as Jaffa at the bottom..

So, it was described how the pilgrims walked … to the east, to a certain town called Rama. Then … to Jerusalem, passing through rocky mountains, and it was specified how much time it took them to pass through these rocky mountains before arriving in Jerusalem. …

In reality, to the east of Tel Aviv, there is only one major city and Rama is described as a major city. If we do not consider various villages, this city is the only one, which is today known as Amman.

As we can see, it is written here [on the map] in Arabic with an ēn. The first letter is an Arabic en, which sometimes, when translated into Russian becomes r. Therefore, this Arabic name can be translated into Russian as either Amman or Raman.

I want to tell you what we saw there. I will show you various maps. This is the route from Rama/Amman to Jerash/Jerusalem. It indeed passes through rocky mountains. Here on the map it is shown in more detail how to go from Rama to Jerusalem. Everything is measured in both steps and hours, and it precisely matches what the chronicle describes.

Let’s take a close look at this map..

It shows what the pilgrim actually described and what European explorers found when they ventured into these areas in the 19th century. Trying to find Jerusalem based on similar descriptions. They also read that the pilgrims disembarked in Jaffa and then continued eastward. And in fact, those who were searching for Jerusalem had to travel the same way. They had to first reach Rama, which is also Amman, and then proceed northeast to Jerash. What did they do? In the 19th century when they were searching for it Jerash was covered by a mudflow and buried under a 4-meter layer of soil.

There wasn’t much sticking out there and they did not find it. So they stopped to early. They covered only about one-third of the distance and turned in that direction. They found some mountains, passed through them, and found the village of Al-Quds. They believed it was the best match for the descriptions. Of course, they did not find any Rama, and they later named some Arab village Rama. They interpreted the name Al-Quds as holy in Arabic. They renamed it to Jerusalem and said, well, it fits. Jerusalem is a holy city. Al-Quds means holy, so this must be Jerusalem. They also allegedly found here the other names mentioned in the sources. In other words, they simply renamed Arab villages to match the required names, and traces of their search efforts are visible. They ended up with two Ramas. One is called Ramla, and there is another one here. So, they indeed searched and tried to map everything. They just didn’t go far enough. They had to go approximately two to three times further..

In the 20th century Jerash was excavated. It is still not fully excavated. And here is a panorama from one of the high points. …

From the very beginning this Jerusalem was for show. More precisely, it was an ancient roman sanctuary ...

The post Jerash: The First Fake Jerusalem – partial transcript of video illustration appeared first on Blog Đurđice Antolić.

Uvod

Početkom 20. stoljeća, ruski znanstvenik-enciklopedist i počasni akademik Nikolaj Aleksandrovič Morozov objavio je svoju senzacionalnu knjigu „Otkrivenje u grmljavini i oluji“. U toj knjizi prvi je put predložio astronomsko tumačenje posljednje knjige Biblije, „Knjige otkrivenja“, poznate i kao „Apokalipsa“.

Ispunjena sumornim predviđanjima za svijet, knjiga Apokalipse imala je dubok utjecaj na umove ljudi tog vremena. U ovoj se knjizi prvi put spominje poznati „broj zvijeri“ 666, koji je, prema tumačima, navodno skrivao duboko proročko značenje o vremenu dolaska Antikrista i kraju svijeta.

Nagađanja i pretpostavke o ovoj temi bile su posebno brojne u 17. stoljeću. U stvarnosti je to mnogo jednostavnije. Datiranje Knjige otkrivenja pokazalo se drugačijim od onoga na što smo danas navikli, to jest – srednjovjekovnim. Stoga Otkrivenje nije mogao napisati evanđelist Ivan, Kristov suvremenik, kako tvrde povjesničari. Glavni motiv Otkrivenja točno odgovara vremenu u kojem je napisano, napetom iščekivanju skorog kraja svijeta.

Metoda datiranja Knjige otkrivenja – Astronomska metoda

Knjiga otkrivenja, kao i neki drugi drevni tekstovi koji opisuju nebeske pojave i duboko su ispunjeni astronomskim slikama, može se datirati na sljedeći način.

Apokalipsu ćemo čitati sekvencijalno, redak po redak. Svaki put kada naiđemo na odlomak koji dopušta astronomsko tumačenje, pokušat ćemo ga čitati prema poznatim zakonima srednjovjekovne astronomske simbolike. Usporedit ćemo njegov tekst s odgovarajućim srednjovjekovnim tekstom koji sadrži i astronomsku simboliku i objašnjenja u razumljivim astronomskim terminima.

Ovu metodu nepristranog astronomskog datiranja prvi je primijenio Nikolaj Morozov početkom 20. stoljeća. Morozov je očito bio prvi znanstvenik koji je sugerirao da autor biblijske Knjige otkrivenja nije namjerno ništa šifrirao, već je jednostavno opisao, koristeći astronomski jezik svog vremena, što je zapravo vidio na noćnom nebu.

Kad je Otkrivenje napisano? Opće informacije

Knjiga otkrivenja, poznata i kao Ivanova Apokalipsa, dvadeset sedma je i posljednja knjiga Novog zavjeta te stoga i posljednja knjiga cijelog modernog kanona kršćanske Biblije. Sama Apokalipsa ne sadrži jasne kronološke naznake razdoblja u kojem je napisana. Ne spominju se konkretne povijesne ličnosti koje su definitivno živjele tijekom razdoblja stvaranja Apokalipse. Nema apsolutnih datuma.

Neki komentatori primjećuju da je autor Apokalipse dobro upoznat s astronomijom: slike koje koristi, poput zmajeva, zvijeri, konja i tako dalje, predstavljaju zviježđa prikazana na sličan način na srednjovjekovnim zvjezdanim kartama.

Sva ta razmatranja prvi je izrazio Morozov početkom 20. stoljeća. Očito je Morozovljev argument ostavio snažan dojam na mnoge autore. Oni su u biti ponovili Morozovljevu tvrdnju bez da su ga naveli, što je uobičajena praksa među povjesničarima. Oni mogu s pouzdanjem kritizirati prezrene nove kronologe u jednom članku, a zatim koristiti njihov rezultat bez citata u drugom, predstavljajući ih kao svoje. To je bio slučaj u Morozovljevo vrijeme i nastavlja se do danas. Konačno, posvetimo se samoj Knjizi otkrivenja.

Njezina astronomska priroda je doista zapanjujuća, posebno u usporedbi s drevnim nebeskim kartama koje su doslovno ispunjene apokaliptičnim slikama. Očito je da je, nakon nekog vremena nakon pisanja Otkrivenja, početno astronomsko značenje njezinih slika bilo zaboravljeno. Čak i ako je neki profesionalni astronom primijetio sličnosti između crteža na drevnim kartama i opisa u Otkrivenju, vjerojatno ih je doživljavao kao puku slučajnost i nije se mogao odvojiti od utjecaja skaligerijanskih [Joseph Justus Scaliger, 1540-1609., francusko-talijanski kalvinistički vjerski vođa i znanstvenik, poznat po proširenju pojma klasične povijesti s grčke i starorimske povijesti na perzijsku, babilonsku, židovsku i staroegipatsku povijest] koncepcija koje su im nametnute. Suvremene biblijske studije ne prepoznaju nikakve astronomske motive u biblijskim tekstovima. To može biti zbog podsvjesnog straha od mogućnosti astronomskog datiranja. Kao što ćemo vidjeti kasnije i kao što vjerojatno sumnjaju i sami povjesničari, razumijevajući neutemeljenost skaligerijanske kronologije, nepristrano astronomsko datiranje doista daje datume koji su potpuno drugačiji od Scaligerovih.

Astronomsko značenje Otkrivenja

“Ivan sedmerim crkvama u Aziji: Milost vam i mir od onoga “koji jest”, koji bijaše i koji će
doći. I OD SEDAM DUHOVA KOJI SU PRED NJEGOVIM PRIJESTOLJEM.” Otkrivenje 1,4

Zviježđe Veliki medvjed [Ursa Major, zviježđe na sjevernom nebu] se u Francuskoj još uvijek pokatkad naziva “Kočijom duhova”. Slike ovog zviježđa kao Kočije duhova mogu se naći u srednjovjekovnim knjigama. Prijestolje je poznato zviježđe koje se nalazi neposredno ispred Velikog medvjeda.

“I iz prijestolja “izlaze munje, grmljavine” i “gromovi”. Pred prijestoljem gori sedam zubalja, to jest sedam zubalja, to jest sedam Duhova Božjih. Ispred prijestolja se pruža nešto kao stakleno more slično kristalu.“ Otkrivenje 4,5-6

Dakle, sedam vatrenih svjetiljki postavljeno je pred Prijestoljem gdje Bog sjedi. Stakleno more, slično kristalu, vjerojatno je nebo koje je vidio autor Otkrivenja.

“Ja, Ivan, … bijah na otoku zvanom Patmos.” Otkrivenje 1,9

Mjesto promatranja jasno je naznačeno kao otok Patmos u Sredozemnom moru. Nadalje, kroz cijelu knjigu se više puta naglašava da je zvjezdano nebo glavna pozornica za opisane događaje.

“Potom sam imao ovo viđenje: … U NEBU JE STAJALO PRIJESTOLJE, i “NA PRIJESTOLJU JE SJEDIO NETKO”. Onaj koji je sjedio bijaše na pogled kao KAMEN JASPIS I SARD.” Otkrivenje 4,1-3

Onaj koji sjedi na Prijestolju može se vidjeti na gotovo svakoj srednjovjekovnoj zvjezdanoj karti. Na svim tim kartama Kasiopeja je prikazana kako sjedi na Prijestolju.

Usporedba zviježđa Kasiopeje s Kristom, kako Otkrivenje u biti sugerira, ponekad je bila eksplicitno prikazana na srednjovjekovnim zvjezdanim kartama.

Prijestolje je prikazano s raspetom Kasiopejom na njemu. Stražnja strana Prijestolja služi kao križ, a ruke Kasiopeje vezane su za poprečnu gredu križa. Ovo je očita referenca na kršćansko raspeće. U Otkrivenju se čini da je opisano zviježđe Kasiopeja, koje se u srednjem vijeku doživljavalo kao zvjezdana slika Kralja Krista na prijestolju.

“A “oko prijestolja bio sjajan krug”, sličan dugi, na pogled kao smaragd.” Otkrivenje 4,3

Smaragd je plavkastozeleni dragi kamen, a duga oko Prijestolja može se vidjeti na bilo kojoj srednjovjekovnoj i modernoj zvjezdanoj karti. Zviježđe Prijestolja s onim koji sjedi na njemu uvijek je okruženo zakrivljenom sjajnom trakom Mliječnog puta.

“Oko prijestolja” još (vidjeh) DVADESET I ČETIRI na kojima su sjedila DVADESET I ČETIRI Starca, obučena u bijele haljine sa zlatnim KRUNAMA na svojim glavama.” Otkrivenje 4,4

U bilo kojem sveobuhvatnom udžbeniku astronomije možete pročitati da je u davna vremena nebo bilo podijeljeno na 24 sektora koji su se konvergirali na nebeskim polovima.

Ti se sektori nazivaju jednim satom rektascenzije. Dakle, svaki Starac [starješina] u Otkrivenju je, očito, sat rektascenzije u ekvatorijalnom koordinatnom sustavu. Bijele haljine ili odjeća Staraca vjerojatno se odnosi na bijelu boju zvijezda na nebu. A zlatne krune? Ovdje se čini da opisuje zviježđe Corona Borealis, smješteno blizu zenita, točno iznad glava svih Staraca 24-satnog sektora.

“Ispred prijestolja se pruža nešto kao stakleno more slično kristalu. “Između prijestolja” i onih “oko prijestolja četiri Bića”, sprijeda i straga “puna očiju”.” Otkrivenje 4,6

Opis obuhvaća zvjezdano nebo koje okružuje zviježđe Prijestolja i nebo posuto zvijezdama, odnosno “očima”. Naizgled čudan izraz u Otkrivenju, usred Prijestolja, postaje jasan i odnosi se na zvijezde koje ispunjavaju Prijestolje kao pozadinu. Što su „četiri Bića puna očiju“? Odgovor postaje jasan na prvi pogled na zvjezdanu kartu. Nadalje, u sljedećem odjeljku Otkrivenja izričito je navedeno:

“Prvo” je Biće slično “LAVU”; “drugo” je biće slično “JUNCU”; “treče” Biće “IMA LICE” kao “U ČOVJEKA”, a “četvrto” Biće sliči “ORLU” u letu.” Otkrivenje 4,7

Lav je poznato zodijačko zviježđe u kojem se Sunce nalazi prije početka jeseni. Junac je Bik, poznato zodijačko zviježđe u kojem se Sunce nalazi prije početka ljeta. Biće s ljudskim licem, Kentaur, predstavlja zodijačko zviježđe Strijelca, gdje se Sunce nalazi na početku zime. Biće „poput orla u letu “ nije orao, iako takvo zviježđe postoji na nebu. Najvjerojatnije se odnosi na poznatog Pegaza, krilato biće koje upotpunjuje niz zviježđa spomenutih u Otkrivenju. U zviježđu Pegaza, Sunce se nalazi prije početka proljeća. Formalno, Pegaz nije zodijačko zviježđe. Međutim, vrlo je blizu zodijačkog pojasa i čak ulazi u njega, gotovo dodirujući ekliptiku između zodijačkih zviježđa Riba i Vodenjaka. Stoga je Otkrivenje jasno navelo četiri zviježđa duž ekliptike: zodijačka zviježđa Lava, Bika, Strijelca i najzodijačkijeg Pegaza. Ova četiri zviježđa, označavajući godišnja doba, tvore kvadrat ili križ. Budući da postoji točno 24 sat-sektora ili krila koja potječu s pola, svako od ovih bića-zviježđa ima točno 6 krilnih sektora rektascenzije [određivanje položaja zvijezde na nebeskoj sferi], što znači da imaju 6 krila oko sebe. Izvanredno je da je sve to točno opisano u Otkrivenju.

“Četiri Bića, “svako od njih sa po šest krila”, “puna” su “očiju okolo” i iznutra.” Otkrivenje 4,8

Ovdje su „oči“ zvijezde. Bića “puna očiju iznutra” su zviježđa. Uostalom, upravo su tako prikazana na mnogim srednjovjekovnim nebeskim kartama. U sjevernom srednjem geografskom pojasu Zemljine kugle, gornji dijelovi sektora krila nikada ne zalaze ispod horizonta. Donja koljena sektora Staraca ili tonu ispod horizonta ili se uzdižu iznad njega. Zbog toga se čini da svaki sektor sata uzdiže s koljena na istočnoj strani horizonta, a zatim pada na koljena na zapadnoj strani. Pritom se čini da obožavaju središte svoje rotacije, sjeverni nebeski pol i zviježđe Prijestolja u njegovoj blizini. Opet, sve je to točno opisano u Otkrivenju. Doista, Knjiga kaže:

“padala bi dvadeset i četiri Starca pred onim “koji sjedi na prijestolju”, I poklanjali bi se onome “koji živi” u vijeke vjekova, i odlagali bi svoje krune pred prijestoljem” Otkrivenje 4,10

Tijekom dnevne rotacije na geografskoj širini Sredozemnog mora, zviježđe Corona Borealis uzdiže se do zenita ili se spušta na sjeverni dio horizonta. To se odnosi na lokalni zenit, na geografskoj širini otoka Patmosa. Nećemo nastaviti nabrajati druga zviježđa i zvijezde spomenute u Otkrivenju, jer je cjelokupna slika već jasna.

Simbolizam – Planeti kao konji u srednjevjekovnoj astronomiji

A sada, najvažniji aspekt datiranja. Drevni astronomi posebnu su pozornost posvećivali brzom kretanju planeta. Kretanje planeta po nebu je vrlo nepravilno za promatrača sa Zemlje. Planeti povremeno prate petlje na ekliptici, poput petlji Saturna, Jupitera i Marsa. Kada formiraju petlju, planeti prvo izgledaju kao da se zaustavljaju, zatim se povlače, a potom se čini da ponovno jure naprijed. Ovo ponašanje vjerojatno je dovelo do njihove usporedbe s konjima koji galopiraju preko nebeskog svoda u davna vremena. Nije iznenađujuće da je drevna astronomija koristila ovu živopisnu sliku u svom simboličkom jeziku.

Stari galski novčići prikazuju planete kao konje.

Na lijevom novčiću, konj s jahačem u obliku slova S preskače vrč za vodu zviježđa Vodenjaka. Ovo zviježđe često je prikazivano kao vrč za vodu ili kao osoba s vrčem koji iz njega toči vodu. Desni novčić prikazuje planet-konja sa zviježđem Raka na leđima. Konj preskače zviježđe Jarca. Ovi drevni novčići jasno ukazuju na tradiciju srednjovjekovnih astronoma, barem nekih od njih, da povezuju planete s konjima.

Daljnji razvoj ove simbolike prirodno je doveo do prikaza planeta kao konja upregnutih u kočije.

Na primjer, takva slika Sunca, koje je prethodno bilo uvršteno među sedam planeta, bila je široko korištena u srednjem vijeku. Koncepti su se razvijali i ponekad su konji nosili čitava zviježđa.

Ovdje konji nose zviježđe Auriga [lat. “kočijaš”, zviježđe na sjevernoj nebeskoj hemisferi].

Značaj koji je astronom pripisao planetarnim skokovima vidljiv je iz činjenice da je za trenutak kada su planeti zastali između izravnog i retrogradnog kretanja, izmišljen poseban simbol, zaustavljena kočija. Naprimjer, ovdje su zaustavljena kola svih planeta: Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna (slika lijevo). Ponekad su umjesto konja u kočije upregnuta fantastična stvorenja poput grifona, orlova i drugih (slika desno).

“I najedanput se pred mojim očima pokaza “bijel konj”, a onaj što je jahao na njemu držao je lùk. Bijaše mu dan vijenac te on, pobjednik, ode da i dalje pobjeđuje.” Otkrivenje 6,2

Navodno je ovdje opisan svijetli planet-konj na kojem sjedi jahač-zviježđe s lukom. Među zodijačkim zviježđima postoji samo jedno takvo zviježđe, a to je Strijelac. Konj je opisan kao bijel. U kombinaciji s karakteristikom “osvajanja” i činjenicom da je ovaj konj prvi spomenut, vjerojatno se odnosi na Jupiter. Stoga je Jupiter naznačen u Strijelcu.

“Tada se pojavi drugi “konj riđan”. A onome koji je jahao na njemu bijaše dopušteno da digne mir sa zemlje, da se ljudi ubijaju međusobno. I bijaše mu dan veliki mač.” Otkrivenje 6,4

Ovdje je opisan crveni planet-konj. Postoji samo jedan planet takve vrste, a to je Mars. Također postoji samo jedno zviježđe s mačem, a to je Perzej. Stoga je Perzej u Otkrivenju opisan kao jahač na Marsu. Vjerojatnije je da se odnosi na zodijačka zviježđa koja se nalaze ispod Perzejevih nogu. To su Bik ili Blizanci. Stoga se Mars nalazi u zodijačkom znaku Blizanaca ili Bika, iznad kojih je Perzej pozicioniran. Ne može biti Ovan jer se čini da Perzej stoji na njima, dok bi u Ovnu ležao na leđima s podignutim nogama.

“I najednom se pred mojim očima pokaza “vranac”, a onaj koji je jahao na njemu držao je vagu u svojoj ruci. I čuh nešto kao glas što dolazi ispred četiri Bića I najavljuje: “Mjera pšenice za denar! Tri mjere pšenice za denar! A ulju i vinu ne nanesi štetu!” Otkrivenje, 6,5-6

Merkur se naziva nevidljivim planetom. Budući da je blizu Sunca, Merkur je rijetko vidljiv jer ga sunčeva svjetlost obično zasjenjuje. Stoga je položaj Merkura u davna vremena često bio netočno određivan. Cijeli 6. stih jasno govori o trgovini. Štoviše, spominju se čak i cijene pšenice i ječma. Međutim, Merkur se smatrao zaštitnikom trgovine, razmjene i trgovaca. Stoga je Merkur naznačen u Vagi.

“I najedanput se pred mojim očima pokaza “konj” zelenko, a onomu što je jahao na njemu bilo je ime “Smrt”, a pratio ga je “podzemni svijet”. Njima bijaše dana vlast nad četvrtinom zemlje, “da ubijaju mačem, glađu, kugom” i zemaljskom “zvjeradi”.” Otkrivenje 6,8

Najvjerojatnije je ovdje opisan zlokobni planet Saturn. Jahač “koji je sjedio na njemu i bilo mu je ime Smrt” vjerojatno je Škorpion. Prisutnost Saturna u Škorpionu smatrala se izuzetno zlokobnim znakom u srednjem vijeku.

“Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.” Otkrivenje 12,1

Očito ovdje imamo prikaz zvjezdanog neba u njegovom tipičnom srednjovjekovnom prikazu. Sunce se navodi kao u zviježđu Djevice. Vrijedi napomenuti da je Djevica jedino žensko zviježđe na ekliptici. Mjesec je u podnožju Djevice. Izravno iznad glave Djevice, prema zenitu, nalazi se poznato zviježđe Berenikina kosa [Coma Berenices], kruna od dvanaest zvijezda. Zanimljivo je da na bilo kojoj zvjezdanoj karti možete vidjeti poznati kuglasti skup u zviježđu Berenikina kosa, koji tvori dijadem ili krunu. Otkrivenje spominje „krunu od dvanaest zvijezda“. Dakle, Sunce je bilo u Djevici, a Mjesec u podnožju Djevice.

“Pobjedniku, … I dat ću mu zvijezdu Danicu.” Otkrivenje 2,26; 2,28

Venera se u srednjem vijeku nazivala Jutarnjom zvijezdom ili Danicom. Među zodijačkim zviježđima, najpobjedničkije, ono koje pobjeđuje, je Lav. Činjenica da se Lav posebno spominje kao onaj koji pobjeđuje izravno je naznačena u Otkrivenju:

“pobijedio je “Lav” iz Judina plemena, Davidov “izdanak”, tako da može, otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata!” Otkrivenje 5,5

Iz teksta Apokalipse jasno je da je ovaj Lav onaj koji pobjeđuje, koji je na kraju pobijedio.

Astronomija – Astronomsko datiranje Otkrivenja

Stoga, Otkrivenje sadrži opis zvjezdanog neba, iz kojeg se nedvosmisleno može zaključiti sljedeći horoskop: Jupiter je u Strijelcu, Saturn u Škorpionu, Merkur u Vagi, Sunce u Djevici, Mjesec u podnožju Djevice, Venera u Lavu, Mars u Blizancima ili Biku.

Za približan astronomski izračun dovoljna su samo tri glavna planeta: Jupiter, Mars i Saturn.

Sunce se brzo kreće, završivši puni krug oko nebeskog zodijaka u godini. Stoga je njegov položaj relevantan samo za određivanje mjeseca. Merkur često nestaje iz vidokruga i uvijek je u blizini Sunca. Stoga nije značajan ni za grubo datiranje s točnošću od godinu dana.

Morozov (na slici) je tvrdio sljedeće: samo tri glavna planeta, Jupiter, Mars i Saturn, dovoljna su za datiranje Knjige otkrivenja ne ranije od 4. stoljeća. Spomenuti horoskop dogodio se na stvarnom nebu samo u sljedećim godinama: 395., 632., 1249. i 1486.

Morozov je vjerovao da je najbolje rješenje godina 395. godine. Bio je zadovoljan tim odgovorom, s obzirom na to da Knjiga otkrivenja nije mogla biti napisana nakon 4. stoljeća. Međutim, u rješenju iz 395. godine, Mars je bio u Ovnu, što nije idealno.

Sada, nakon istraživanja Fomenka i Nosovskog o kronologiji antike, postaje jasno da se Morozov nije trebao ograničiti na prva četiri stoljeća naše ere prilikom datiranja Otkrivenja. Preko tih granica potrebno je razmotriti još dva moguća rješenja: 1249. i 1486. Rješenje iz 1249. je gore zbog Merkura, koji je bio u Djevici, bliže Lavu.

Glavni zaključak je sljedeći: rješenje od 1. listopada 1486. savršeno zadovoljava sve uvjete navedene u Otkrivenju. Očito je da se svi planeti nalaze upravo u zviježđu naznačenom u Otkrivenju. Ovaj astronomski rezultat može se lako provjeriti korištenjem bilo kojeg modernog astronomskog softvera koji prikazuje položaje planeta u prošlosti.

U noći s 1. na 2. listopada 1486. godine provjereni su uvjeti vidljivosti planeta u noći s 1. na 2. listopada 1486. godine za istočno Sredozemlje. Bosporski tjesnac uzet je kao točka promatranja. Ispostavilo se da je 1. listopada 1486. godine Sunce zašlo nad Bosporom u 17:30 sati po lokalnom vremenu, što je 15:30 sati po GMT-u [Greenwich Mean Time – srednje vrijeme po Greenwichu] . Polumjesec mladog Mjeseca bio je vidljiv nakon zalaska sunca do 19:00 sati po lokalnom vremenu, nakon čega se Mjesec spustio ispod lokalnog horizonta. Saturn je bio vidljiv do 20:00 sati po lokalnom vremenu. Jupiter je bio vidljiv do 21:45 sati po lokalnom vremenu. Mars je postao vidljiv kasnije jer je još uvijek bio ispod horizonta. Izašao je u 21:05 sati po lokalnom vremenu i ostao je vidljiv tijekom preostale noći. Merkur je u to vrijeme bio na maksimalnoj udaljenosti od Sunca, što znači da je bio gotovo u optimalnim uvjetima vidljivosti. Doista, Merkur je bio vidljiv do 18:10 sati po lokalnom vremenu, nakon čega se spustio ispod lokalnog horizonta. Venera je te noći izašla u 3:00 sati po lokalnom vremenu i bila je jasno vidljiva do izlaska sunca.

Jasno je da je srednjovjekovni promatrač ispravno primijetio da Perzej sjedi na Marsu.

“a onome koji je jahao na njemu bijaše dopušteno da digne mir sa zemlje, da se ljudi ubijaju međusobno. I bijaše mu dan veliki mač.” Otkrivenje 6,4

Mars se u to vrijeme doista nalazio točno u podnožju Perzeja. Postavlja se pitanje: zašto je promatrač za Mars naznačio ne-zodijačko zviježđe Perzej, umjesto zodijačkog znaka Blizanaca? Vjerojatno je to zato što je autor Otkrivenja opisivao nadolazeći kraj svijeta, vrlo dramatični događaj. Stoga je odabrao slike koje odgovaraju duhu zastrašujuće slike koju je slikao. Prvi glavni planet, Jupiter, bio je u Strijelcu, ratobornom zviježđu prikazanom lukom i strijelama. Drugi glavni planet, Saturn, bio je u Škorpionu, zastrašujućem i smrtonosnom zviježđu. Međutim, treći glavni planet, Mars, bio je u Blizancima, relativno mirnom zviježđu. Ali, točno iznad Marsa u tom trenutku bio je Perzej, ratničko zviježđe s mačem, koji je držao odrubljenu glavu strašne Gorgone s raspuštenom kosom, čiji pogled pretvara sve živo u kamen. Nadalje, sam Mars je bog rata. Jasno je da je autor Otkrivenja posebno odabrao Perzeja kao zviježđe koje savršeno odgovara atmosferi kraja svijeta.

The post Kad je Knjiga otkrivenja napisana. Prvi dio. – Transkript video ilustracije knjige appeared first on Blog Đurđice Antolić.